10. December 2018 · Comments Off on Zapitajmo se što smo – na Dan ljudskih prava · Categories: Uncategorized

Danas, 10. prosinca, diljem svijeta obilježava se Međunarodni dan ljudskih prava, a ove 2018. godine posvećen je 70.-oj obljetnici usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda (UN-a).

Svi su danas isticali kako se radi o dokumentu koji predstavlja civilizacijski iskorak jer su njime brojne države, okupljene u UN, odlučile spriječiti ponavljanje strahota Drugog svjetskog rata. 

Nakon Drugog svjetskog rata, svijet je prihvatio etička načela iz Nirnberškog kodeksa, proizišlog nakon počinjenih zločina koje su provodili nacistički liječnici, a koji se temelji na konceptu slobodnog i informiranog pristanka. 

 

Međutim, danas se nalazimo u situaciji kada država članica Europske unije (EU) zakonom nalaže novorođenčadi i djeci ubrizgavanje određenih (opasnih) tvari injekcijom u krvotok, pritom kršeći njihovo pravo na život, pravo na slobodu i pravo na sigurnost.

Šuti se o činjenici da kvaliteta proizvoda plasiranih u RH i ostalim državama članicama EU-a nije jednaka. A i cjepiva su proizvod.

Naučili smo da EU ima vrlo male ovlasti kada je u pitanju javno zdravstvo (na temelju čl. 168. Ugovora o funkcioniranju EU).

Države članice EU imaju “pune ovlasti u pogledu organiziranja zdravstvenih sustava”, što uključuje i uvoz te stavljanje na tržište lijekova. Svaka država članica EU navodno samostalno i zasebno odlučuje koje lijekove će koristiti te “sama pregovara s proizvođačem kako bi se odredile cijene”. 

Zabilježili smo priznanje dr. sc. Bernarda Kaića, prim. dr. med., voditelja Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, HZJZ-a:

“…proizvođači cjepiva u EU ponašaju (se) monopolistički i pokušavaju utjecati na to koja ćemo cjepiva koristiti na način da nam uskraćuju dostupnost cjepivima koja trebamo.“

Mnogim ljudima je teško progutati činjenicu da se zdravstvena zaštita polako razvijala od društvenog dobra do jednostavnog tržišta na kojem najvažnije postaje stvaranje dobiti.

Od “čovjeka” postali smo “pacijent”, a od “pacijenta” postali smo “potrošač”.

Preventivna zdravstvena zaštita se uspostavlja kao roba na tržištu, što uslijed polaganog prihvaćanja “nužnosti” patentnih prava, rezultira bogatstvom za neke. Ne za sve.

Medicinska i farmaceutska industrija mirno surađuju u obostrano profitabilnom nastojanju “prevencije”.

Znači li to da je odvajanje profita i preventivne medicine jednako važno kao i odvajanje crkve i države?

 

Comments closed.