Voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) Bernard Kaić na okruglom stolu “Cijepljenjem protiv pneumokoka – prevencijom do zdravijeg djetinjstva” (*1), održanom 8. veljače 2018. godine u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” u Zagrebu, istaknuo je da će HZJZ Ministarstvu zdravstva RH predložiti da se u 2019. godini uvede u dojenačkoj dobi pneumokokno cjepivo u program obaveznih cijepljenja u Hrvatskoj.

Istoga dana u vodećim hrvatskim medijima zaredali su naslovi kojima se ne samo najavljuje, već i zahtijeva uvođenje spomenute obaveze, poput, primjerice, naslova Hrvatskoj treba obavezno cijepljenje protiv pneumokoka. U novinskim izvješćima, koja su redom hvalospjevi o važnosti cijepljenja protiv pneumokoka, “ponuđeno” je i više neistinitih informacija (*2), kojima je, izgleda, svrha pod svaku cijenu pridobiti “javnost” za uvođenje još jednog obaveznog cjepiva u Hrvatskoj. Pridobiti “javnost”, pojednostavljeno rečeno, znači prvenstveno uvjeriti pedijatre koji će provoditi cijepljenje protiv pneumokokne bolesti, ali još i više jednu vrlo malu skupinu ljudi, onu koja će donijeti – političku odluku o uvođenju obaveznog cjepiva.

Naime, na istom okruglom stolu već spomenuti Bernard Kaić naglasio je kako je HZJZ i za ovu godinu predložio uvođenje pneumokoknog cjepiva u program obveznih cijepljenja u Hrvatskoj, ali su im iz Ministarstva zdravstva i Zavoda za zdravstveno osiguranje odgovorili kako to nije moguće. Moguće je da je prvenstveni razlog zbog kojeg je prijedlog odbijen – manjak novca u državnom proračunu. No, kada se vodeći ljudi nadležnog ministarstva, a potom članovi Vlade i saborski zastupnici, promidžbom, lobiranjem ili na neki drugi u svijetu politike oprobani način, uvjere u nužnost obavenog cijepljenja protiv pneumokoka, (naš!) novac će se zacijelo odmah pronaći. Možda, eto, još ove 2018., kako bi se prva dojenčad mogla cijepiti protiv pneumokoka već naredne kalendarske godine.

Obavezno cjepivo protiv pneumokoka pokušava se u Hrvatskoj “progurati” već duži niz godina. Na koji način se ono “gura”, svjedoči i stručni rad troje epidemiologa HZJZ-a pod naslovom Promjene kalendara cijepljenja – lobiranje ili struka?, objavljen u Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo  (Vol 4, Broj 15, 7. srpnja 2008.). Iz spomenutog napisa (*3) izdvajamo:

“Kao u kurativnoj medicini prije, tako sada u cijepljenju počinje dominirati novac i borba na tržištu. Pod stručnim i opravdanim, ali i pod neopravdanim ili lobističkim pritiscima se u manjoj ili većoj mjeri mijenja Program cijepljenja. U Hrvatskoj je bilo moderno “torbariti” po mnogim ordinacijama i cijepitelje na različite načine stimulirati da primjenjuju neka druga cjepiva koja nisu u Programu cijepljenja.

… I u našoj zemlji postoji stalni pritisak da se pneumokokno cjepivo uvede u Program cijepljenja. …

Uvođenje u Program cjepiva čije dugoročne posljedice na cijepnu populaciju nisu u cijelosti sagledane, a zbog pritisaka javnosti ili bilo kojega drugog neopravdanog razloga, može dovesti do posljedica koje će trpjeti naraštaji. Tko će za to odgovarati?”

Unatoč takvom stavu dijela vodećih hrvatskih epidemiologa, čini se da smo u Hrvatskoj sve bliži uvođenju još jednog obaveznog cjepiva (*4). Cjepiva kojim njegovi lobisti žele cijepiti svu hrvatsku dojenčad, i to čak unatoč nedostatnom praćenju sigurnosti promoviranog cjepiva protiv pneumokoka u Hrvatskoj, što je na okruglom stolu, po upozorenju liječnice Lidije Gajski, priznao i već spomenuti Bernard Kaić.

No, da se iz ustiju hrvatskih predlagatelja uvođenja novog obaveznog cjepiva može čuti samo o njegovim navodnim prednostima, svjedoči i to da su na okruglom stolu ostali “nijemi” na nedostatke istoga. Do već spomenutog upozorenja liječnice iz publike, koje su, međutim, novinari u izvješćima u pravilu – prešutjeli.

No, je li uistinu Hrvatska “zrela” za još jedno obavezno cjepivo? Bude li (uskoro) uvedeno, bit će to plod upornog lobiranja pojedinaca iz medicinske struke praćenog sve agresivnijom medijskom promidžbom, ali i “jeftinom kupnjom” ruku koje će izglasati navedenu zakonsku obavezu.

Što velika većina političara u Hrvatskoj misli o cijepljenju (suprotno većini stanovnika naše zemlje!) pokazalo je krajem prošle godine odbacivanje prijedloga Živoga zida u Hrvatskom saboru da cijepljenje u Hrvatskoj postane preporučeno. Gotovo svi naši vodeći političari su, uz tek nekoliko glasova protiv, ponovno “blagoslovili” obavezu cijepljenja (uvodenu u Hrvatsku još 1968.). Pa kada je već tako, da je politika čvrsto za obavezu, hajdemo onda hrvatskoj dojenčadi lijepo “uvaliti” još jednu obaveznu “pikicu”. A možda kroz neko kraće vrijeme i još pokoju (rotavirus, meningokok, …)? Ta posljednje cjepivo koje je u Hrvatskoj postalo obaveznim, cjepivo protiv hepatitisa B, uvedeno je davne 1999., i to također na osnovu “političke odluke”. Jer važno je da su političari za, koga briga za mišljenje roditelja!

(* 1) Snimku cijelog okruglog stola “Cijepljenjem protiv pneumokoka, prevencijom do zdravijeg djetinjstva” možete pogledati ovdje: Spriječite, a ne liječite: Cijepljenjem djece protiv pneumokoka štiti se cijela obitelj

(* 2) Između ostalih (polu)istina, mediji su prenijeli podatak spomenut na okruglom stolu da je Hrvatska, uz Estoniju, jedina zemlja Europske unije (EU) u kojoj cijepljenje protiv pneumokoka nije obavezno. Naprotiv, istina je posve suprotna – svega nekoliko zemalja u EU imaju obavezu cijepljenja ovim cjepivom!

(* 3) Cjeloviti napis dostupan je ovdje: Promjene_kalendara_cijepljenja-lobiranje_ili_struka_HCJZ_2008 (PDF).

(* 4) U susjednoj Srbiji uvođenje iste obaveze najavljeno je za 1. ožujka ove godine.

Comments closed.