Prenosimo zaključni odlomak poglavlja broj 8. pod naslovom “Građanski neposluh”, autora Ronalda Dworkina (* 1) iz knjige “Shvaćanje pravâ ozbiljno”, KruZak, Zagreb, 2003., str. 240. Napomene Građanske inicijative “Cijepljenje – pravo izbora” istaknute su u uglatim zagradama i kosim fontom, npr. [cijepljenje], ondje gdje je komparacija bila prikladna te činila logički smislenu cjelinu.

“Neki će pravnici biti šokirani mojim općim zaključkom da imamo odgovornost prema onima koji ne poštuju zakone o novačenju [ili obveznom cijepljenju] zbog savjesti i da se od nas može zahtijevati da ih sudbeno ne progonimo, nego da izmijenimo naše zakone ili prilagodimo postupke kažnjavanja da bismo im izašli u susret. Jednostavne drakonske izjave, da kazneno djelo [ili prekršaj] mora biti kažnjeno i da onaj tko pogrešno procijeni zakon mora snositi posljedice, imaju ogroman utjecaj na stručnu i pučku imaginaciju. Ali vladavina prava je puno složenija i puno inteligentnija od toga, i važno je da se ona održi.”

Ronald Dworkin (fotoizvor: nybooks.com)

(* 1) Ronald Dworkin (1931.-2013.) bio je najvažniji suvremeni filozof politike i prava Sjedinjenih Država. Bio je član Američke akademije znanosti i umjetnosti i Britanske akademije. Pored Shvaćanja pravâ ozbiljno (Taking Rights Seriously, 1977.), objavio je i knjige Stvar načela (A Matter of Principle, 1985.), Carstvo prava (A Law’s Empire, 1986.), Nepovredivost života (Life’s Dominion, 1993.) Pravo slobode (Freedom’s Law, 1996.) i Vrhovna vrlina (Sovereign Virtue, 2000.).

Dworkin u Shvaćanju pravâ ozbiljno napada vladajuću teoriju prava u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, koju čine pravni pozitivizam i utilitarizam, i predlaže vlastitu filozofiju politike i prava, koja je spoj pravnog naturalizma i liberalnog egalitarizma. On kritizira vladajuću teoriju zbog njenog nedovoljnog uvažavanja pojedinca kao pojedinca, koje je posljedica njenog odbacivanja ideje prirodnih prava pojedinaca. Dworkin nastoji tu ideju prirodnih prava ponovno oživjeti i braniti. On tvrdi da su prirodna prava pojedinaca njihovi “politički aduti”, koje oni smiju rabiti protiv kolektivnih ciljeva društva ili zajednice kao cjeline, te da je prirodno pravo pojedinaca na jednakost (pravo na jednaku skrb i poštovanje) njihovo temeljno prirodno pravo, koje posjeduju sva ljudska bića “ne na osnovi rođenja ili naravi ili zasluge ili izvrsnosti, nego samo kao ljudska bića koja imaju sposobnost planirati i biti pravedni”. Kritika pravnog pozitivizma i utilitarizma, te dalja razrada vlastite filozofije politike i prava, glave su teme i Dworkinovih kasnijih knjiga.

Comments closed.