U Novom Sadu u Srbiji održana je 26. svibnja 2016. tribina “(Ne)opravdanost prisilne vakcinacije, medicinsko-etički, pravno-politički aspekti”, a dan kasnije održana je i konferencija u Beogradu s istim nazivom.

Organizator ovih događanja bila je udruga Građanska inicijativa za neobaveznu vakcinaciju – NoVa, koja okuplja roditelje čija su djeca pretrpjela posljedice cijepljenja i građane koji se zalažu za izmjenu zakonske regulative u korist neobveznog cijepljenja i informiranog pristanka roditelja, odnosno, skrbnika djeteta. Ova je udruga relativno mlada no vrlo aktivna. Dosad je organizirala slanje peticija, prosvjede u Beogradu, pisanje dopisa rodilištima, osnovnim i srednjim školama, resornom ministarstvu i političarima u parlamentu.

   lg-2

Konferencija u Beogradu bila je prva takva konferencija u regiji, a potreba je za tim velika jer se odgovorni roditelji, građani zemalja nastalih iz bivše države, suočavaju sa sličnim problemima pri cijepljenju djece. Neposredni povod organizaciji konferencije su pojačani pritisci na roditelje, uvođenje nove kaznene politike i oštrijih zakona koji se tiču obveze cijepljenja u Srbiji.

Uz domaće sudionike, na tribini i konferenciji sudjelovali su i liječnici, pravnici i aktivisti iz susjednih zemalja, a Hrvatsku su predstavljale dr. Lidija Gajski, dr. med. spec. interne medicine i dr. Đula Rušinović Sunara, dr. med. spec. opće kirurgije ispred Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

Program dvosatne tribine obuhvatio je tri dijela, a posebno je odvojeno i vrijeme za pitanja prisutnih. Prvi dio je bio posvećen MEDICINSKOM aspektu opasnosti i rizika masovnog cijepljenja i kritičkom promišljanju o prisilnom cijepljenju. Izlagač je bila dr. Lidija Gajski. Drugi dio je obradio BIOETIČKE aspekte u pitanju izbora u Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima u oblasti biomedicine, a izlagač je bila dr. Đula Rušinović Sunara. Treći dio obradio je PRAVNE aspekte i pitanje prava izbora u odnosu na prava garantirana Ustavom Republike Srbije; izlagač je bio odvjetnik Milorad Mihailović.

lidija Lidija Gajski

O konferenciji i problematici cijepljenja u intervjuu SRBskom FBReporteru dr. Lidija Gajski izjavila je: “Ja sam počašćena ovim pozivom, iznenađeni smo organizacijom i gostoprimstvom i zahvaljujem udruzi, nadam se da ćemo nastaviti ovako surađivati u interesu naše djece. Nijedan postupak u medicini nije obvezan. Liječnici nam preporučuju različite dijagnostičke i terapijske zahvate, međutim mi kao pacijenti biramo hoćemo li ih prihvatiti ili ne. Ovdje je stvar drugačija, ovdje postoji ta zakonska obveza i to je ta etička razina toga problema koja je problematična i koju ćemo nastojati i s te strane osvijetliti.

Ja mislim da je ključno u današnjem trenutku i ne samo vezano uz cijepljenje, već za modernu medicinu općenito i suvremeni zdravstveni sustav, da demontiramo, ako mogu tako reći, stručni autoritet kao neprikosnoven, dakle medicinske autoritete i nadležne institucije kao one koji su “vjerodostojni i nepristrani, koji rade za dobrobit ljudi”. Nažalost, danas je to sve manje tako. Mislim da je korisno u današnjem trenutku zauzeti jednu distancu i preispitivati autoritete, samostalno istraživati. To ne bi trebalo biti naša zadaća, da se mučimo s gomilom informacija na Internetu za koje smo nestručni kao pacijenti, to bi za nas trebali raditi vjerodostojni, objektivni, nepristrani autoriteti – medicinski stručnjaci koje mi za to plaćamo. Obzirom da to danas nije tako moramo se u ovom trenutku potruditi koliko god možemo, a dok se medicinska struka ne sabere, dok je ne prisilimo da svoj posao odradi kao treba. Slobodni izbor nije definitivno rješenje. Ako se on i izbori odbijat će cjepljenje educirani, oni koji su na Internetu, oni koji barataju engleskim jezikom, a što ćemo s ostalima?”

Dula Đula Rušinović Sunara

Dr. Đula Rušinović Sunara na tribinu i konferenciju je došla kao nezavisni stručnjak koji se bavi ljudskim pravima, posebno pravima pacijenata. U svom je predavanju dala osvrt na neka osnovna načela struke ukazujući na neke važne činjenice:

“Osobni liječnik ne može savjetovati pacijentu da prihvati rizike po vlastito zdravlje radi društvene koristi, ali može savjetovati da bi bilo preporučljivo odmjeriti rizike po vlastito zdravlje u odnosu na rizike od cijepljenja i rizike po zdravlje ukoliko barem ne pokuša zaštitu cijepljenjem te prihvati mogućnost i oboljevanja od zarazne bolesti za koju postoji cjepivo.

Epidemiolog je zadužen za sagledavanje učinaka bolesti na zajednicu i na prvom mjestu mu je društvo. Preporuku mjera zaštite ne daje pojedincu te kao takav epidemiolog nema svojeg pacijenta već je zadužen da pronađe najbolje preporuke koje će dati svojim kolegama, ali ta preporuka se ne može odnositi na zadavanje obaveze da se njihov pacijent mora bezpogovorno cijepiti.

Ukoliko se toga ne držimo onda se izravno gubi i pravo na autonomiju struke, jer se zagubilo osnovno pravilo da interes pacijenta mora uvijek biti najvažniji interes njegovom liječniku.

Druga prevažna činjenica o kojoj bi trebalo govoriti jest: zakonska obveza kao pojam predstavlja ograničavanje ili oduzimanje nečije slobode.

Zakonsku obvezu kao metodu kojom bi se ograničavalo ljudske slobode ne može preporučiti medicinska struka jer nije i ne može biti zadužena za posao drugih institucija društva, a koje postoje i jesu zadužene za oduzimanje i/ili ograničavanje ljudskih sloboda.

Zakone donose političari koji su države i EU i Balkana već obvezale na poštivanje ljudskih sloboda. Zato kada svoju odluku i njene posljedice političari žele svaliti na tuđa leđa ne postupaju ni civilizirano ni demokratski niti imalo uvažavaju ijednu struku, a za vlastito kršenje međunarodno priznatih ugovora i sporazuma svaljuju odgovornost na nekoga tko s tim nema nikakve veze.

Treći bitan element o kojem bi se trebalo razgovarati jest onaj na koje načine se može procjenjivati pravo na uskraćivanje slobode pojedinca radi opasnosti za društvo i što kada taj pojedinac ne nosi nikakvu opasnost sam po sebi, a uz primjenu sile mu se ubrizgava njegovom tijelu strana tvar koje je nesporno i uvijek potencijalno opasna? Zapravo je cijepljenje svjesno žrtvovanje nekih jedinki u društvu istovremeno dok uopće nemamo dokaze da je ta žrtva potrebna, ali eto, pretpostavlja se da je dobra, a čime cijepljenje postaje pitanje o vjerovanju, a ne pitanje o znanstvenoj utemeljenosti provedbe preventivne zdravstvene zaštite.

Žrtvovanje pojedinca ako je dragovoljno je jedna priča i spada u sferu vjerovanja ili nevjerovanja – dakle osobnog uvjerenja, a ako je prisilno onda je to sasvim nešto drugo i predstavlja linč – a ne nekakve više interese.

Predavanje je ukazalo i na to da postoji različitost etičkih pristupa višim interesima i žrtvama za društvo, ali koje društvo prihvaća ljudske žrtve koje nisu pristale same se žrtvovati već ih linčuje? Je li opravdanje u tome da se netko izgovara kako to nije linč nego samo “ruski rulet”?

prez-djrs-autorsko-pravo-2

ZAKLJUČNO se predavanjem ukazalo na to da je pitanje zakonske obveze cijepljenja prvenstveno pitanje društvenih odnosa, civilizacijskih dosega, kulturnih nasljeđa i u konačnici nije primjereno demokratskim načelima ni prihvaćenim principima na koje su se i Hrvatska i Slovenija kao i sve druge zemlje članice EU, ali i Srbija i ostale zemlje u okruženju, već obvezale potpisujući brojne deklaracije i konvencije.

Odgovor na ovaj svjetski problem je dijeljenje informacija, iskustava, osobnih priča, mogućnost da se zapravo kroz to snažimo kao građani i u svojim aktivnostima aktivno doprinosimo razvoju jedne civilizacijske sredine u kojoj želimo živjeti. Dakle, da zajedničkim naporima iskoristimo ono što su argumenti za naše zajedničke želje i ciljeve – u ovom slučaju ZA LJUDSKU SLOBODU.”

Izvori:
1. Tribina o (ne)opravdanosti prisilne vakcinacije u Novom Sadu: Ako neko kaže da je “struka preporučila da to bude obaveza” onda laže

2. Privatna korespondencija s dr. Rušinović Sunara

Comments closed.