Dr. Larry Palevsky je licencirani pedijatar koji je svoje obrazovanje stekao na New York School of Medicine i jedan je od vodećih liječnika u zemlji koji, iz moje (* ) perspektive, može nepobitno i posve uvjerljivo, glasno, razumno, znanstveno opravdati zašto je potrebno ozbiljno razmotriti sustavno cijepljenje kao opciju prevencije protiv mnogih zaraznih bolesti.

Razlika između naučenog tijekom školovanja i onog što funkcionira u praksi

Dr. Palevsky kaže: “Za vrijeme mojeg školovanja učili su me kako su cjepiva potpuno sigurna i učinkovita, i zapravo, nisam ni imao razloga misliti drugačije. Sve dostupne informacije su bile uobičajeni standard na svim medicinskim školama i sveučilištima, znanstvenoj literaturi i nauci, diljem cijele zemlje. Nisam imao razloga dovoditi ih u pitanje.

Tijekom godina radio sam kao liječnik i koristio cjepiva, uvjeren kako je moj pristup cjepivima posve u skladu sa svime što sam naučio i znao.

No, s vremenom sam sve više uviđao da se moj doživljaj svijeta, moje iskustvo korištenja cjepiva i čitanja o cjepivima, uz iskustva roditelja, uvelike razlikuju od onog što sam učio čitavo vrijeme svojeg školovanja.

… I postajalo je sve jasnije, kako sam čitao razna istraživanja, slušao sve više roditelja i ostalih kolega koji su također iskazivali zabrinutost obzirom da, na temelju danas dostupne literature, nije dokazana potpuna učinkovitost i sigurnost cjepiva. Ustanovljeno je da znanstvena istraživanja koja su nam dana nisu bila dovoljno primjerena kako bi dokazala i testirala sigurnost i učinkovitost.

Ustanovio sam ujedno, da pojedini sastojci cjepiva nisu adekvatno testirani, da referentne vrijednosti i usporedbe nisu dobro postavljene te da zaključak o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva jednostavno ne zadovoljava određene znanstvene standarde koje sam usvojio tijekom školovanja.”

Jesu li cjepiva zaista zaslužna za iskorjenjivanje nekih bolesti?

“Konvencionalna medicina uči nas da su epidemije polia i vodenih kozica nestale primjenom cjepiva te da je većina zaraznih bolesti s kojima smo se susretali u 20. stoljeću u SAD-u u opadanju ili gotovo posve nestala, zahvaljujući snazi i otpornosti te uvođenju politike cijepljenja.

Ujedno, postoji značajan broj studija u medicinskoj literaturi, koje zapravo pokazuju da postoji mnoštvo drugih razloga koji su doprinijeli opadanju i nestajanju tih zaraznih bolesti. Primjerice, postoji članak objavljen 2000. u časopisu Pediatrics Journal, koji opisuje kako je većina zaraznih bolesti poznatih u SAD-u, kao što su difterija, tetanus, polio, hripavac, ospice, gripa, tuberkuloza i šarlah, već bila u opadanju prije Drugog svjetskog rata i prije pojave antibiotika i cjepiva protiv ovih bolesti.

Smanjenje stope incidencije i smrtnosti od tih bolesti rezultat su prvenstveno uvođenja strategija javnog zdravstva, uključujući:

Pitku vodu;

Bolje životne uvjete;

Unaprijeđen sustav zdravstva;

Poboljšane prehrambene navike;

Postoji mnoštvo takvih primjera.”

Jesu li zaista provedene valjane znanstvene studije o sigurnosti?

Odakle tako golema razlika u stavovima o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva među inteligentnim, objektivnim i predanim znanstvenicima i liječnicia?

Dr. Palevsky kaže: “Mišljenja sam da, ukoliko pitate većinu mojih kolega odakle dobivaju informacije, kod većine će odgovor biti da se informiraju preko Američke Pedijatrijske Akademije, zatim AMA, CDC i njihovih tiskanih izdanja. Ali, ja bi im rado preporučio da izravno pogledaju studije, da zapravo izravno provjere jesu li odgovarajuća znanstvena istraživanja provedena na odgovarajućem uzorku i uz odgovarajuću kontrolu. Jesu li sastojci cjepiva istraženi na odgovarajući način?
Postoji li razlika u načinu izlaganja virusima, bakterijama, teškim metalima i toksinima, bilo da se istima izlažemo putem zraka, hrane, kože, unutarnjih organa, naspram izlaganja izravnim ubrizgavanjem u tijelo? Jesmo li zaista svjesni što se događa sa sastojcima cjepiva koje jednom ubrizgamo u dijete? Jesmo li sigurni da su antitijela sposobna pružiti djetetu zaštitu od bolesti?

Sve više studija pokazuju da:

Odgovarajuća istraživanja nisu provedena;

Antitijela nisu jedino što štiti naša tijela;

Postoji razlika u načinu obrade materijala unešenog u organizam putem hrane ili zraka i materijala unesenog preko cjepiva;

Postoje čestice u cjepivima koje naše tijelo akumulira, a koje izazivaju oštećenja imunosustava;

Cjepiva sadrže čestice koje se nakupljaju u mozgu;

Cjepiva sadrže i strane DNA čestice koje tako dolaze u naše tijelo.

Za velik broj zdravstvenih djelatnika šokantna je spoznaja da zapravo ne postoji dovoljno informacija o sigurnosti i djelotvornosti cjepiva, dok postoje namještene informacije koje zapravo i uzrokuju sumnjičavost o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva te nameću pitanje jesu li takva istraživanja uopće pravilno provedena.

Ono što trenutno imamo je jednostrana politika; jednosmjerni način razmišljanja na temelju kojeg je jednostavno nemoguće razviti zdravu diskusiju. Znanost je, uistinu, polje na kojem možete postavljati pitanja, pronaći odgovore, na kojem nema utjecaja pristranih osoba koje mogu promijeniti odgovor ili zaključak. To s cjepivima nije slučaj.”

Jedna crtica iz osobnog iskustva. Nedavno sam primio Visionary Award na konferenciji NVIC u Washingtonu. Moj govor je bio vrlo emotivan, rasplakao sam se govoreći publici kako sam se osjećao kada sam shvatio da sam rutinskim cijepljenjem na tisuće djece u svojoj klinici zapravo možda i nanio štetu nekima od njih. Bilo je poprilično teško prihvatiti takvu činjenicu, kako na intelektualnoj, tako i na emocionalnoj razini.

Kako liječnik konvencionalne medicine prihvaća mogućnost negativnog djelovanja cjepiva

Dr. Palevsky je svoje istraživanje ozbiljno započeo prije otprilike 10 godina, nakon što je uočio da mu roditelji dolaze s pritužbama i zabrinuti da se nešto dogodilo s njihovom djecom nakon cijepljenja. Zanimljivo je da sam i sam doživio prosvjetljenje na temu cjepiva, kroz zabrinutost jedne strpljive majke o čijoj obitelji sam brinuo. Ona je bila uporna u ukazivanju na dokaze i hvala Bogu da sam ju slušao!

Na žalost, većina liječnika su poprilično arogantni da bi uopće uzeli u obzir mogućnost da bi nešto možda moglo biti pogrešno s cjepivima. Većina pedijatara su indoktrinirani da roditeljima kažu da je bilo što povezano s negativnim posljedicama nakon cjepiva čista slučajnost. No, kako to da je toliko tih “slučajnosti”? kaže Palevsky.

“Slamajuće je vidjeti mnoštvo djece koja su imala normalan razvoj, koja su bila dobro, djece koja su pričala i kojima odjednom nestane glas i kontakt očima, koja postaju odsutna, koja razviju astmu i alergije i koja nemaju kuda dalje otići jer im njihovi liječnici kažu da ne znaju o čemu pričaju. Ta djeca su stvarnost.

Literatura pokazuje da postoje promjene u imunološkom sustavu kod djece koja su cijepljena, posebno ukoliko su cijepljena prije prve godine ili čak stara jedan dan. Literatura je dostupna. To je dobra, znanstvena literatura, i pokazuje kako je sve više i više takve djece, koja imaju kronične bolesti ili različita oštećenja imunološkog sustava. Bilo da su cjepiva uzrok ili posljedica, stručna literatura kaže da postoji uloga cjepiva u povlačenju okidača koji može pokrenuti oštećenja imunološkog sustava.

Kada pogledem istraživanja koja objavljuje Američka Pedijatrijska Akademija i CDC, u kojima stoji da nema povezanosti između cijepljenja i autizma ili cijepljenja i astme, moram naglasiti da ta istraživanja jednostavno nisu u skladu sa znanstvenim standardima.

Ne možete imati istraživanje na uzorku od 25 djece i onda prijaviti da istraživanje potvrđuje da ne postoji veza između primljenih cjepiva i njihova oboljenja od autizma. Upravo to je ono što mediji čine, vade ovakve zaključke, objavljuju ih po novinama uz senzacionalne naslove “Cjepiva ne uzrokuju autizam.” No, ako ozbiljnije proučite istraživanja,u kojima ne postoji odgovarajuća kontrolna grupa, u kojima se za istraživanje uzima uzorak od primjerice samo 25 ljudi, jasno je kako ne možete izvući senzacionalan, opći zaključak za opću populaciju, jer je u istraživanju sudjelovalo samo 25 djece.”

NVIC je odlučan provesti revolucionarno istraživanje o sigurnosti cjepiva

Nacionalni centar za informacije o cjepivima povisio je iznos na 100 000 $ i nastavlja s traženjem donacija i sponzora kako bi osigurao neovisna adekvatna istraživanja od strane neovisnih istraživača koji neće manipulirati rezultatima. Postoji jedno istraživanje koje je uspoređivalo zdravstvene rezultate cijepljene i necijepljene djece. Istraživanje je objavljeno u Časopisu o Alergijama i kliničkoji imunologiji u travnju 2005. i prikazalo je zdravstvene rezultate djece koja su cijepljena po punom programu cijepljenja, djece koja su djelomično cijepljena i djece koja nisu uopće cijepljena.

Istraživači su tražili od roditelja samo da prijave atopijske reakcije kao što su alergije,astma, ekcemi, visoka temperatura. Istraživači nisu imali informaciju kojoj kategoriji koje dijete pripada, dakle, nisu mogli manipulirati rezulatima ovisno o tome jeli dijete cijepljeno ili nije.

Kada su prikupili podatke i utvrdili činjenično stanje, ustanovili su kako je najveći broj prijava roditelja čija su djeca imala neku atopijsku bolest potekao od roditelja čija djeca su cijepljena po kalendaru, to jest, potpuno cijepljena. Zatim su drugi po broju prijava bili roditelji čija su djeca djelomično cijepljena i najmanji broj prijava su imali roditelji čija djeca nisu uopće cijepljena.

Znanstvenici su proveli i statističku analizu kako bi provjerili temelje li se podaci na slučajnosti ili na stvarnoj statističkoj razlici, te su ustanovili da postoji statistički značajna razlika između uzetih grupa. Nisu mogli objasniti kako je ovo moguće obzirom da je opće prihvaćeno da su cjepiva potpuno sigurna i učinkovita.

Na temelju ovih početnih rezultata, neophodno je nastaviti istraživati ovu temu i ponavljati isto pitanje, ponavljati ovakva istraživanja kod različitih populacija, u različitim djelovima zemlje, dok se istina ne objelodani.

Dr. Palevsky kaže: “Ovdje se zasigurno postavlja i pitanje posebnih interesa, pitanje novca, pitanje politike, pitanje količine novca koju proizvođači cjepiva mogu zaraditi, pitanje liječnika koji odlučuju o cjepivima i koliko novca oni mogu zaraditi. No, nama je potrebna znanost, a ne različite teorije zavjere. Ukoliko se zadržimo samo na pitanju znanosti i zaista naglasimo potrebu da znanost potrkrijepi temu, vidimo kako ovoj temi nedostaje znanosti, kako je potrebno učiniti još puno toga. Nismo do kraja ustrajni.”

Jesu li neka cjepiva sigurnija od drugih?

Mnogo ljudi može biti iznenađeno odgovorom doktora Palevskog: “… u mojem istraživanju cjepiva, uzevši u obzir osnovna znanja o mikrobiologiji i virologiji koja se uče za vrijeme školovanja, ne mogu razumjeti kako cjepivo s virusom može biti sigurno.” Ono što velik broj ljudi ne zna je da virus sam po sebi nije “živ”, radi se čisto o malom komadiću RNA ili DNA te virus kao takav ne može “učiniti” ništa.

Zapravo je toliko malen da se može vidjeti isključivo pod elektronskim mikroskopom. Daleko je manji od bakterije koja se može vidjeti pod običnim mikroskopom. Dakle, virusi ne mogu biti izolirani kada se priprema virusno cjepivo. Sve što može biti izolirano je tkivo, bilo da se radi o ljudskom ili životinjskom tkivu, za koje se vjeruje da je inficirano određenim virusom koji se nastoji izolirati.

Dakle, kada dobijemo virusnu kulturu ili set kultura koje uključuju specifičan virus, imamo uključen i DNA ljudi ili životinja koje su već bile zaražene. Te se stanice zatim uzimaju i uzgajaju na životinjskim stanicama poput stanica majmunovog bubrega ili pilećeg embrija. Pomiješane, te će se stanice povezati i srasti, što znači kako će se životinjski DNA iz njihovih stanica pomiješati s DNA inficiranih stanica s virusom (ljudske ili životinjske).

Dakle, po samoj definiciji, virusno cjepivo sadrži strane životinjske, pa čak i strane ljudske DNA. To je razlog zašto primjerice, ako imate alergiju na jaje, ne smijete primiti određena cjepiva za koja se zna da sadrže protein jaja u sebi. Dakle, pitanje se samo nameće: Koliko je sigurno cijepljenjem unositi virusne materijale ugrađene u DNA sa stranim DNA stanicama? Koja istraživanja su napravljena, koja pokazuju što se točno događa, ulazi li strani DNA u naše tijelo, ostaje li u našem DNA, dolazi li do mozga te postoje li životinjski virusi koji su specifični samo za životinjski DNA pa da se istražuje s tim podacima za početak?

Opasnosti od adjuvansa

Adjuvansi se koriste u cjepivima kako bi izazvali dovoljno jaku reakciju, to jest, reakciju imunološkog sustava. Adjuvansi povećavaju imunološki odgovor našeg tijela. No, postoje jasni dokazi kako adjuvansi kao što su aluminij i SQUALENE narušavaju imunološki sustav. Dakle, osim što moždsa primate željena antitijela, istovremeno oštećujete imunološki sustav. Ovo posebno vrijedi za djecu, obzirom da to može izazvati razvoj kroničnih bolesti.

Lawrence_B._Palevsky_drpalevsky.com Lawrence B. Palevsky (fotoizvor: drpalevsky.com)

Inicijativa za informiranim pristankom

Dakle, znači li to da se nikada ne treba cijepiti protiv ničega?

Dr Palevski kaže: “To je nešto što treba biti prepušteno na odluku roditeljima. Ja istinski zagovaram informirani pristanak i potpuno podržavam roditelje koji su sve dobro proučili i u stanju su samostalno odlučiti. Koji su mogući rizici od oboljenja? Koji su mogući ishodi po zdravlje djeteta, ako dijete oboli od neke bolesti? I koliko znate o tim rizicima u usporedbi s rizicima cijepljenja te nuspojava koje se mogu dogoditi kao reakcija na cjepivo protiv jedne ili čak više bolesti? I kada su roditeljima dane obje informacije, kada su upoznati sa svim ishodima, na njima je da donesu informirani zaključak. Onda više nije na meni da im kažem kako moraju cijepiti ili ne cijepiti, kako moraju djetetu dati ovo cjepivo, a neko drugo ne, zato što svaki roditelj treba biti informiran i donijeti odluku na temelju razumijevanja što se može i ne mora dogoditi, što znanost ima na raspolaganju te s čim se mogu nositi, znanost i ishod bolesti s jedne strane ili znanost i nuspojave cjepiva s druge strane.”

Što nam možete reći o cjepivu protiv svinjske gripe?

Slušajući mnoštvo drugih zdravstvenih djelatnika, uključujući i sebe, briga dr. Palevskog je da ne postoje dovoljna znanstvena ispitivanja kako bi se moglo reći da su cjepiva zdrava ili čak učinkovita. On kaže:

“Ako pročitate ono što stoji na ambalaži cjepiva protiv svinjske gripe, piše da je cjepivo protiv svinjske gripe ili H1N1 cjepivo proizvedeno u istom proizvodnom procesu kao i obično cjepivo protiv gripe. Dakle, budući da vjerujemo da je cjepivo protiv gripe dovoljno testirano i sigurno, možemo zaključiti da je H1N1 cjepivo jednako sigurno.

No javnost svakako mora znati da, iako naše vlasti javno tvrde kako je H1N1 cjepivo sigurno, nisu provedena potrebna istraživanja. I nije u redu tvrditi roditeljima i javnosti da, ukoliko obolite od gripe, to mora biti H1N1. U učinjenim istraživanjima su ljudima koji su oboljeli od gripe i imali su natečen nos, pronašli H1N1.

Ono što nedostaje u tim podacima je populacija zdravih ljudi koji nisu imali simptome gripe – kako bi se utvrdilo imaju li oni u nosu prisutan H1N1 – jer, ako je netko bolestan i u nosu ima H1N1, to zapravo ne znači da H1N1 uzrokuje bolest.

Zaista je potrebno uzeti odgovarajuću kontrolnu grupu kako bi se utvrdilo je li virus prisutan kod ljudi, čak i ako nisu bolesni. Dakle, taj podatak nemamo i to ne znamo. Mislim da nismo u mogućnosti reći s dobrom znanstvenom ispravnošću da je kod ljudi kojima je dijagnosticiran H1N1, zapravo H1N1 i uzrok te bolesti.”

Drugi načini zaštite od gripe

Ponavljamo, postoje jasni dokazi u medicinskoj literaturi koji ukazuju na to da odgovarajuća higijena, dovoljno sna, dobra prehrana, dovoljno D vitamina, vitamina C može zapravo spriječiti infekciju virusom gripe. Mnogi inzistiraju na tome kako cijepljeni pojedinci “štite” necijepljene od virusa gripe koji – u suštini, ostvaruju prednosti zaštite koju odbijaju za sebe, istovremeno izlažući druge opasnosti. Ali, kako to ima smisla? Dr. Palevski kaže: “Kako vas cijepljenje protiv virusa gripe sprječava da u nosnim šupljinama ne nosite virus?” No ipak, to je ono što mnogi vjeruju.

Koncept kolektivnog imuniteta – VARKA!

Jedan od važnijih argumenata koji se koristi za opravdanje ovog suludog ponašanja je “imunitet stada ili kolektivni imunitet”. Činjenica je kako cijepljenje ne zaustavlja mogućnost nošenja virusa ili bakterije u nosu, grlu, crijevima, dišnim putevima, na koži i bilo gdje u tijelu. No, velik broj ljudi ne shvaća važnost ove činjenice, već su uvjereni kako su cijepljenjem zaštićeni i od toga te da ne mogu biti kliconoše i još k’ tome vjeruju da štite i druge. Ovo vjerovanje se ne zasniva na nikakvoj znanstvenoj činjenici.

Dr. Palevsky objašnjava: “Cijeli taj koncept kolektivnog imuniteta je vrlo zanimljiv, zato jer smo učeni kako kolektivni imunitet nastupa nakon što je određeni postotak populacije dobio aktivnu bolest. Stoga, taj određeni postotak koji je prebolio aktivnu bolest utječe na zaštitu ostatka populacije koja još nije dobila bolest. Tako populacija koja je preboljela bolest štiti one koji je nisu ni dobili.

U istraživanju cjepiva, metodom ekstapolacije zaključili smo da procijepljivanjem određenog postotka populacije, utječemo na zaštitu onih koji nisu cijepljeni. No, to se nije pokazalo kao točno. Zato što je pravi imunitet stada to jest kolektivni imunitet temeljen na aktivnoj bolesti, a mi znamo da unatoč svemu čemu smo učeni, cijepljenje ne oponaša pravu bolest.

Dakle, ne možemo uzeti isti model za kolektivni imunitet kad je riječ o prirodnim oboljenjima i kada je riječ o metodi procijepljivanja. No na žalost, upravo taj model koristimo unatoč tome što nema nikakvu znanstvenu pozadinu. Ono što mi je najzanimljivije u konceptu kolektivnog imuniteta je to da se ne uvažava činjenica da virusi i bakterije imaju svoj životni ciklus, te da postotak zaražene populacije možda nema nikakav utjecaj na to hoće li se ili neće aktivirati.

Pogledajte samo pojavu SARS-a. Virus kojeg smo se trebali bojati nije inficirao 70 ili 80% populacije, koja bi onda utjecala kolektivnim imunitetom i na ovih 20 ili 30% koji nisu dobili bolest. To se dogodilo zato što je virus sam po sebi imao svoj životni ciklus te se pojavio i nestao bez nekog značajnog broja zaraženih. Nije postojao imunitet stada, no virus je ipak sam po sebi nestao.

Propustili smo uzeti u obzir taj životni ciklus virusa, i to da su povezani i sa drugim organizmima osim nas. Nešto ih aktivira, nešto ih zautavlja, i to nema nužno ništa s postotkom ljudi koji su bolest prebolili ili su cijepljeni.

… Apsurdno je misliti da cijepljeno dijete više ne nosi virus ili bakteriju protiv koje su cijepljeni. U biti, ako su djeca cijepljena, zašto se onda roditelji ili predstavnici javnog zdravstva boje da djeca koja nisu cijepljena nose takve bakterije ili viruse, a njihova djeca ne, kada bi trebali biti spokojni jer su njihova djeca cijepljena i zaštićena? Možete to i na taj način gledati.

Ne možete cijepiti uvjereni da su vaša djeca zaštićena, a potom se osjećati ugroženo jer negdje neko necijepljeno dijete nosi neki skriveni organizam koji nema nitko drugi. To jednostavno nema nikakvog smisla.”

Razlika između prirodnog imuniteta i imuniteta izazvanog cijepljenjem

Važno je razumjeti da prirodno oboljenje ima znatno jači utjecaj na ljudsko zdravlje.

Dr Palevsky kaže: “Za vrijeme mojeg školovanja, moji mentori su u 40-ima, 50-ima pa sve do 80-ih, u svojoj praksi viđali djecu koja su uredno dobivala ove bolesti poput gripe, koje su se uspješno tretirale uz odmor, tekućinu i odgovarajuću ishranu. Ta su djeca imala intenzivniji razvoj nakon završetka bolesti. Svakako se mora reći da te virusne bolesti imaju utjecaj na jačanje imunološkog sustava djece. A ako im ne dozvoljavamo da imaju te bolesti što zapravo radimo njihovom imunitetu? Ne ometamo li zapravo time njihovo cjelokupno zdravlje?”

Morate razumjeti da postoji značajna razlika između imuniteta stečenog prirodnim putem te imuniteta stečenog cijepljenjem. Nakon djetetovog rođenja, djeca razvijaju prirodni imunitet udišući, jedući i dirajući stotine, tisuće, milione, čak trilione mikroorganizama. Pomoću sluznice dišnih puteva, stijenki crijeva, kože, njihov ih imunološki sustav štiti od utjecaja vanjskog svijeta. Imunološki sustav koji se nalazi na stijenkama je jako bitan za stvaranje memorije i zaštite za organizme koje kontinuirano dišu, jedu, diraju. Imunološki odgovor ima domino efekt za kreiranje druge memorije i imunološkog odgovora koji će tijelu dati antitijela i zaštitu. To je jako važan korak kako imunološki sustav djece sazrijeva. Sustav s razvijenim imunitetom prima informaciju sa stijenki, šalje signal ostalim djelovima imunološkog sustava i kreira imunološki odgovor, memoriju i antitijela.

Kada s druge strane, unosite materijale u tijelo direktno injekcijom, premošćujete prvi važan korak zvan “prva linija obrane”. Cijepljenjem samo stvarate antitijela. To nema utjecaj na stvaranje dugoročnog imuniteta, jer ne kreira memoriju koja se kreira ako prirodnim putem udišete, jedete ili ste izloženi putem kože bolesti te prolazite kroz prirodan tijek bolesti. Neki će sada tvrditi da je to razlog zašto imamo cjepiva u obliku nazalnih sprejeva. No, ipak pretpostavljate da niste nikada bili izloženi virusu u nekom trenutku, a također pretpostavljate da izlaganje virusu automatski vodi do infekcije, što nije nužno. Stanje vašeg imunološkog sustava ima mnoštvo utjecaja na to.

Opasnosti kombiniranih cjepiva

Jedna tema koja se učestalo ignorira je potencijalna šteta kombiniranih cjepiva, koja nisu nikada proučavana. Nitko ne zna postoji li interakcija između virusa i bakterija u cjepivima koja su registrirana u kalendaru cijepljenja za djecu, ili postoji li interakcija tragova timerosala (koji se još može pronaći u nekim cjepivima) ili velike količine aluminija koji je u većini njih.

Dr. Palevsky kaže: “Znanstvenik Boyd Haley, koji je zapravo proučavao neke sastojke cjepiva te (1) što se događa živčanim stanicama kada ih se laboratorijski injiciralo sa određenim sastojcima cjepiva i (2) što se događa živčanim stanicama kada im se dodaje i drugi sastojak cjepiva.

On je pokazao velika oštećenja živčanih stanica u slučaju prisutnosti timerosala. Kada se timerosalu doda aluminij, potrebno je manje timerosala kako bi se izazvalo oštećenje živčanih stanica i imunološkog sustava. Zatim, ako se doda neomicin, antibiotik u nekim cjepivima, on potencira mogućnost oštećenja živčanih stanica, zajedno s aluminijem i živom.

I kada imate kulturu živčanih stanica s testosteronom, naspram živčanih stanica s estrogenom, i izložite ih nekom sastojku cjepiva kao što je timerosal, vi zapravo možete vidjeti da su živčane stanice s testosteronom više oštećene, u većim omjerima, nego živčane stanice s estrogenom. To povećava zabrinutost, jer vidimo da je omjer djece s neurorazvojnim poremećajima 4:1, dječaci naspram djevojčica. Pa se tako postavlja pitanje čini li testosteron djecu ranjivijima na izloženost toksinima kao što su živa, aluminij ili njihove kombinacije?

Nijedno od ovih istraživanja nije učinjeno na ljudima. Ljudi kažu: “Ne možemo raditi ovakva istraživanja.” Mene zanima “Zašto ne?” Kažu: “Nije etično.” Ja kažem: “Pa, ako nije etično raditi takva istraživanja o dodacima cjepiva i njihovim kombinacijama, onda isto tako nije etično ni davati cjepiva općenito.” Dakle, nedostaje nam mnoštvo važnih podataka u koje ne možemo vjerovati, ali i podataka koje ne možemo prikupiti, jer su većinu istraživanja proveli sami proizvođači cjepiva.”

O dr. Lawrenceu B. Palevskom

Dr. Palevsky je licencirani pedijatar koji holistički pristupa dječjem zdravlju i oboljenjima. Dr. Palevsky diplomirao je na NYU School of Medicine 1987 godine, završio je trogodišnju pedijatrijsku specijalizaciju u bolnici Mount Sinai u New Yorku 1990. Te je od 1990.-1991. stažirao kao pedijatar u ambulanti na odjelu u bolnici Bellevue u New Yorku.

Od 1991. godine, njegova klinička iskustva uključuju rad na pedijatrijskim odjelima hitne i intenzivne medicine, na polju kliničke i vankliničke pedijatrije, neonatalne intenzivne zdravstvene skrbi, skrbi za novorođenčad i rad u rađaonici te konvencionalnu, holističku i integrativnu pedijatrijsku privatnu praksu u Centru za zdravlje i liječenje – medicinsku ustanovu za integrativnu i komplementarnu skrb – povezanom s Beth Israel Medical Center u New Yorku. Dr. Palevsky je član američke Akademije za pedijatriju, suosnivač i predsjednik Holističkog udruženja pedijatara (www.hpakids.org) i bivši predsjednik Američkog holističkog medicinskog udruženja (www.holisticmedicine.org).

U svojoj trenutnoj ordinaciji u Northport, Long Island i Manhattan, New York, dr Palevsky nudi konzultacije i obrazovne programe za obitelji i liječnike na području preventivne i holističke medicine; razvoj u djetinjstvu; promjene u načinu života; prehrana za odrasle, dojenčad i djecu; sigurni, alternativni tretmani za uobičajene i teško izlječive akutne i kronične bolesti kod djece i odraslih; kontroverze okocijepljenja; oprezno roditeljstvo; i preispitivanje medicinske paradigme. Osim toga, on roditeljima predaje holističku integrativnu pedijatrijsku i adoloscentnu medicinu, ali i zdravstvenim stručnjacima te stručnjacima na srodnim poljima, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini, a dostupan je za održavanje seminara i predavanja diljem svijeta.

Kako biste saznali detaljnije informacije ili kontaktirali dr. Palevskog, posjetite stranicu www.drpalevsky.com ili pošaljite e-mail na adresu info@drpalevsky.com.

(* ) Izvorni napis objavljen je pod naslovom Expert Pediatrician Exposes Vaccine Myths, a na hrvatski ga je prevela Ines Novak.

Comments closed.