Farmakokinetička svojstva nisu relevantna za cjepiva?!

Evaluacija farmakokinetičkih parametara ne zahtijeva se za cjepiva?!

farmakokinetika

Farmakokinetika, koja se bavi onim što organizam čini s lijekom, proučava kretanje lijeka u, kroz i iz organizma; analizira tijek apsorpcije, biološku valjanost, distribuciju, metabolizam i ekskreciju.

Aluminijske soli mogu se naći u mnogim prehrambenim proizvodima, pa tu činjenicu službena medicina koristi u relativiziranju i negiranju škodljivosti aluminija u cjepivima. No zaboravlja se reći nešto vrlo važno – da se stupanj apsorpcije oralno unesenog aluminija bitno razlikuje od stupnja apsorpcije injiciranog aluminija, kao i to da se razlikuje “obični” aluminij od onog vezanog na antigen.

Većinu aluminija unesenog hranom bubrezi u pravilu brzo izluče, osim kod ljudi s oštećenim bubrezima i djece mlađe od godinu dana. Osim toga, aluminij u cjepivima dodaje se s namjerom da ostane dugotrajno kako bi izazvao imunosnu reakciju. Pri unosu aluminija hranom samo ga se 0,25% apsorbira u krvožilni sustav, dok se aluminij iz cjepiva apsorbira gotovo 100%. Većinu kompleksa antigen-aluminij bubrezi ne mogu izlučiti, kao što mogu aluminijeve ione iz hrane.

Rijetke studije koje su proučavale farmakokinetiku aluminija iz cjepiva na miševima, utvrdile su da aluminijevi adjuvansi (pomoćne tvari) probijaju krvno-moždanu barijeru i trajno se smještaju u mozgu.

Gornja granica dnevnog unosa aluminija je 2 mg/kg tjelesne težine, po nekima (Agency for Toxic Substances and Disease Registry), to je čak i 1 mg/kg/dan. A to se odnosi na oralni unos.

Ako uzmemo u obzir da je stupanj apsorpcije oralno unesenog aluminija 0,25 %, a stupanj injiciranoga gotovo 100%, to znači da je 1 mg/kg/dan oralno unesenog aluminija jednak 0,0025 mg = 2,5 mcg injiciranog aluminija. Dakle, kod tromjesečnog djeteta, prosječno teškog oko 6,3 kg, ta je granica prilikom cijepljenja cjepivom koje sadrži 500 mcg 31,7 PUTA VEĆA OD PREPORUČENE!!!

Comments closed.