Prenosimo dio komentara na presudu Suda pravde Europske unije (PDF) od 21. lipnja 2017. godine, koja se odnosi na dokaze neispravnosti cjepiva (cjepivo protiv hepatitisa B) i uzročne veze između neispravnosti i nastale štete (Multipla skleroza), a koji je objavljen na stranici Health Impact News.

Piše: Christina England, UK

Ovo je važna presuda jer se sud oslonio na dokaze vezane za konkretan slučaj i utvrdio da su dokazi ukazali na to da je cjepivo protiv Hep B uzrokovalo multiplu sklerozu.

To je jako uznemirilo provakcinalne ekstremiste koji jednostavno tvrde da “u znanosti postoji konsenzus” po pitanju cijepljenja i da nema znanstvenog dokaza da cjepiva izazivaju takve tegobe.

Sud to nije pokolebalo i donio je odluku na temelju predočenih dokaza, a ne na temelju “znanstvenih” stavova.

U srijedu, 21. lipnja 2017. sud Europske unije donio je presudu po kojoj se, unatoč nedostatku znanstvenog konsenzusa, cjepivo može smatrati neispravnim ukoliko “postoje specifični i konzistentni dokazi”, uključujući vrijeme između primanja cjepiva, prethodno zdravstveno stanje pojedinca, nepostojanje takvih tegoba u obiteljskoj anamnezi te značajan broj prijavljenih slučajeva iste bolesti koja se pojavila nakon cijepljenja.

Mediji srednje struje koje sponzoriraju korporacije zauzeli su esktremističko stajalište te na naslovnice izbacivali naslove poput “EU sud: I bez dokaza cjepiva se mogu okriviti za bolesti”. “Dokaze” pritom definiraju prema vlastitim standardima, pritom optužujući svakoga tko ne misli poput njih da “nema dokaze”.

Sintagma “znanstveni dokaz” već u sebi sadrži proturječje, jer znanost tehnički ništa ne može dokazati. Znanstvena istraživanja i njihovi rezultati dobri su onoliko koliko su dobri podaci koje se prikuplja, a kako se dođe do novih saznanja, znanstvene se teorije revidiraju.

Drugi problem s oslanjanjem na “znanost” leži u tome da je većina današnjih znanstvenih istraživanja vrlo pristrana, i dolazi do željenih zaključaka zanemarujući stvarno dobivene podatke. Korupcija i sukob interesa su uobičajeni, kao što je to i otkrio jedan od zviždača iz CDC-a vezano za istraživanje koje je navodno pokazalo da cjepiva ne uzrokuju autizam.

Kroz povijest prava istina se uvijek utvrđivala na temelju predočenih dokaza, a ne samo na temelju svjedočenja “stručnjaka” koji bi tvrdili da iza njih stoji “znanost” koja bi, po njima, trebala prevagnuti nad svim ostalim dokazima.

Svakog dana slušamo o oštećenjima zbog cjepiva. No dosad sudovi uglavnom nisu dovoljno prihvatili činjenicu da cjepiva mogu imati neželjene posljedice upravo zahvaljujući medicinskim stručnjacima i vladinim službenicima koji uporno tvrde da nema medicinsko-znanstvenih dokaza koji dokazuju da cjepiva nanose štetu.

Zato je dosad bilo gotovo nemoguće dobiti parnicu ukoliko se ne bi prezentirao medicinski dokaz. U SAD-u je protuzakonito tužiti farmaceutsku tvrtku za oštećenje od cjepiva pa se pojedinac mora obratiti specijalnom sudu, kojim upravlja vlada, a taj “Sud za cjepiva” odlučio je da neke štetne posljedice, poput autizma, neće biti razmatrane jer je “medicinska znanost” dokazala da cjepiva ne uzrokuju takve posljedice.

Možda će se nešto u tome promijeniti, jer je 21. lipnja 2017. Sud Europske unije donio presudu da nacionalni sudovi mogu, čak i kad za to ne postoji medicinski dokaz, razmatrati mogućnost da je cijepljenje dovelo do razvoja neke bolesti ili oštećenja.

U konkretnom slučaju, radilo se o Francuzu J. W. koji je nakon cijepljenja protiv hepatitisa B tijekom 1998. i 1999. godine obolio od multiple skleroze.

Tijekom 2006. godine obitelj je tužila proizvođača Sanofi Pasteur u nadi da će barem dobiti odštetu, no J. W. je preminuo 2011. godine.

U to vrijeme francuski Prizivni sud odbio je optužnicu uz tvrdnju da ne postoji uzročna veza između cjepiva protiv hepatitisa B i multiple skleroze, iako je njegova medicinska dokumentacija ukazivala na suprotno.

Nakon toga je predmet proslijeđen francuskom Kasacijskom sudu koji je pak to proslijedio Sudu Europske unije.

U ovoj se presudi navodi: Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 4. Direktive 85/374 tumačiti na način da mu se protivi sustav dokazivanja koji počiva na presumpcijama prema kojem će se, kada medicinskim istraživanjem nije utvrđena niti pobijena veza između primanja cjepiva i nastanka bolesti od koje oštećenik boluje, uzročna veza između neispravnosti koja se pripisuje cjepivu i štete koju je oštećenik pretrpio uvijek smatrati utvrđenom ako postoje određene unaprijed utvrđene činjenične indicije o uzročnosti.

Ova revolucionarna odluka dala je nadu mnogim obiteljima širom svijeta. Isto tako, može biti važna i za Talijane čija vlada predlaže povećanje s četiri na dvanaest obveznih cjepiva, što je dovelo do masovnih prosvjeda.

Izvor gornjih ilustracija: Facebook stranica Cijepljenje – pravo izbora i Uputa o lijeku – Engerix B

Upitali smo i britansku odvjetnicu Juliette Scarfe za mišljenje o ovoj presudi. Prema njenom mišljenju, ovdje se razmatralo pitanje odgovornosti tvrtke za neispravne proizvode.

“Teret dokazivanja je na tužitelju. Nigdje, međutim, u zakonima ne postoji definicija “uzročne veze” pa je bilo nejasno koji su dokazi potrebni da bi se odbacilo ili prihvatilo tužbu odnosno potvrdilo vezu između proizvoda i štete učinjene potrošaču.

Sud je odlučio da, ukoliko se nacionalnom sudu predoče činjenice koje ukazuju na uzročnu vezu, nema tereta dokazivanja u smislu članka 4. Direktive te nema potrebe za medicinskim istraživanjem koje će potrvditi ili opovrgnuti uzročnu vezu, a oštećeni je dokaz “prima facie”, tj. osobno. Kao potrošač moram imati mogućnost uzdati se u sigurnost proizvoda i tužiti ukoliko mi isti prouzroči štetu. Ostvarivanje mojih prava ne može ovisiti o znanstvenim istraživanjima koja nisu otkrila uzročnu vezu između proizvoda i štete. To je suština ove odluke Suda, odnosno njegove interpretacije EU Direktive.”

Gđica. Scarfe napominje da je sasvim razumno, ukoliko savršeno zdrava osoba ode k liječniku, primi cjepivo i uskoro nakon toga razvije tešku bolest, zaključiti da tu postoji uzročna veza između cjepiva i bolesti.

Medicinski stručnjaci svoje dokaze mogu temeljiti samo na medicinskim mišljenjima, jer je praktično nemoguće čvrsto dokazati da cjepivo jest ili nije uzrokovalo određeno oštećenje.

Znanosti je jednako nemoguće dokazati da su cjepiva potpuno sigurna jer je svaka osoba drugačija. Beskorisno bi bilo osloniti se samo na znanstvene dokaze jer znanost dosad nije uspjela čvrsto dokazati da su sva cjepiva 100% sigurna.

Kao posljedica toga, odvjetnici, pravni sustav i medicinski stručnjaci a priori su odbijali istražiti slučajeve vezane za cijepljenje u njihovoj cjelini.

CBS News obratio se za komentar omiljenom provakcinalnom glasnogovorniku, dr. Paulu Offitu:

Dr. Paul Offit, pedijatar i stručnjak za cjepiva na Sveučilištu u Pensilvaniji, izjavio je da ovi kriteriji koje je naveo Sud nemaju smisla i da su slični onima koje rabi američki “Sud za cjepiva”. “Na taj način onda možete dobiti odštetnu parnicu ako razvijete leukemiju nakon što ste jeli sendvič s maslacem od kikirikija.”
Offit smatra da se sudovima ne treba davati da odlučuju o pitanjima znanosti i znanstvenih dokaza.

Izvor gornje ilustracije: Brošura o cijepljenju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije

Dr. Offit je, naravno, u sukobu interesa jer je vlasnik patenta za cjepivo koje je u kalendaru cijepljenja u SAD-u.

Kad bi skupina ljudi u restoranu kolabirala nakon jela, bilo bi neprihvatljivo da odgovorni odmahnu rukom i kažu da su kod njih jeli milijuni ljudi i nikom dosad nije bilo ništa. Medicinski bi stručnjaci temeljito istražili slučaj, uzeli uzorke na analizu i slično. Ne bi li na isti način trebale postupiti vlade kad sve više roditelja uoči velike promjene u svoje djece ubrzo nakon cijepljenja? Čini se zdravorazumski.

Sud Europske unije je ovaj put odabrao upravo takav pristup – pristup zdravog razuma.

Izvor:

EU Court Rules in Favor of Vaccine Injury Based on Evidence

Presuda Suda Europske unije – hrvatski prijevod

Comments closed.