U Švicarskoj neobavezno cijepljenje je uvedeno još 1970. godine! Dakle, u vrijeme kada se mnogi današnji roditelji maloljetne djece nisu niti rodili…

Švicarci su 22. rujna 2013. godine usvojili novi Zakon o zaraznim bolestima, koji je još napredniji po pitanju (ne)cijepljenja. I dok se u Hrvatskoj i susjedstvu “milom i silom” nastoje cijepiti sva djeca, u Švicarskoj – i to tek u iznimnim slučajevima – cijepljenje može biti uglavnom obaveza – zdravstvenih radnika!

Dodatno ograničenje obaveze cijepljenja

Niti trenutni zakon, niti predloženi izmijenjeni zakon ne predviđaju obavezu cijepljenja. To znači da se nitko ne može pod prisilom ili protiv svoje volje podvrgnuti cijepljenju. Svaka građanka i svaki građanin sami odlučuju žele li se ona ili on cijepi protiv zarazne bolesti ili ne.

Prema postojećem Zakonu o zaraznim bolestima, kantoni imaju mogućnost narediti neko obavezno cijepljenje. Novi zakon određuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi kanton mogao proglasiti cijepljenje obaveznim: u usporedbi s trenutnim zakonom, bitna je novost da se obaveza cijepljenja može odnositi samo na posebno određenu skupinu ljudi – rizičnu skupinu*. Osim toga, da bi proglasio cijepljenje obaveznim mora postojati i značajna opasnost po zdravlje ljudi. Nove odredbe zakona pojašnjavaju i ograničavaju situacije u kojima kantoni mogu izreći obavezu cijepljenja.

Dakle, cijepljenje može biti obavezno za zdravstvene radnike u posebno osjetljivim odjelima bolnica (primjerice kod rodilišta ili bolničkih odjela s oboljelima od raka) kako bi se pacijenti zaštitili od opasnih zaraznih bolesti. Ako zdravstveni radnik odluči odbiti cijepljenje, to bi za posljedicu moglo** imati privremeno udaljavanje toga zdravstvenog radnika, kao necijepljene osobe, s radnog mjesta u posebno osjetljivim bolničkim odjelima.

Svaka mjera vezana uz cijepljenje koju vlast može narediti, mora se višekratno provjeriti je li uistinu opravdana i treba li je stvarno provesti. Zbog toga, primjerice, kod pandemije gripe H1N1 2009. godine, niti Savezna vlada niti kantoni nisu propisali obavezu cijepljenja.

procijepljenost_1980-2012._Svicarska

 

Suvremen epidemiološki zakon

Iako cijepljenje čini samo jedan dio Zakona o zaraznim bolestima, glavnina javne rasprave je usmjerena prema tom pitanju. Pristaše i protivnici imaju suprotna mišljenja o tome: protivnici obaveznog cijepljenja žale se na “nejasne pojmove”, kojima savezna vlada – možda pod utjecajem farmaceutske industrije i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – može ostaviti puno prostora za obavezno cijepljenje.

Zagovornici cijepljenja smatraju da se sloganu “obavezno cijepljenje” pristupa suviše s osjećajima i pogrešno. Savezna vlada, kantoni i gotovo svi sudionici zdravstvene zaštite smatraju da su odredbe o obavezi cijepljenja blaže u novopredloženom zakonu u odnosu na sadašnji zakon koji potječe iz 1970. godine. Obvezno cijepljenje je moguće samo u izvanrednim situacijama i za usko određenu skupinu ljudi.

Preporuka, ne obvezujuća prisila

Cijepljenje ne treba miješati s obavezom cijepljenja. Nitko ne može biti prisiljen na cijepljenje protiv svoje volje.

Novi zakon o zaraznim bolestima ne predviđa kazne ili ograničenja slobode za građane koji odbiju obavezno cijepljenje.

Za zdravstvene radnike, međutim, odbijanje cijepljenja moglo bi za posljedicu imati privremenu nemogućnost zapošljavanja ili rada u pojedinim bolničkim odjelima za zaštitu bolesnika od zaraznih bolesti.

* Izvori: Einschränkung des bestehenden Impfobligatoriums (Art. 6, 7, 22), 11. listopad 2013.; Die Schweiz erhält ein modernes Epidemiengesetz – Dominates Thema Impfen, 22. rujan 2013.; Pflicht, kein Zwang, 25. lipanj 2013.

Europa – plavo: zemlje neobaveznog cijepljenja 2012.

prezentacija_za_Kameleon2   (izvor: udruga-kameleon.hr)

Najvažniji navodi iz knjižice s pitanjima i odgovorima objavljene prilikom donošenja novog švicarskog zakona:

Predviđa li novi zakon prisilno cijepljenje?

Ne, čak ni novi zakon ne uvodi prisilno cijepljenje. Nitko ne može biti cijepljen protiv svoje volje. Obvezno cijepljenje koje postoji i u važećem zakonu, ostaje, ali s bitnim ograničenjima.

Što se podrazumijeva pod “obveznim cijepljenjem”? Novi zakon donosi promjene?

Trenutni zakon o epidemijama daje na izbor kantonima da jedno cijepljenje proglase obveznim. Novi zakon postavlja po tom pitanju značajna ograničenja: kantoni mogu koristiti to pravo samo u slučaju da postoji značajna opasnost za javno zdravlje i u slučaju da nije moguće uvesti druge mjere zaštite populacije. Povrh toga, obveza se može odnositi samo na točno definirane skupine ljudi i mora se povući onog časa kad opasnost/rizik prestane. Ostaje načelo prema kojem nitko ne može biti cijepljen protiv svoje volje.

Može li necijepljeno dijete biti, na primjer, udaljeno iz jaslica ili vrtića / škole?

Ne, slična mjera općenito nije dozvoljena, iako se može primijeniti u određenim situacijama i mora biti privremena. Na primjer, ako se u nekoj ustanovi (vrtiću, školi) počne širiti zaraza ospicama, moguće je da će djeca morati određeno vrijeme ostati kod kuće, kao i njihova braća i sestre (osobe s kojima su u kontaktu). Kako postojeći, tako i novi zakon, sadrži pravne temelje za privremeno udaljavanje iz javne ustanove (škola, vrtić, jaslice, fakultet, itd.), što je zapravo primjena mjere izolacije, karantene. Takav je primjer i zabrana nekoj osobi da se pojavljuje na javnim mjestima poput restorana, javnih događanja i bazena. Čak i obveza prestanka pohađanja škole, vrtića ili fakulteta može predstavljati jednu mjeru (djelomične) izolacije. Takve mjere imaju za cilj prekinuti lanac prenošenja zaraze, sprječavajući tako širenje bolesti. Kantoni imaju slobodu donošenja tih mjera.

Privremeno udaljavanje iz škole predstavlja zadiranje u pravo na obrazovanje koje je zaštićeno Ustavom i stoga mora imati zakonsku osnovu, biti opravdano javnim interesom i razmjerno cilju.

* U novom švicarskom zakonu nije točno određeno na koje se rizične skupine misli, već su odluke o tome prepuštene pojedinim švicarskim Kantonima u slučaju moguće “znatne opasnosti”. Prema članku 22. Zakona Kantoni mogu proglasiti cijepljenje obaveznim za ugrožene grupe osoba, posebno izložene osobe, kao i za osobe koje se bave nekim posebno određenim poslovima, ukoliko vlada znatna opasnost.

** Ističe se da bi odbijanje cijepljenja za zdravstvene radnike moglo imati – dakle u iznimnom slučaju, primjerice epidemije zarazne bolesti! – za posljednicu privremeno udaljavanje s radnog mjesta, što je mjera opravdana razlozima moguće zaraze, a ne kazna za toga zdravstvenog radnika.

Comments closed.