Diktatura cijepljenja: talijanski Senat odobrio novi zakon o cijepljenju – sve više roditelja “na nogama”
Talijanski je Senat nakon dvodnevnog vijećanja 20. srpnja 2017. godine prihvatio nacrt zakona kojeg je pripremila ministrica zdravstva Beatrice Lorenzin.
Nacrt zakona predviđao je da se uvede obvezno cijepljenje protiv 12 bolesti, kazne roditeljima za necijepljenje od 500 do 7500 eura, upis u vrtiće i škole uvjetovalo bi se urednim cijepljenjem, a roditelji koji ne cijepe dijete bili bi automatski prijavljeni za zanemarivanje djeteta te se otvarala mogućnost čak i da im se oduzme roditeljsko pravo. Istim nacrtom zakona bilo je predviđeno da se uvede obvezno cijepljenje i za djelatnike u zdravstvenim, socijalnim i odgojnoobrazovnim djelatnostima.
Veliki i brojni prosvjedi koji su uslijedili diljem Italije i dugotrajne rasprave rezultirale su nizom amandmana na predloženi nacrt zakona pa u konačnici on izgleda ovako:
Obavezno je cijepljenje protiv 10 bolesti: poliomijelitis, difterija, tetanus, hepatitis B, hripavac, Haemophilus influenzae tip b, ospice, rubella, zaušnjaci i vodene kozice;
Četiri cjepiva su snažno preporučena: meningokokno cjepivo tip, meningokokno cjepivo tip C, pneumokokno cjepivo i cjepivo protiv rotavirusa;
Obaveza cijepljenja za prvih šest bolesti je trajna, a obaveza cijepljenja protiv 4 dječje zarazne bolesti (ospice, zaušnjaci, rubella i vodene kozice) traje tri godine, nakon čega se procjenjuje epidemiološka situacija i postoji mogućnost ukidanja obaveze.
Zadržana je nemogućnost upisa u jaslice i vrtiće nepotpuno cijepljene djece, no upis u osnovnu školu nije uvjetovan cijepljenjem.
Roditelji koji ne cijepe dijete niti nakon razgovora s epidemiologom platit će kaznu između 100 i 500 eura, ovisno o broju (ne)obavljenih cijepljenja, no nema prijave za zanemarivanje djece;
Formira se Vakcinalni registar u kojem će biti upisani svi građani i njihov vakcinalni status i cjepiva koja još moraju primiti;
Od školske godine 2019/2020. roditelji neće morati donositi potvrde o cijepnom statusu djeteta, već će obrazovne ustanove dobivati podatke izravno od zdravstvenih;
Osobe koje dokažu da su imune na određenu bolest, npr. prebolijevanjem, mogu tražiti da se cijepe monovalentnim cjepivom ili kombinacijom koja neće sadržavati određeni antigen, no nabavka takvih cjepiva ovisit će o “ograničenim mogućnostima zdravstvenog sustava”.
Nema obveze cijepljenja za djelatnike odgojno-obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih ustanova, no isti imaju obavezu predati poslodavcu vlastitu izjavu o svom cijepnom statusu.
Ovih deset obaveznih cjepiva djeca dobivaju u dva “koktela cjepiva”, jednim 6u1 te 4u1, a ta bi činjenica, prema mišljenju ministrice Lorenzin, trebala ohrabriti roditelje jer će djeca manje puta biti “bockana”.
Roditelji na Siciliji i u drugim dijelovima Italije organiziraju se u sve više organizacija koje se protive ovakvom nametanju zadiranja u ljudsko tijelo. Ne žele da ih se naziva antivakserima (“no-vax”) koje se smatra slijepim protivnicima cijepljenja, već se smatraju borcima za slobodu izbora pri cijepljenju (“free-vax”). Većina se roditelja, koji se organiziraju u razne pokrete, ne protivi cijepljenju kao takvom, ali smatraju da svatko treba imati pravo izbora pri medicinskim zahvatima. “Roditelji trebaju imati slobodu izbora, mogućnost dogovora s pedijatrom, od slučaja do slučaja”, kaže jedna majka.
Previše je sumnji, kako u javnozdravstvene i epidemiološke razloge uvođenja obveze, tako i u apsolutnu sigurnost cjepiva. To pokazuju i rezultati glasovanja u senatu; u konačnici je za zakon glasalo 171, 63 protiv, a 19 je članova senata bilo suzdržano.
U događanjima oko prireme novog zakona o cijepljenju u Italiji veliku sumnju na podilaženje farmaceutskoj industriji bacaju određene činjenice. Za početak, u naredne 4 godine tvrtka GlaxoSmithKline planira investirati oko 1 milijardu eura u Centre za istraživanje i razvoj cjepiva u Sieni i u Rosiji. Upravo na dan kada je usvojen nacrt zakona o cijepljenju, 20. srpnja 2017. na Sveučilištu u Sieni otvoren je prvi Centar.
Druga zanimljivost je činjenica da je predmetni nacrt zakona napisala ministrica Lorenzin koja ima samo diplomu klasične gimnazije.
Nadalje, tijekom procesa rasprave o nacrtu zakona diljem Italije održavali su se brojni prosvjedi ljudi koji ne odobravaju nametanje obveze cijepljenja i diskriminaciju djece. Nacionalna televizija RAI potpuno je ignorirala te događaje, no sve postaje jasnije kad se uzme u obzir da je ministričin suprug Alessandro Piccardi direktor sektora za odnose s ustanovama i međunarodne odnose na RAI-ju te je predsjednik uprave u tvrtki TVsat.
Tijekom glasovanja u senatu uočena je i kamerom zabilježena situacija u kojoj jedna predstavnica u senatu (Serenella Fukcsia) istovremeno glasa i za odsutnog kolegu.
Sve su ovo činjenice koje dodatno raspiruju sumnje i razjaruju roditelje koji se zalažu za slobodu izbora pri cijepljenju. Stoga se u organizaciji brojnih udruga, ali i spontanih roditeljskih inicijativa tijekom srpnja nastavljaju prosvjedi u raznim gradovima Italije. Onaj u Trstu 29. srpnja nazvan je “prekograničnim” i poziv za sudjelovanje poslan je Slovencima, Hrvatima, Austrijancima i drugima.
Suzana Peša Vučković
Izvori:
Il “decreto-legge prevenzione vaccinale” a seguito dell’approvazione del Senato
British pharma giant Glaxo to invest €1 bn in Italy in four years, focus on vaccines
IL SENATO APPROVA UN VACCINO APPENA RITIRATO DAL COMMERCIO!
Beatrice Lorenzin biografia 2017 mamma laurea marito figli e carriera