Bugarska novinska agencija BGNES prošle je godine, potaknuta izjavama zdravstvenih vlasti u Bugarskoj o sustavu mjera za poticanje visoke procijepljenosti u europskim zemljama s preporučenim cijepljenjem, istražila je koliko u tim navodima ima istine.

Zdravstvene vlasti zemalja članica Europske unije – Švedske, Njemačke, Austrije, Finske i Španjolske demantiraju navode bugarskog Ministarstva zdravlja kojima se tvrdi da u zemljama članicama Europske unije u kojima je cijepljenje dobrovoljno, vlasti rabe druge mehanizme za postizanje visoke stope imunizacije.

Prema podacima bugarskog ministarstva, ti mehanizmi uključuju onemogućavanje ulaska djece u organizirane kolektive poput škola i vrtića, višu cijenu zdravstvenog osiguranja za necijepljene i drugo. Nema nikakvih sankcija za ljude koji odbijaju cijepljenje u zemljama članicama Europske unije u kojima je cijepljenje preporučeno. Bugarska novinska agencija BGNES uputila je službene upite zdravstvenim vlastima Švedske, Njemačke, Austrije, Finske, Španjolske te Švicarske koja nije članica Unije.

Povod za pitanje bila je informacija bugarskog Ministarstva zdravlja da “u Njemačkoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Austriji, Finskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Cipru cijepljenje nije obvezno, ali vlasti imaju uvedene druge mehanizme kojima postižu visoku stopu imunizacije i zaštite građana od zaraznih bolesti, drugačije od obvezivanja na cijepljenje zakonom – onemogućavanjem upisa u organizirane kolektive poput škola i druge oblike obrazovanja, nemogućnost pristupa socijalnim fondovima, bitno veće plaćanje zdravstvenog osiguranja, itd.” koje je Ministarstvo izdalo agenciji BGNES na temelju upita u skladu sa Zakonom o pristupu informacijama.

6515230001_8955c9d8e7_z

Prema dobivenim odgovorima zajedničko tim zemljama je da se ljude usmeno i pismeno informira o koristima i štetama medicinskog zahvata. Posebna se pozornost posvećuje neželjenim učincima koji se mogu dogoditi nakon cijepljenja, dok se u Bugarskoj neželjenim učincima ne posvećuje gotovo nikakva pozornost. Većina pedijatara samo savjetuje da se nakon cijepljenja dijete ne kupa i, ako se slučajno povisi temperatura, da se dade sredstvo za snižavanje.

Savezno ministarstvo za zdravlje u Njemačkoj, odgovarajući na pitanje koje je postavila agencija BGNES, izjavljuje da u Njemačkoj nema nikakvih sankcija protiv necijepljenih osoba. Od Agencije za javno zdravstvo u Švedskoj (Folkhalsomyndigheten) saznajemo da “u Švedskoj nema nikakvih sankcija za roditelje koji odluče odbiti ili odgoditi cijepljenje koje se nudi u nacionalnom programu za cijepljenje djece. Švedska ima dugu kulturu autonomije po pitanju osobnih odluka, a u ovom slučaju to je odluka roditelja o svom djetetu.”

U švicarskoj Saveznoj agenciji za zdravstvo (Bundesamt fur Gesundheit) izjavljulju da “nitko ne može biti cijepljen protiv njegove volje”. To znači da se nikog ne može prisiliti na cijepljenje bez njegova pristanka. Svaki građanin sam odlučuje hoće li se cijepiti protiv određene bolesti ili neće.

U Španjolskoj zdravstvene službe jednako tako tvrde da nitko ne nameće nikakve sankcije, bilo da je to skuplje plaćanje zdravstvenog osiguranja ili neizdavanje dozvole necijepljenom djetetu da se upiše u školu ili vrtić.

Austrijske zdravstvene vlasti odgovaraju da nema nikavih sankcija za osobe koje se ne cijepe. U Austriji zakon ne predviđa obvezno cijepljenje. Za zapošljavanje u zdravstvu postoji dodatna preporuka za cijepljenja cjepivima koja su u austrijskom planu vakcinacije. Ta preporuka također nije obvezujuća. Cjepiva se daju samo uz suglasnost osoblja.

Finsko Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi tvrdi da je “sudjelovanje u nacionalnom programu imunizacije dobrovoljno. Jedine su zakonske iznimke cijepljenja za vrijeme vojne službe i u slučaju iznimno teške pandemije kada bi se moglo uvesti obvezno cijepljenje protiv te bolesti. Nema kazni niti diskriminacije kad netko odluči ne cijepiti se.”

Agencija BGNES vrlo je lako došla do ovih informacija. Dio odgovora došao je eleltroničkim putem unutar dva radna dana, potpuno besplatno (od Ministarstva zdravstva u Bugarskoj odgovor se dobije unutar 60 dana uz plaćanje pristojbe od nekoliko centi. Za usporedbu, u Hrvatskoj Zakon o informiranju nalaže da tijela javne vlasti moraju dati odgovor unutar 15 dana od zaprimljenog zahtjeva).

Bugarska je, kao i Hrvatska, ratificirala Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini. U poglavlju 2, članak 5 te konvencije glasi:

“Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega. Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima. Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak.”

* Izvori:

Няма санкции в страните от ЕС, където ваксините са препоръчителни

Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine u vezi presađivanja organa i tkiva ljudskog porijekla

Comments closed.