Uredništvo internetskog magazina Kameleon (* ) obratilo se Službi za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) s molbom za odgovore na pitanja o novonastalom stanju u Hrvatskoj vezanom uz porast broja roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu, pritiscima i kaznama kojima su pritom izloženi, kao i mogućem razrješenju takvog stanja koje polako izrasta u novi javnozdravstveni, ali i socijalni problem u Hrvatskoj.

Napis kojeg objavljujemo u internetskom magazinu Kameleon nije prilog “za ili protiv cijepljenja”, već je usmjeren isključivo na odgovore koji su ponudili promišljanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao predstavnika javnozdravstvenih djelatnika i epidemiološke struke, na nove društvene okolnosti, pojave i moguće posljedice vezane uz rast građanske inicijative za Hrvatsku sa slobodom izbora pri odlučivanju o (ne)cijepljenju.

1_japanska_sljiva_400-5

Ponukani upravo tim činjenicama, želimo izvijestiti javnost o stavovima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao i koracima koje poduzima u nastojanju da se spomenuto novonastalo stanje prevlada u korist roditelja koji postaju nova ugrožena manjina te u korist cjelokupnog hrvatskog društva kao zajednice ljudi u kojoj se poštuju različita mišljenja, pritom ne umanjujući već naprotiv osnažujući razinu prosvijećenosti o ulozi cijepljenja za “javno zdravlje”.

Na postavljena pitanja odgovorio je dr. sci. Bernard Kaić, dr. med., voditelj Odjela za prevenciju zaraznih bolesti i cijepljenje Službe za epidemiologiju HZJZ-a.

*1. Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja je u prvih devet mjeseci ove godine zaprimila 143 prijave liječnika o slučajevima gdje su roditelji pismenom izjavom odbili cijepiti dijete prema kalendaru cijepljenja. U odnosu na 2012. godinu zaprimljeno je oko 5 puta više prijava. Premda je još uvijek riječ o vrlo malom broju slučajeva, mislite li da je povećanje broja odbijanja cijepljenja djece posljedica veće informiranosti roditelja i o štetnim posljedicama, a ne samo korisnim učincima, ili tek činjenice da ste u Program obveznog cijepljenja uveli spomenute izjave?*

Najvećim dijelom je to posljedica uvođenja spomenute izjave. Dodatno, imamo informacije da je u nekim slučajevima spomenuta izjava ispunjavana i kada to nije trebala biti, na primjer kada dijete ima kontraindikaciju za cijepljenje ili se cijepljenje odgađa. Moguće je da je broj roditelja koji odbijaju cijepljenje porastao u odnosu na prethodne godine, ali ne u tolikoj mjeri kao što se dobiva dojam na temelju iznesenog podatka o broju pristiglih prijava/izjava.

*2. Kako je 16. rujna ove godine istaknuto na internetskim stranicama HZJZ-a, osnovna svrha obrasca/izjave o odbijanju cijepljenja nije prijava roditelja Sanitarnoj inspekciji, već dokumentacija činjenice da dijete nije cijepljeno zbog odbijanja roditelja, a ne zbog nemara liječnika cjepitelja. U istom naputku ističete da je važno da liječnik koji je dužan cijepiti dijete u svojoj skrbi učini sve što je moguće u suradnji s nadležnim epidemiologom u svrhu informiranja roditelja/skrbnika o prednostima cijepljenja, rizicima od necijepljenja i zakonskim posljedicama odbijanja cijepljenja. No, naputkom se ne traži od liječnika da informiraju roditelje i o mogućim nuspojavama i rizicima od cijepljenja. Zašto?*

U obavijesti liječnicima koja je objavljena 16. rujna se ne naglašava potreba za obavještavanjem o mogućim rizicima cijepljenja jer se to podrazumijeva i liječnici to rutinski čine, a svrha te obavijesti nije ukazati liječnicima o čemu sve trebaju informirati roditelje, već ukazati na nedostatke u rutinskom informiranju. Naime, uočili smo u kontaktima s roditeljima koji su potpisali izjave o odbijanju cijepljenja da neki od njih pogrešno misle da su se potpisivanjem te izjave oslobodili zakonske obaveze. Obavijest koju ste citirali je podsjetnik liječnicima da moraju voditi računa o tome da pravilno obavijeste roditelje o posljedicama potpisivanja izjave (a ne sveobuhvatna uputa o informiranju roditelja o cijepljenju).

2_narcisi_400-7

*3. Dio roditelja žali se da je informiranje liječnika, posebice pedijatara, kojima je povjereno cijepljenje njihovog djeteta nedostatno, da se svodi samo na prednosti cijepljenja i uvjeravanje o nužnosti cijepljenja i to u manjoj mjeri znanstveno utemeljenim činjenicama, a više isticanjem kazni koje ih očekuju ukoliko odbiju cijepiti dijete. Roditelji napominju da su ostali zakinuti za informacije koje su im bitne za donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju određenog cjepiva, ali i da su umjesto novih spoznaja nerijetko razgovor napuštali s osjećajem da su izloženi prijetnjama i ucjenama. Kome se roditelji, u takvim slučajevima zakazivanja liječnika u sustavu procijepljivanja u pogledu stručnosti i etičnosti, mogu obratiti za pomoć kako bi ostvarili svoje pravo na primjereno informiranje?*

Uvjereni smo da tek manji dio roditelja ima tako loša iskustva u kontaktu s izabranim liječnikom djeteta.

Roditelji koji ne mogu dobiti od izabranog liječnika potrebne podatke mogu se javiti teritorijalno nadležnom epidemiologu ili nama u Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

*4. Dio roditelja koji odbijaju cijepiti dijete ne želi potpisati Izjavu o odbijanju obveznog cijepljenja za vlastito dijete ponuđenu od Ministarstva zdravlja zbog dijela tvrdnji koje, kako ističu, prema Kaznenom zakonu spadaju u iznuđivanje iskaza; dovode roditelje u položaj da ako potpisom na izjavu potvrde svoju suglasnost s takvim tvrdnjama, ponude sudu samooptužujući dokaz da su – već unaprijed krivi. Kakvo je vaše mišljenje o tome?*

Tekst izjave o odbijanju cijepljenja nije nikakvo iznuđivanje dokaza, već je podsjetnik roditeljima na rizike kojima dijete izlažu necijepljenjem, jer sama činjenica da su odabrali odbiti cijepljenje ukazuje na to da nisu svjesni tih rizika. Naime, dio roditelja koji odbijaju cijepljenje ima neuravnoteženu predodžbu o rizicima od cijepljenja i necijepljenja u smislu da preuveličavaju rizike cijepljenja a podcjenjuju ili nisu uopće svjesni rizika za zdravlje djeteta ako ne cijepe dijete. U svrhu donošenja informirane odluke o odbijanju cijepljenja, roditelji trebaju biti upoznati s mogućim štetnim posljedicama za zdravlje djeteta u slučaju odbijanja cijepljenja.

*5. U spomenutoj izjavi roditelje je posebno ogorčila tvrdnja “… uskraćivanjem cijepljenja djetetu, ugrožavam njegovo zdravlje”. Roditelji, koji ističu da su odgovorni i savjesni i da u najboljoj vjeri i znanju brinu za zdravlje svojeg djeteta, smatraju tu tvrdnju neistinitom i nedokazivom jer “uskraćivanje cijepljenja” i “ugrožavanje zdravlja” nisu nužno uzročno-posljedično povezani. Tom se tvrdnjom, napominju, ukazuje samo na ishod s nepoznatom vjerojatnošću ostvarenja. Stoga je tvrdnja, dodaju, koja tek opisuje “što bi bilo, ako bi i kad bi bilo” neutemeljena, a isto se može reći i za tvrdnju o ugrožavanju druge djece. Zašto su uopće takve tvrdnje unijete u izjavu, kada je potpis roditelja da odbijaju cijepiti dijete dovoljan za njenu pravnu valjanost?*

Roditelji doista ugrožavaju dijete uskraćivanjem cijepljenja djetetu. To je znanstveno dokazana činjenica i službeni stav medicinske struke s kojim moraju biti upoznati prije nego što odluče odbiti cijepljenje.

Uzročno-posljedična veza odbijanja cijepljenja i ugrožavanja zdravlja zaraznim bolestima protiv kojih se dijete moglo cijepiti je stvarna i višekratno dokazana diljem svijeta brojnim epidemiološim istraživanjima.

Uspoređujući rizike od izbora cijepljenja i izbora necijepljenja (uzevši u obzir sve “što bi bilo kad bi bilo” scenarije oba izbora), medicinska je struka jednoglasna u stavu da je rizik od cijepljenja znatno manji od rizika necijepljenja.

Tvrdnja o ugrožavanju zdravlja djeteta odbijanjem cijepljenja nije uvrštena u Izjavu radi pravne valjanosti izjave, nego radi pružanja stručno utemeljene informacije roditeljima.

3_roze_400-2

*6. Na internetskim stranicama HZJZ-a već ste odgovorili na pitanje “Ako je svrha cijepljenja zaštita od zarazne bolesti protiv koje se cijepimo, kako onda necijepljeno dijete može predstavljati potencijalnu opasnost od zaraze za dijete koje je cijepljeno?” da se to može dogoditi tek vrlo rijetko, primjerice ako “necijepljeno dijete dođe iz inozemstva s ospicama i zarazi cijepljeno dijete koje je na kemoterapiji (pa zbog toga ima oslabljen imunološki sustav) ili zarazi cijepljeno dijete u vrtiću koje iz nepoznatog razloga nije stvorilo zaštitu – naime, ni jedno cjepivo neće zaštititi 100 posto cijepljene djece”. Zašto se onda u spomenutoj izjavi ustraje na tvrdnji da “… zbog toga što ne želim cijepiti vlastito dijete ugrožavam drugu djecu koja zbog kontraindikacija za cijepljenje nisu mogla biti cijepljena”, kada je moguće da isto tako ugrozi i cijepljeno dijete?*

Ne radi se o ustrajanju u tvrdnji, već se radi o navođenju vjerojatnije mogućnosti s obzirom da u obrazac izjave nije bilo moguće napisati cijelu znanost o cijepljenju. Naime, puno je lakše zaraziti se i uzrokovati bolest kod djeteta koje zbog kontraindikacija nije cijepljeno nego kod cijepljenog djeteta, što je vidljivo iz odgovora koji citirate s naše internetske stranice – naveli smo da se to može dogoditi u rijetkim situacijama. Doduše, kad bismo i dodali tu rečenicu “… ili zarazi cijepljeno dijete u vrtiću koje iz nepoznatog razloga nije stvorilo zaštitu – naime, ni jedno cjepivo neće zaštititi 100 posto cijepljene djece”, to ne bi ništa promijenilo u smislu te zjave.

*7. Među roditeljima koji odbijaju cijepiti dijete ima i onih koji su se na to odlučili zbog toga što im je neposredno nakon nekog od ranijih obaveznih cijepljenja to dijete dobilo teže nuspojave, pa i oboljenje koje je izravna posljedica cijepljenja. Jednostavno rečeno, zdravo dijete je cijepljenjem pretvoreno u bolesno. Neki od tih roditelja koji su potpisali da ne žele cijepiti to dijete, ili pak neko drugo svoje dijete temeljem navedenog lošeg iskustva, svejedno doživljavaju neugodnosti i prijeti im se kaznama. Nisu li te obitelji već dovoljno kažnjene već samom činjenicom da im se dijete razboljelo od cjepiva, koje se u njihovom slučaju nije očitovalo kao lijek već uzročnik bolesti?*

Vrlo tijetko se događa da zdravo dijete cijepljenjem bude pretvoreno u bolesno dijete. Ta djeca ne podliježu obvezi ponovnog cijepljenja jer je teška nuspojava na prethodnu dozu kontraindikacija za cijepljenje. Naravno, pod teška nuspojava se ne računaju na pimjer otekline na mjestu primjene, povišena tjelesna temperatura ili febrilne konvulzije.

*8. Zašto je u Hrvatskoj dovoljan potpis samo jednog roditelja na izjavi kojim odbija cijepiti dijete, kada o životu i zdravlju svojeg djeteta ravnopravno skrbe oba roditelja (osim dakako u slučajevima samohranih roditelja)? Takvo postupanje, naime, u slučajevima gdje je jedan roditelj za cijepljenje, a drugi protiv, može dovesti do neželjenih obiteljskih, ali i pravnih i drugih poteškoća, čije posljedice su izravno usmjerene protiv obitelji. Slažete li se s time ili smatrate drugačije?*

Zbog toga što svrha te Izjave, u skladu s uputom/obavješću koju ste citirali u prvom pitanju, nije prijava roditelja sanitarnoj inspekciji. U obavijesti liječnicima od 16. rujna, koju spominjete u prvom pitanju, dali smo uputu da kada se iscrpe sve mogućnosti i dođe do prijave za odbijanje cijepljenja, treba upisati podatke oba roditelja ako dijete ima dva roditelja.

Inače, smatramo da su jednoroditeljske obitelji naša stvarnost i predviđanjem mjesta za potpis oba roditelja bismo diskriminirali jednoroditeljske obitelji. Također, iz iskustva znamo da u većini obitelji u kojima roditelji odbijaju cijepljenje djece, oba roditelja imaju usuglašen stav ali najčešće samo jedan od roditelja je u pratnji djeteta.

Do sada se nije u praksi pokazalo da je potpisivanje Izjave o odbijanju cijepljenja dovelo do neželjenih obiteljskih poteškoća te se ne slažemo s Vašom ocjenom da je mogućnost potpisivanja jednog roditelja usmjereno protiv obitelji. Takvo tumačenje obrasca je posve apsurdno.

Na koncu, nema nikakve prepreke da se oba roditelja potpišu na Izjavu ako su prisutni u vrijeme posjeta liječniku.

4_tulipan1_400-5

*9. Prijava roditelja Sanitarnoj inspekciji, u skladu s postojećim zakonskim odredbama, znači suočavanje tih roditelja s kaznom od 2000 kuna, uz mogućnost ulaganja prigovora Prekršajnom sudu, te u Centru za socijalnu skrb dokazivanje da ne zanemaruju djecu. Koja je, međutim, svrha naplaćivanja novčane kazne, kada se roditelje ne može prisiliti da cijepe svoje dijete niti nakon provedenog prekršajnog postupka?*

Ovo pitanje treba uputiti zakonodavcu.

Mi smatramo da cijepljenje treba biti obvezno jer svrha cijepljenja u Progamu obveznih cijepljenja nije samo individualna zaštita cijepljenog djeteta, već zaštita cjelokupnog stanovništva koja se postiže putem kolektivnog imuniteta za koji su visoki cjepni obuhvati preduvjet, ali ne zalažemo se za kažnjavanje roditelja koji odbijaju cijepljenje.

*10. Za brojne hrvatske obitelji novčana kazna od 2000 kuna u vrijeme sadašnje nezaposlenosti, malih plaća i ostalih primanja, visokih troškova osnovnih životnih potrepština, zaduženosti kreditima, ali i rastuće gospodarske i opće nesigurnosti, predstavlja izuzetno veliki izdatak. Ukoliko je ne žele ili ne mogu platiti (i to u roku od samo 8 dana), roditelji koji odbijaju cijepiti dijete mogu temeljem prigovora Prekršajnom sudu dobiti opomenu ili, prema dosadašnjem iskustvu roditelja, u pravilu smanjenu kaznu za necijepljenje, ali uvećanu za druge prekršaje (nepoštivanje naredbe sanitarnog inspektora – ukoliko nisu platitili 2000 kuna, ali niti uložili prigovor) i “prekršaje” (primjerice ako su prigovor supotpisala oba roditelja). Stječe se dojam da se roditelje svime time želi obeshrabriti u traženju svojih prava i prinuditi da cijepe dijete protivno svojoj savjesti i uvjerenja. Dijelite li i vi takvo mišljenje?*

Iako je i ovo pitanje potrebno uputiti zakonodavcu, dozvolite da Vas obavijestimo da ne dijelimo mišljenje koje ste iznijeli. Također, podsjećamo Vas da se razlozi za stremljenje prema visokim cjepnim obuhvatima ne temelje na osobnim uvjerenjima već na znanstvenim dokazima.

*11. Nerijetko je ukupna kazna za odbijanje cijepljenja koju odredi prekršajni sudac, zbog ranije istaknutih činjenica, veća od one navedene u rješenju Sanitarne inspekcije (odnosno predviđene Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti). Takav pristup novčanog kažnjavanja posebice pogađa roditelje s više djece, koji ako ih odbiju cijepiti, dolaze u položaj dugoročnog otplatitelja nepovoljnih kredita, posebice uzme li se u obzirom da je u Hrvatskoj propisano 25 obaveznih cijepljenja (s 45 doza cjepiva) protiv 10 bolesti. Ne potiče li takvo kažnjavanje stvaranje novih socijalnih slučajeva od obitelji s necijepljenim djetetom/djecom slabijeg imovinskog stanja? Nije li takav oblik kažnjavanja, u inače zdravim, odgovornim i skrbnim obiteljima, prilog zanemarivanja prava djece od strane države?*

U Hrvatskoj nije propisano 25 obaveznih cijepljenja s 45 doza cjepia, već se protiv tih deset bolesti cijepi pri 16 posjeta liječniku s ukupno 20 doza cjepiva. Prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenihi naroda, koju je Hrvatska prihvatila, “Države stranke priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja” (čl. 24). Sve dok je službeni stav medicinske struke da je za zdravlje djeteta bolje da se cijepi nego da oboli od na pimjer dječje paralize, ospica ili tetanusa, država je dužna osigurati djeci cijepljenje.

Ako jednog dana znanstveni napredak dovede do prihvaćanja stava da je za djecu bolje da prebole zarazne bolesti protiv kojih sada cijepimo, dužnost države će biti osigurati djeci nesmetano obolijevanje.

Prema tome, za sada sprečavanje ozbiljnih zaraznih bolesti cijepljenjem je djetetovo pravo, a odbijanje cijepljenja je zanemarivanje prava djeteta.

5_tulipani5_400-3

*12. Ima i roditelja koji prilikom dolaska na razgovor s liječnikom koji provodi cijepljenje “izgube živce”. Katkada dolazi do žučnih rasprava, nakon kojih se loše osjećaju obje strane. No, roditelji su strana koja u pravilu izvlači “deblji kraj”. Roditelji koji ne žele cijepiti svoje dijete odgovorni su ukoliko se dijete razboli od bolesti protiv koje se trebalo cijepiti. Ako pak cijepe dijete, a ono se razboli od te bolesti, i za to su odgovorni (jer su pristali na cijepljenje) i “krivi” (kažnjeni gubitkom zdravlja djeteta) jer nitko drugi ne jamči i ne odgovara za neželjene posljedice cijepljenja. Na roditeljima je sva odgovornost, no što je s njihovim pravima? Može li se pravom roditelja nazvati odbijanje cijepljenja kada je ono praćeno novčanim kažnjavanjem i širenjem straha od oduzimanja djece?*

Već sam više puta čuo da roditelji kažu da su si sami krivi ako dijete ima nuspojavu cijepljenja (jer su odlučili cijepiti, pa su time krivi za potencijalne nuspojave). Ne znam odakle takvo mišljenje i tko to može uopće reći.

Naime, ako se radi o cijepljenju koje je obavezno, roditelj je zakonski obavezan cijepiti, a to znači da onaj koji je nametnuo tu obavezu prihvaća odgovornost za eventualne nuspojave cijepljenja (naravno, ako nuspojava nije posljedica greške pri primjeni cjepiva, na primjer zbog cijepljenja djeteta koje ima kontraindikacije).

U principu, ako se dogodi teška nuspojava cijepljenja, ako treba na primjer tražiti odštetu zbog pretrpljene štete, treba odštetu tražiti od države, a ne od Doma zdravlja ili liječnika, jer i Dom zdravlja i liječnik i roditelj samo provode zakonsku obavezu.

Naravno, za uobičajene nuspojave poput blagog povišenja tjelesne temperature i lokalne reakcije nitko nikome ne isplaćuje odštete jer se to smatra normalnom i prihvatljivom nuspojavom.

Međutim, u slučaju nuspojava s trajnim posljedicama poput posvakcinalnog poliomijelitisa (s obzirom da više ne koristimo oralno cjepivo protiv dječje paralize, to se više ne događa), jedino ispravno je obratiti se državi koja je propisivanjem obaveznog cijepljenja preuzela odgovornost za to da radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, u rijetkim slučajevima nekome time nanese štetu.

Tako da govoriti o krivici roditelja za nuspojave cijepljenja iz obaveznog programa doista nema nikakvog smisla.

Treba i ovdje podsjetiti da je stručno i znanstveno dokazano da i na individualnoj razini korist od cijepljenja djeteta nadmašuje potencijalne rizike od primjene cjepiva.

*13. Može li se pravom roditelja nazvati činjenica da majku (i oca koji prisustvuje) pri porodu u pravilu nitko ni ne zatraži pristanak za cijepljenje novorođenčeta protiv tuberkuloze i hepatitisa B, na što ukazuju gotovo svi roditelji?*

Pristanak roditelja nije potrebno tražiti s obzirom da je cijepljenje zakonska obveza, ali je nužno prethodno informirati roditelje o tome protiv čega se dijete cijepi, o koristi i rizicima od cijepljenja.

*14. Roditelji ukazuju i na povredu prava zaštite dječje, ali i obiteljske privatnosti. Pri sadašnjem postupanju s roditeljima koji ne cijepe dijete krši se načelo povjerenja i zaštite privatnosti, proslijeđivanjem podataka o necijepljenju od pedijatara i liječnika školske medicine, preko epidemiologa i sanitarnih inspektora do socijalnih radnika, sudaca i dalje. Roditelji drže da su zbog povrede toga prava moguće zloupotrebe prema svoj djeci, posebice necijepljenoj, ali i cijepljenoj. Podatak o tome tko je cijepljen, a tko nije ne bi, ističu, smio biti javno dostupan, već i zbog stvarno prisutnih osuda i netrpeljivosti dijela društvene okoline. Takva se nesnošljivost, dodaju, izlaganjem djeteta i njegove obitelji javnosti u pravilu dodatno potiče i produbljuje i izravno ugrožava prava djeteta i obitelji na miran suživot u skladu sa svojim svjetonazorom. Roditelji pitaju zašto se tome ne stane na kraj usvajanjem nove zakonske odredbe prema kojoj cijepljenje više neće biti obavezno?*

Podatak o cjepnom statusu je poznat samo tamo gdje je taj podatak bitan. Pri upisu u dječji vrtić, taj je podatak bitan jer je uvjet za upis. Pedijatar koji skrbi o zdravlju djeteta treba biti upoznat s cjepnim statusom djeteta u svrhu nadoknade propuštenih cijepljenja te adekvatnog zdravstvenog zbrinjavanja djeteta u slučaju pojave u neposrednoj okolini bolesti protiv koje dijete nije cijepljeno. Floskule o suživotu, nesnošljivosti i netrpeljivosti su u ovom kontekstu posve neprimjerene.

6_vjencanice_400-7

*15. Nije li kažnjavanje roditelja koji ne žele cijepiti svoju djecu još jedan primjer nepoštivanja drugačijih stavova i promišljanja u Hrvatskoj? Zašto se, za sada neznatnoj, manjini roditelja brani pravo na prigovor savjesti i time ugrožava jedno od osnovnih ljudskih prava, koje je u Hrvatskoj ugrađeno i u ustavni zakon?*

Postoji zakonska kategorija dobra zajednice, koja je u svim zakonima iznad dobra pojedinca. Zbog te kategorije, u većini zakonskih odredbi o pravima pojedinaca navodi se dodatak poput ovoga kojega citiramo iz Konvencije o pravima djeteta: “Nikakva ograničenja ne smiju se postavljati ostvarenju ovih prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu prijeko potrebna radi interesa državne ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih” ili ovoga kojega citiramo iz Ustava Republike Hrvatske: “Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje”. Dakle, prava pojedinaca se mogu ograničiti u interesu zdravlja zajednice (javno zdravlje).

*16. Zašto se stanovnici Hrvatske koji odbijaju cijepiti svoju djecu osjećaju u svojoj zemlji žiteljima “drugog reda”? Zašto im se, i to ponajprije i najčešće od zdravstvenih djelatnika, ponekad i u javnosti, dodjeljuju pridjevi “neobrazovani, neodgovorni, zaostali, opasni…”, bez obzira što ti roditelji u pravilu ničime ne zanemaruju svoju djecu, već naprotiv pokazuju visoku prosvijećenost, skrb i odgovornost prema svojoj djeci koja tome najbolje posvjedočuju – svojim zdravljem (o tome svjedoče i zapisnici socijalnih radnika)?*

Pridjevi koje ste naveli su neprikladni. Međutim, činjenica je da roditelji koji odbijaju cijepljenje djece koja nemaju kontraindikacije za cijepljenje ne raspolažu znanstveno utemeljenim informacijama o koristima i rizicima cijepljenja.

Naime, službeni je stav medicine ovo što sam Vam napisao u prethodnim odgovorima: da cjepiva imaju nuspojave, da su one uglavnom blage i prolaze spontano bez ikakvih posljedica, a da vrlo vrlo rijetko mogu biti ozbiljne i ostaviti trajne posljedice, te da korist od primjene cjepiva u postojećem Programu sa svim svojim nesavršenstvima i ograničenjima još uvijek uvelike nadmašuje potencijalne rizike – jer se time sprečavaju vrlo ozbiljne bolesti koje mogu ostaviti trajne posljedice i biti smrtonosne.

To razumije 99 posto medicinske struke, a samo 1 posto neukih i zlonamjernih unaokolo lupeta gluposti o nepostojećim rizicima od cijepljenja i o tome kako cijepljenje nije uopće potrebno jer tih bolesti više nema i da su te bolesti nestale same od sebe, neovisno o cijepljenju. Zato ne bih osobe koje su pale pod utjecaj tih 1 posto neukih i zlonamjernih, proglasio visoko prosvjećenima kao što ih Vi nazivate – makar ne u ovom području prosvjećenosti.

Naime, kroz medije (TV, radio, novine, internet) se stvara dojam “lažne ravnoteže”. To je vrlo poznata pojava kojom se stvara privid podijeljenosti mišljenja struke oko neke teme, iako zapravo podijeljenosti uopće nema. To čine na način da jednak prostor mediji daju neukima koji iznose laži o cijepljenju i time plaše ljude, kao i onima koji iznose stručne stavove temeljene na znansvenim istraživanjima. Onaj tko nije upućen dovoljno u tematiku, a većina ljudi nisu jer se bave drugim poslovima (koliko god prosvjećeni bili u drugim područjima ljudskog djelovanja), kroz takvo prikazivanje tematike stječe dojam da se ne zna što je prava istina i da ne mogu vjerovati stručnjacima te da moraju sami preuzeti odluku (iako doista ne raspolažu dovoljnim informacijama za informirano odlučivanje).

*17. Zašto se stanovnici Hrvatske koji odbijaju cijepiti svoju djecu osjećaju i žiteljima “drugog reda” i prema stanovnicima 18 demokratski i gospodarski naprednih zemalja Europe u kojima cijepljenje nije obavezno i u kojima zbog svojeg izbora necijepljenja ne podliježu novčanim kaznama niti su izloženi “prisilama sustava”? Zašto su stanovnici skandinavskih zemalja, Švicarske, Njemačke, Austrije, Velike Britanije, Irske, zemalja Beneluxa, Litve, Estonije… po tome pitanju povlašteni? Jesu li u odnosu prema cijepljenju u tim zemljama bolje informirani, osvješteniji i odgovorniji ne samo žitelji, već i vlasti i zakonodavci tih zemalja?*

Doista ne možemo reći zašto se netko osjeća onako kako se osjeća. Međutim, mi nismo jedina zemlja u Europskoj uniji u kojoj je neko od cijepljenja obavezno.

Moj je osobni stav da ne treba kažnjavati roditelje koji zbog dezinformacija odbijaju cijepiti djecu, nego da treba kažnjavati nekompetentne huškače koji plaše roditelje neutemeljenim opasnostima od cijepljenja i potpuno netočnim i nekompetentnim tumačenjima kretanja bolesti u stanovništvu i utjecaju cijepljenja na kretanje bolesti.

*18. Zašto si zemlja poput Hrvatske, koja svake godine gubi u prosjeku 15.000 stanovnika, u kojoj se rađa sve manje djece i iz koje odlazi sve više mladih ljudi i obitelji (s djecom), u kojoj se svake godine zatvara nekoliko desetaka područnih škola… dozvoljava da sadašnjim pristupom procijepljivanja djece dodaje još jedan razlog i poticaj za iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi u zemlje u kojima, između ostaloga, neće biti izloženi ponižavanjima samo zbog svojeg uvjerenja?*

Ovo je pitanje besmisleno… Odakle Vam uopće ideja da je obavezno cijepljenje bilo kome razlog za emigraciju? (* 1)

*19. Broj roditelja koji nisu skloni cijepiti svoju djecu, sudeći po rastu internetskih grupa (trenutno s po nekoliko tisuća članova) koje se zalažu za Hrvatsku bez obaveznog cijepljenja, zadnjih godinu-dvije povećava se. Usporedno s time širi se spoznaja o takvim obiteljima kao još jednoj ugroženoj manjini u Hrvatskoj. Širi se i među stanovnike država među kojima ima podosta onih koji, iako necijepljeni ili tek djelomično cijepljeni, dolaze u Hrvatsku kao poslovni ljudi ili turisti. Kada će Služba za epidemiologiju HZJZ-a (* 2), koja okuplja zdravstvene djelatnike i znanstvenike istinski predane svojim stručnim i humanim pozivima, slijediti svoje kolege iz brojnih zemalja razvijenog svijeta koji su doprinijeli da je u njima cijepljenje preporučeno (a procijepljenost stanovništva i dalje visoka), ali ne i obavezno i time kažnjivo, te predložiti i pokrenuti istovjetnu promjenu zakona u Hrvatskoj?*

Ugledajući se na svoje kolege iz razvijenih zemalja mogli bismo uvesti još strože sankcije za roditelje koji odbijaju cijepljenje ili posve liberalizirati cijepljenje, jer ne postoji zajednički stav oko toga u razvijenim zemljama. Na kraju krajeva, pravno reguliranje cijepljenja u smislu preporuke ili obveze nije u našoj nadležnosti.

*20. Kao ljudi i stručnjaci koji imaju moć i znanje pokrenuti promjenu u odnosu prema cijepljenju, kako u dosegu zakonodavstva tako i informiranja, koje pozitivne korake poduzimate u tome smjeru?*

U suradnji s relevantnim ministarstvima tražimo rješenje.

*21. Za slobodu odlučivanja o cijepljenju djece, ali i za sustavno, istinito i nenasilno informiranje roditelja i svih stanovnika Hrvatske o svim činjenicama vezanim uz cijepljenje zalaže se, ističu roditelji necijepljene i djelomično cijepljene djece, i sve više roditelja koji redovito cijepe svoju djecu te smatraju da je takav zaokret nužan i koristan doprinos poštivanju ljudskih prava i moralnom rastu hrvatskog društva, kojim se istovremeno neće smanjiti dosegnuti stupanj javnog zdravlja stanovništva Hrvatske. Dijelite li i vi takvo mišljenje?*

Obaveza cijepljenja djece protiv zaraznih bolesti nema nikakve veze sa poštivanjem ljudskih prava (osim u smislu da je Konvencijom o pravima djeteta, djeci zajamčeno pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja) i nema nikakve veze s moralnim statusom hrvatskog društva. Stupanj javnog zdravlja stanovništva se ne mjeri time je li cijepljenje obavezno ili ne, već postocima cijepljene djece i pobolom od bolesti.

(* 1) Uredništvo Kameleona u pitanju ističe da je to tek jedan od mogućih razloga. Uredništvu je poznat slučaj obitelji koja je (tada s troje djece, a danas četvero) iselila u Švicarsku gdje cijepljenje nije obavezno. Prvi razlog iseljenja bilo je zaposlenje oca, no pri odluci da mu se pridruži ostatak obitelji jedan od njima bitnih razloga bio je izbjegavanje dodatnih pritisaka i kazni zbog necijepljenja djece. Uredništvo se pri sastavljanju pitanja vodilo, kako je na više mjesta i istaknulo, promišljanjima i upitima roditelja koji su odbili cijepiti dijete/djecu, među kojima je također naišlo na obitelji koje iseljavanje iz Hrvatske navode kao rješenje o kojem razmišljaju, između ostaloga i zbog svega što proživljavaju vezano uz odbijanje cijepljenja djece.

(* 2) Uredništvo Kameleona je upite uputilo Službi za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), no greškom je u naslovu dopisa i upućenim pitanjima umjesto riječi “Služba” bilo upisano “Zavod”.

(* ) Izvorni napis objavljen je 20. studenog 2013. Internetski magazin Kameleon u međuvremenu je ugašen.

Comments closed.