Zablude o kolektivnom imunitetu
Imunologinja Tetyana Obukhanych u knjizi “Vaccine Illusion”:
“Jedna od najčešće rabljenih taktika zastrašivanja kojoj pribjegavaju liječnici je ona o ugrožavanju kolektivnog imuniteta. Roditelje uvjeravaju da necijepljena djeca “parazitiraju” na kolektivnom imunitetu koji stvaraju cijepljena djeca, te ugrožavaju sve ostale. Žalosno je da je to neopravdano postao izvor sporova među ljudima sa suprotnim gledištima na cijepljenje.
Istina je da kolektivni imunitet za većinu zaraznih bolesti u SAD-u ne postoji. Kolektivni imunitet postoji samo tada kada pojedinaca koji su otporni na virus ima više od 68 posto. Budući da se živa cjepiva s oslabljenim virusima rutinski ubrizgavaju samo dva puta, njihov zaštitni učinak se gubi tijekom tri do pet godina pa su zapravo na te virusne bolesti otporna samo djeca mlađa od 8 odnosno 10 godina.
Drugi, uključujući i odrasle, su i dalje neotporni na te bolesti, osim ako ih nisu ranije prirodno preboljeli. Djeca mlađa od 10 godina, naravno, ne predstavljaju 68 posto cijele populacije. Dakle, pri “čuvanju” nepostojećeg kolektivnog imuniteta zapravo je sasvim svejedno jesu li cijepljena SVA djeca ili NIJEDNO.
Virusnih epidemija u SAD-u nema zato što nema endemske izloženosti virusima, a ne zbog kolektivnog imuniteta. Pojedinačne epidemije izbijaju u pravilu u sveučilišnim kampusima zbog izloženosti virusima donesenima iz inozemstva. Kad djeca krenu u srednju školu, zaštitnog učinka cjepiva koje su primili u ranom djetinjstvu više nema. Kad je postignuto iskorjenjivanje određenog endemskog virusa, daljnje je rutinsko cijepljenje potpuno beskorisno jer ne štiti od povremenih izbijanja bolesti “uvezenih” izvana.”
Prijevod: Suzana Peša Vučković