Prenosimo skraćeni rad koji je na znanstveno-stručnom skupu Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje: teorije, politike i prakse, održanom u Opatiji od 30. rujna do 2. listopada ove godine, izlagala članica Građanske inicijative Cijepljenje – pravo izbora Suzana Peša Vučković, mag. praesc. educ.:

Svjedoci smo u posljednje vrijeme pojave među pretežno mladim i obrazovanim roditeljima da propituju cjepiva i odlučuju odgoditi, prekinuti ili potpuno odbiti cijepljenje svoje male djece. Bez obzira koji bio razlog za njihovu odluku, činjenica je da se ti roditelji u Hrvatskoj susreću s problemom upisa svoje djece u predškolske ustanove. Djeci koja su najčešće potpuno zdrava, ali necijepljena ili nepotpuno cijepljena po odluci njihovih roditelja, odbija se upis u vrtić odnosno jaslice. Time su ona uskraćena za dobrobiti koje im može pružiti rano uključivanje u odgojno-obrazovni rad u predškolskoj ustanovi, čime se postavljaju temelji za daljnji uspješni život te djece u zajednici. Drugim riječima, ta su djeca diskriminirana u odnosu na drugu, samo na temelju svog cjepnog statusa, a možda i po još nekoj osnovi, što ćemo istražiti u nastavku.

KIGGS1_538

Diskriminacija u obrazovanju

Prema Konvenciji protiv diskriminacije u obrazovanju iz 1960. godine diskriminacija je, između ostalog, osporavanje bilo kojoj osobi ili grupi pristup bilo kojoj vrsti ili stupnju odgoja i obrazovanja, odnosno izraz “odgoj i obrazovanje” se odnosi na sve vrste i stupnjeve odgoja i obrazovanja. Hrvatska ima i Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine kojim se osigurava zaštita od diskriminacije po raznim osnovama, uključujući dob i zdravstveno stanje.

Unatoč brojnim konvencijama i iz njih proizašlih zakona o zabrani diskriminacije, i dalje se posvuda u svijetu susrećemo s raznim oblicima diskriminacije u obrazovanju poput spolne i vjerske, diskriminacije djece s invaliditetom ili drugim razvojnim poteškoćama, diskriminacije pojedinih etničkih skupina poput Roma.

Obvezno cijepljenje u Hrvatskoj i upis djece u vrtiće i škole

U Hrvatskoj je cijepljenje obvezno, a neizvršavanje obveze cijepljenja smatra se prekršajem za koji je propisana novčana kazna od 2000 kuna. Predškolska djelatnost je uređena kao podsustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske od 1997. godine. Uvjete za upis djece u vrtić ili jaslice određuje Upravno vijeće vrtića Pravilnikom o uvjetima upisa. Jedan od uvjeta je i potvrda o zdravstvenom stanju djeteta, odnosno njegovoj sposobnosti da pohađa predškolsku ustanovu. Na potvrdi se navodi i cjepni status djeteta. U slučaju da dijete nije potpuno cijepljeno prema kalendaru odbija se upis pozivanjem na Program zdravstvene zaštite, higijene i pravilne prehrane u dječjim vrtićima iz 1997. godine, čiji članak 3, stavak 3 glasi “Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cijepljenja.”

Za to vrijeme za upis djeteta u osnovnu školu potrebno je učiniti procjenu psihofizičkog stanja djeteta no upis se ne uvjetuje urednim cijepljenjem djeteta. Iz navedenog proizlazi da se odbijanjem upisa na temelju cjepnog statusa djeteta, predškolsku djecu diskriminira po dobi u odnosu na djecu stariju od 6 godina, to jest školske obveznike, te se krše odredbe Konvencije o pravima djeteta i Ustava RH kojima se jamči jednakost i ravnopravnost svih građana, kao i odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Djecu se istovremeno diskriminira po zdravstvenom odnosno cjepnom statusu, što je neprihvatljivo u vrijeme kad se provode pojačane mjere tzv. pozitivne diskriminacije, odnosno uključivanja djece s raznim poteškoćama u razvoju, pa čak i HIV pozitivne djece u odgojno-obrazovni sustav kako ne bi bila diskriminirana.

Za razliku od Ustavnog suda Hrvatske koji je prihvatio obrazloženje Ministarstva zdravlja te u svojoj odluci iz 2014. godine (kojom odbija provesti ocjenu ustavnosti Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti), navodi da uvjetovanje upisa u vrtiće cijepljenjem “nije nikakva diskriminacija, već mehanizam kojim se osigurava zaštita prava djece na zdravlje”, visoki povjerenik komisije za ljudska prava UN-a u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u svojoj Brošuri br. 31 drugačije tumači značenje pojma “pravo na zdravlje” te, između ostalog, navodi da pravo na zdravlje znači pravo na svima dostupnu najbolju moguću zdravstvenu skrb, sigurnu vodu i zrak, zdravo radno okruženje i ostale uvjete za očuvanje zdravlja. Nadalje, kako se navodi u toj brošuri, pravo na zdravlje podrazumijeva određene slobode, a to je, između ostalog, i sloboda od neželjenih ili prisilnih medicinskih zahvata, a kao i svako drugo ljudsko pravo u svojoj osnovi ima ugrađeno načelo nediskriminacije. Države potpisnice obvezuju se osigurati mehanizme za dostupnost zdravstvene skrbi i ostalih uvjeta, ali uz poštovanje svih drugih ljudskih i dječjih prava. U našem, hrvatskom slučaju, očito se radi o kršenju djetetova prava na obrazovanje i nepoštovanju navedenih načela.

Prema mišljenju australske pravne stručnjakinje Gerber diskriminacija one djece čiji su roditelji odlučili ne cijepiti ih uskraćivanjem pristupa obrazovanju nije prikladan način za postizanje visoke procijepljenosti stanovništva. Ističe da nije u najboljem interesu djece osnaživati jedno pravo uskraćivanjem drugog prava, u ovom slučaju prava na obrazovanje. Korištenje kaznenih mjera, kao što je nemogućnost upisa djeteta u odgojno-obrazovnu ustanovu, u pokušaju povećanja procijepljenosti krši osnovne principe Konvencije o pravima djeteta. Prema mišljenju Gerberove, vlasti trebaju nastojati osigurati da sva djeca postignu najviši standard zdravlja putem poticanja i edukacije, a ne zastrašivanjem i diskriminacijom.

14027415055_5c9248a3f1_z

Pristup obrazovnim ustanovama necijepljene djece u zemljama Europske unije

U Europskoj uniji, od 28 zemalja članica, njih 15 ima fakultativno cijepljenje, a u izvješćima se tu često pribrajaju i Norveška, Švicarska i Island koje također svojim građanima ne nameću cijepljenje zakonom. Hrvatska, uz još 12 članica, ima obvezno cijepljenje. Zbog brojnosti zemalja Unije, ovdje ćemo prikazati tek nekoliko tipičnih primjera.

Bugarski su novinari istraživali ovu temu 2013. godine. Otkrili su da u europskim zemljama s preporučenim cijepljenjem, od kojih su oni dobili podatke iz Austrije, Finske, Njemačke, Španjolske, Švedske i Švicarske, nema nikakvih sankcija pri upisu djece u vrtiće ili škole. Do sličnih smo spoznaja i mi došli svojim istraživanjem. Za neke smo se informacije zbog jezične barijere morali obratiti mailom pojedinim ministarstvima zdravlja ili obrazovanja.

U Njemačkoj je cijepljenje fakultativno, odnosno roditelj ima pravo prihvatiti ili odbiti cijepljenje svoga djeteta. To, međutim, ne dovodi do nemogućnosti upisa djeteta u bilo koji kolektiv za djecu, uključujući i vrtiće, bez obzira bili oni privatni ili javni. Zakon o prevenciji od zaraznih bolesti od roditelja prije upisa u bilo koju predškolsku ustanovu zahtijeva ishodovanje potvrde o obavljenom savjetovanju o cijepljenju. Takvo se savjetovanje dalje provodi kod svakog sistematskog pregleda djeteta. Dijete može privremeno biti udaljeno iz kolektiva ukoliko se u njemu pojavi neka zarazna bolest protiv koje nije cijepljeno.

Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Litva i brojne druge razvijene zemlje zapadne Europe također imaju besplatno fakultativno cijepljenje i djeca koja nisu cijepljena normalno se upisuju u bilo koji vrtić ili školu, osim što je važno pri upisu napomenuti kakav je cjepni status djeteta.

Tijekom istraživanja dobili smo i informacije iz Norveške i Švicarske gdje kategorički tvrde da ne diskriminiraju svoju djecu postavljanjem takvih uvjeta za upis u odgojno-obrazovne ustanove.

Situacija u zemljama Europske unije s obveznim cijepljenjem je ponešto drugačija.

Bugarska, prema Zakonu o zdravlju uvjetuje da se za upis u vrtić i školu obave sva cijepljenja koja su predviđena kalendarom. Tako je i u Češkoj, Poljskoj i Mađarskoj.

U Francuskoj Zakon o javnom zdravlju propisuje tri obvezna cjepiva. Prije upisa u bilo koji dječji kolektiv obvezno je izvršiti cijepljenje, osim ako postoje medicinske kontraindikacije, za što roditelji donose potvrdu liječnika.

Italija ima četiri obvezna cjepiva u svim regijama osim u Regiji Veneto. No u svim regijama, čak i u onima s obveznim cijepljenjem, svoj je djeci, kako cijepljenoj, tako i necijepljenoj, omogućen pristup u škole, vrtiće, ljetovališta, bazene, sportske dvorane i svugdje drugdje gdje se okuplja veći broj djece uz uvjet da su u datom trenutku zdrava. Ovo je rezultat dugogodišnjeg truda talijanskih udruga koje su ukazivale na kršenja dječjih prava i diskriminaciju u obrazovanju.

Susjedna nam država Slovenija ima 9 obveznih cjepiva za djecu, a uvjete upisa propisuje svaki vrtić pravilnikom. Za upis u vrtić pedijatar izadje potvrdu o zdravstvenom stanju djeteta na kojoj se navodi i cjepni status. Kako navodi Civilna inicijativa za prostovoljno cepljenje u svojoj brošuri, pravo slovenske djece na obrazovanje nije uvjetovano cijepljenjem jer bi to bilo kršenje djetetovih prava zagarantiranih zakonima i Ustavom. Jednako je tako i u Slovačkoj.

6515230001_8955c9d8e7_z

Posljedice diskriminacije

Važnost uključivanja djeteta u kvalitetni sustav odgoja i obrazovanja u što ranijoj dobi elaborirana je u dokumentima Europske komisije u kojima se ističe da je “rani odgoj i obrazovanje bitan temelj za uspješno cjeloživotno obrazovanje, socijalnu integraciju, osobni razvoj i kasniju zapošljivost. Nadopunjujući središnju ulogu obitelji, rani odgoj i obrazovanje ima duboki i trajni utjecaj koji ne mogu dostići mjere koje se poduzimaju u kasnijoj dobi”.

Rani odgoj i obrazovanje podupire djecu ne samo za buduće obrazovanje, već i za njihovu integraciju u društvo, generirajući dobrobit i doprinoseći njihovoj zapošljivosti kad odrastu, a posebno se ističe dobrobit kvalitetnog ranog odgoja i obrazovanja za djecu iz socijalno depriviranih sredina.

Žrtve diskriminacije, u ovom slučaju djeca kojoj je onemogućen upis u odgojno-obrazovnu ustanovu, ali posredno i njihovi roditelji, gurnuti su na rub društva. Diskriminacija ima niz negativnih učinaka, kako na djecu koja nisu uključena u najraniji oblik odgoja i obrazovanja, tako i na obiteljski život i roditelje koji su donijeli odluku o čuvanju djetetova zdravlja na manje rizične načine, nepristajanjem na cijepljenje ili njegovim prekidanjem nakon uočenih nuspojava. Ukoliko društvo i država toleriraju ili čak i potiču ovu vrstu diskriminacije, otvaraju mogućnosti za javljanje novih i drugačijih oblika.

Izravne posljedice nemogućnosti upisa djeteta u vrtić/jaslice isključivo zbog njegova cjepnog statusa su smanjene šanse da se djetetu pruži ono najbolje što organizirani rani odgoj i obrazovanje nudi, i ugrožavaju se temelji za jednake mogućnosti u daljnjem obrazovanju i životu uopće.

U slučajevima kada je dijete već upisano u vrtić ili jaslice, ali su roditelji u nekom trenutku prestali cijepiti po kalendaru, na oglasnim se pločama vrtića objavljuju imena djece koja još nisu donijela dokaz o izvršenoj obvezi (stigmatizacija), a onemogućava im se odlazak na izlete, ljetovanja ili zimovanja. Vrše se pritisci za ispisivanje i sugerira drugi oblik skrbi, poput “teta čuvalica” što vodi u segregaciju kao jedan od oblika diskriminacije.

Neizravne posljedice diskriminacije su sve one koje nisu vezane samo za odgoj i obrazovanje djeteta u ustanovi, već koje utječu i na druga područja života, ali i druge važne osobe iz djetetova okruženja.

Roditelji kojima je dijete odbijeno pri upisu u jaslice ili vrtić zbog cjepnog statusa pod neizravnim posljedicama neupisivanja djeteta u jaslice ili vrtić navode: davanje otkaza na poslu, smanjeni prihodi, teže traženje posla, skuplja i neprofesionalna skrb (plaćanje “tete čuvalice”), psihološke posljedice poput osjećaja nemoći, straha, izolacije, gubitka sigurnosti i povjerenja u sustav odgoja i obrazovanja koji ne poštuje odluku roditelja i manipulacija strahom; izloženost prijetnjama i ucjenama što dovodi do narušavanja zdravlja roditelja, prvenstveno majki; duže udaljavanje majki s tržišta rada; narušavanje obiteljske ravnoteže, narušavanje odnosa majka – dijete jer ono smatra da je zbog roditeljske odluke diskriminirano i uskraćeno, i tako dalje. Vidimo da su posljedice dalekosežne i ugrožavaju i druga ljudska prava djece i njihovih skrbnika.

8035649104_27fd8812bb_z

Može i drugačije

Demokratske zemlje Europske unije zabranu diskriminacije ugradile su u većinu svojih zakona. Roditelji u europskim zemljama s fakultativnim cijepljenjem, bez obzira na svoj odabir u vezi tog preventivnog medicinskog zahvata, nemaju problema s upisivanjem djece u odgojno-obrazovne ustanove. U Hrvatskoj se, međutim, kao i u Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj, te Bugarskoj sustavno diskriminira necijepljenu ili nepotpuno cijepljenu djecu predškolskog uzrasta čime se krši niz lokalnih zakona, ali i međunarodnih konvencija koje se odnose na dječja prava i zabranu diskriminacije. Da to ne mora biti tako pokazuju primjeri zemalja s fakultativnim cijepljenjem, ali i Italije, Slovenije i Slovačke, zemalja koje, unatoč obvezi cijepljenja, ne diskriminiraju necijepljenu djecu u obrazovanju niti na temelju dobi niti na temelju cjepnog statusa.

Zadatak je niza stručnjaka, među njima prvenstveno odgojno-obrazovnih, ali i pravnika i etičara, da ukazuju na problem diskriminacije i zajednički pokušaju naći rješenje kojim će biti zadovoljni i pojedinci i zajednica. Jedno od rješenja je i poziv na izmjenu propisa koji omogućuju sustavnu diskriminaciju uz istovremenu edukaciju i informiranje o cijepljenju kao preventivnoj mjeri. Jer, inzistiranjem na pravu na zdravlje kršenjem prava na obrazovanje i sustavnom diskriminacijom u obrazovanju sigurno se ne doprinosi dobrobiti djece.

Suzana Peša Vučković, mag. praesc.educ.

Literatura:

BGNES, (2014) Няма санкции в страните от ЕС, където ваксините са препоръчителни, http://news.bgnes.com/view/1156205 [22.3.2015]

Civilna inicijativa za prostovoljno cepljenje, (2010) Slovenske prakse obvezneg cepljenja otrok in pravice staršev v represivnem sistemu, dostupno na: http://www.prostovoljno-cepljenje.si/docs/prakse_cepljenja-krsitve_pravic.pdf [16.6.2015.]

Code de la sante publique (2013) Legifrance, dostupno na: http://www.legifrance.gouv.fr/affichCode.do?idSectionTA=LEGISCTA000006171171&cidTexte=LEGITEXT000006072665 [24.8.2015]

Comilva, (2014) Scuola e comunita infantili 3.8.2014. dostupno na: http://comilva.org/scuola-e-comunita-infantili/ [17.6.2015.]

Čavlek, T. et al., (2003) HIV pozitivno dijete i škola, Medix, god. 9, (51), str. 112-114.

Europska komisija, (2011) Early childhood education and care: Providing all our children with the best start for the world of tomorrow, Communication from the Commission, 66 final, 17 Feb. 2011 (Brussels)

Fillo, M. (2015), Svoboda v očkovani, e-mail [27.08.2015]

Gerber, P., (2013) The Ethic of Enforced Childhood Vaccinations, dostupno na: http://www.crikey.com.au/2013/05/23/the-ethics-of-enforced-child-vaccinations/ [22.6.2015.]

Immunisation against infectious disaease – The Green Book, (2013) Public Health England; dostupno na: https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/144250/Green-Book-Chapter-2-Consent-PDF-77K.pdf [12.7.2015]

Gülde, S., (2015) Bundesministerium fur Gesundheit, e-mail [26.6.2015.]

Haverkate M. Et al., (2012) Mandatory and recommended vaccination in the EU, Iceland and Norway: results of the VENICE 2010 survey on the ways of implementing national vaccination programmes . Euro Surveill. 2012;17(22):pii=20183. Dostupno na: http://www.eurosurveillance.org/ViewArticle.aspx?ArticleId=20183 [11.5.2015]

HZJZ, (2015) Izvještaj sa simpozija o cijepljenju; dostupno na: http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2015/04/Izvje%C5%A1taj-sa-Simpozija-o-cijepljenju.pdf [25.5.2015]

Kogovšek, N. I Petković, B, (2011) O diskriminaciji – priručnik za novinarke i novinare, Sarajevo, Fondacija Mediacentar Sarajevo

Kupreviciene, N., (2007), V&I News – ECDC Newsletter on Vaccines and Immunization, number 14, dostupno na: http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/VI%20Newsletter/375_061013_VI_number_14.pdf [22.5.2015.]

Regione del Veneto (2007) – Sospensione del obbligo vaccinale, Legge 07 dostupno na: http://bur.regione.veneto.it /BurvServices/Pubblica/DettaglioLegge.aspx?id=196236 [22.7.2015.]

Lepp, T. (2015), Public Health Agency of Sweden, e-mail [29.6.2015]

Präventiongesetz-PrävG, (2015) [10. 7.2015.]

Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava, NN 67/2014

Program zdravstvene zaštite, higijene i prehrane djece u dječjim vrtićima, NN 105/02, 55/06

Soucha, J. (2015), STOP NOP, e-mail [15.08.2015]

UN i WHO, (2008), Fact Sheet nr. 31, The Right to health, Geneva, UN

UNESCO, (1960) Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju

Ustavni sud Hrvatske (2014), Odluka i rješenje od 30. siječnja 2014.

Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, NN 10/97., 107/07.

Zakon o sprečavanju zaraznih bolesti, NN 79/07, 113/08, 43/09

Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08 i 112/12

Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti NN 79/07, 113/08 i 43/09

Comments closed.