Piše: Valerie Kochmann

Dr. Mateja Černič je autorica znanstvene monografije pod nazivom Ideološke konstrukcije o cijepljenju, a doktorirala je na Fakultetu za primijenjene društvene znanosti u Novoj Gorici. Prvenstveno istražuje teme društvene moći, ideologija i diskursa u području medicine i svakodnevnog života.

Već nekoliko godina slovensku javnost upozoravate na činjenicu da studije na temelju kojih su cjepiva dobila odobrenje za stavljanje u promet zaštićene kao poslovna tajna. Što ovo zapravo govori o stavu prema javnom zdravlju?

Doista, od 2013., s Javnom agencijom za lijekove i medicinske proizvode (u nastavku: JAZMP) se borim za javnu dostupnost studija o sigurnosti i učinkovitosti na temelju kojih svakom cjepivu izdaje dozvolu za promet. Ovdje treba naglasiti da nitko (osim osoblja JAZMP-a) nema pristup tim studijama. Ni nestručna javnost, ni stručna javnost. Liječnici se time ne opterećuju, nisu ni kao pojedinci, niti kao struka nikada zatražili (ili barem do 2013., kada sam prvi put započela s tim) pristup takvim studijama. Niti su ikad problematizirali zakone koji omogućuju da se sigurnosne i studije učinkovitosti podnesene u procesu registracije zaštite kao poslovna tajna.

Slučaj je sada drugi put na sudu, a argumenti koje koristi JAZMP su nevjerojatni. Prema njima, objavljivanje studija o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva dovelo bi do “lažnih” tumačenja, što bi dovelo do masovnog odbacivanja cijepljenja. Daljnji argumenti su da bi otkrivanje studija prouzročilo značajnu štetu proizvođačima koji bi počeli napuštati tržište, da bi pojedini proizvođači bili stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju itd.

JAZMP dosljedno djeluje kao zagriženi branitelj interesa farmaceutske industrije a ni na koji način kao zaštitnik javnog zdravlja, premda mu je to zakonom propisan zadatak. Istovremeno, u Agenciji također bijesno štite sami sebe – studije na temelju kojih cjepiva dobivaju dozvole za stavljanje na tržište (doma i u inozemstvu), metodološki su jako loše napravljene. Dizajnirane su na takav način da ni slučajno ne dopuštaju realnu procjenu ili kratkoročni, a kamoli srednji i dugoročni učinak cjepiva.

Ta borba za pristup studijama zapravo je prava farsa, budući da su argumenti JAZMP-a doista nevjerojatni (detaljno u mojoj knjizi Ideološke konstrukcije o cijepljenju). No najšokantniji je bio argument trenutne povjerenice za informiranje Mojce Prelesnik (povjerenica za informiranje je također stranka u sudskom postupku). U odgovoru na moje pismo, u kojem među ostalim dokazujem ekstremnu neprimjerenost metodoloških studija, piše sljedeće (dana 14. 11. 2016): “Podnositelj zahtjeva nadalje u tužbi ukazuje da je još veći problem što su te studije metodološki loše. Kakvu dodatnu vrijednost za “obavještavanje javnosti o informacijama o javnom zdravlju” bi imale slobodno dostupne studije ako, prema podnositelju zahtjeva, uopće nisu dovoljno stručne. (…). Bi li takve studije, kad bi bile predmet procjene, omogućavale donošenje odgovornih odluka o cijepljenju djece, što je u javnom interesu?”

Ukratko, povjerenica za informiranje smatra da ako su studije nestručne, onda je bolje da javnosti nisu dostupne. Treba li tome nešto dodati?

Je li ta tajnost informacija prihvatljiva za demokratsko društvo?

Uopće ne. Ljudi imaju pravo znati što lijekovi i cjepiva sadrže i kako je provjerena njihova sigurnost i učinkovitost. I koliko dobro – ili loše – svoju ulogu igraju državne institucije koje bi trebale zaštititi javno zdravlje. Javna dostupnost studija o sigurnosti i učinkovitosti temeljni je preduvjet transparentnosti i konkretne zaštite javnog zdravlja. Također, trebalo bi prstom pokazati na liječnike, koji, kao što sam rekla, apsolutno ništa nisu opterećeni činjenicom da im je po zakonu dostupan samo krajnje manjkavi Sažetak opisa svojstava lijeka (SmPC), koji nikako ne dopušta stručnu procjenu prikladnosti pojedinog cjepiva ili medicinskog proizvoda pojedinom pacijentu. Studije objavljene u znanstvenim publikacijama (naravno, dostupne liječnicima i drugima), nisu odgovarajuća zamjena za pristup studijama na temelju kojih su izdana odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

Jesu li provedena višegodišnja praćenja cijepljene djece kako bi se tražile moguće dugoročne zdravstvena posljedice?

Ne, nisu. Gotovo sve studije o sigurnosti cjepiva rade se tako da se nuspojave promatra (samo promatra, bez ikakvih pretraga, osim mjerenja temperature), samo 5-30 dana nakon primanja svake doze. I to je to. Na temelju 5 do 30-dnevnog promatranja cjepivo se proglašava sigurnim.

Štoviše, američki CDC (Centar za kontrolu bolesti) čak je napisao: “Višegodišnje praćenje cijepljene djece za traženje dugoročnih zdravstvenih posljedica bilo bi nepraktično; a uskraćivanje novih cjepiva djeci, koja bi od njih imala koristi tijekom provedbe dugoročnih istraživanja, bila bi neetična”. Ali očito je potpuno etično da se milijuni djece cijepe cjepivima čija sigurnost i učinkovitost nikad nisu bili adekvatno testirani. Usput, čak i pasivni sustavi praćenja nuspojava ne djeluju, budući da bilježe samo nekoliko promila do nekoliko postotaka očekivane stope nuspojava. Sve o čemu sad govorim detaljno je analizirano u mojoj knjizi i poduprto odgovarajućim izvorima.

Na primjer, u Njemačkoj su česte epidemije ospica, ali i dalje održavaju dobrovoljno cijepljenje? Govori li i to da je kod njih bolji medicinski sustav?

Nijemcima je očito jasno, vjerojatno zbog iskustva s nacizmom, da je apsolutno pravo o odlučivanju o vlastitom tijelu jedno od najvažnijih temeljnih i svetih ljudskih prava, koje se nikada ne smije gaziti. Također im je jasno (i barem od nirnberškog suđenja to bi trebalo biti jasno svima) da se ni jedna medicinska intervencija nikada ne bi smjela provoditi bez dobrovoljne i informirane odluke pacijenta. Što se tiče samog zdravstvenog sustava, njemački liječnici, osim alopatske medicine, mogu sasvim legalno i bez problema koristiti i alternativne pristupe kao što su homeopatija, akupunktura, itd, što već samo po sebi dovodi do kvalitetnijeg sustava. Kod nas (u Sloveniji, op. prev.) situacija je iznimno apsurdna, naime liječnik koji započinje s homeopatijom odmah izgubi licencu iako prema zakonu samo liječnici mogu liječiti homeopatijom. Licenca mu se vraća samo ako prestane koristiti homeopatiju, ako se ‘vrati na pravi put’.

Provodi li se diskreditacija znanstvenika koji su kritični spram cjepiva? Recimo, argumente Andrewa Wakefielda koji je podumnjao na vezu između MMR cjepiva (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) i autizma, nastoji se opovrgnuti na brojne načine?

Da. Većina onih koji na bilo koji način sumnjaju u cjepiva ili ih se čak usude kritizirati, mora se nositi s ozbiljnim formalnim i neformalnim sankcijama, pokušajima diskreditacije, prijetnjama uništavanjem karijere, lažima, itd. To što se sasvim neutemeljeno dogodilo Wakefieldu (ne, njegovo istraživanje nije bilo krivotvoreno) jedna je od tužih i sramotnih priča današnjeg vremena.

Međutim, funkcioniranje sustava i pritisci nad “hereticima” (tj. kritičarima cjepiva) mogu se jasnije ilustrirati slučajem austrijskog liječnika Dr. Johanna Loibnera. Dr. Loibner, između ostalog sudski vještak za nuspojave nakon cijepljenja, doživio je oduzimanje licence jer je javno upozoravao na opasnosti cijepljenja. Organizirao je stručne simpozije na kojima je o cijepljenju poučavao liječnike. Protiv njega su, kao i protiv mnogih drugih kritičnih liječnika, uložene prijave Liječničkom vijeću, jer je, između ostalog, odbio poslušati upute da mora prestati govoriti o cjepivima. Austrijske vlasti su mu 2009. godine oduzele licencu za rad. U intervjuu za stranicu Naravna imunost dr. Loibner je rekao: “Doživotno su me izbrisali s popisa liječnika. Zatim sam se žalio Vrhovnom sudu i nakon četiri godine postigao sam da je sud ukinuo zabranu. Još jedna je liječnica dobila nešto slično meni, ali njoj je zabrana bila uvjetna. To znači da bi izgubila licencu ako bi još jednom u javnosti kritički govorila o cijepljenju. Zbog ove presude Vrhovnog suda to joj se više ne može dogoditi. (…) S tužbom na Vrhovnom sudu postigli smo da liječnik javno može govoriti o svom stavu o cijepljenju!”

U javnosti se često koristi pojam “antivakser”, ali je li to prikladan pojam definicije skupine ljudi koji zagovaraju dobrovoljno cijepljenje?

Ovisno o tome kako razumijemo pojam “antivakser”. Naravno, mediji ulažu velike napore kako bi mogli objesiti što više negativnih konotacija vezanih uz ovaj pojam. Necjepiše su predstavljeni kao egoistični,  neobrazovani, zaslijepljeni, iracionalni fanatici, što je, naravno, čista glupost i namjerna manipulacija. Međutim, još se više manipulacija događa kada mediji necjepiše predstavljaju kao one “koji žele ukinuti cjepiva”. To je prilično podla laž, koja se koristi za poticanje mržnje mase ljudi protiv kritičara cjepiva. Necjepiše ni na koji način ne nastoje “ukinuti cijepljenje”, već traže slobodno odlučivanje o tome hoće li se pojedinac cijepiti ili ne. Borimo se za osobnu i zdravstvenu slobodu sviju, a ne za nadmoć jedne polovine nad drugom. To je temeljna razlika. Kao odgovor na medijske manipulacije, neki necjepiše opredjeljuju se kao ‘freevaxers’, što može biti prikladniji termin, a možda i ne, ovisno, naravno, o tome što pod svakim pojmom razumijemo.

U masovnim medijima, kritika cjepiva obično se odbacuje kao teorija zavjere. Kako je moguće da otkrića Snowdena ili Assangea jednako tako nisu već u početku odbijena?

Cijepljenje je sveta krava. Zapravo, to je daleko najsvetija krava našeg vremena. Možete sumnjati u sve, možete kritizirati sve, ali ako samo šapnete nešto loše o cjepivima, letite na lomaču. To samo po sebi sve govori.

Ako o cjepivima nema javne rasprave  nije li propagiranje cjepiva zapravo zahtjev za vjerovanje u djelotvornost cjepiva? Može li to biti znanost uopće? Nedavno ste na vašem Facebook profilu objavili da su vaši komentari u raspravi na stranici Ministarstva zdravstva izbrisani?

Tako je, zahtijeva se slijepa vjera u čudesnu i opću dobrobit cjepiva. Gotovo da nema stvarne javne rasprave, tj. s konkretnim argumentima i protuargumentima. Na argumente protiv cjepiva, druga strana (uključujući liječnike i institucije) obično reagira cenzurom i pokušajima osobne diskreditacije, istodobno izbjegavajući stvarno podnošenje konkretnih argumenata. Primjer takve taktike je spomenuta cenzura koju je izvodilo Ministarstvo zdravstva na svojoj Facebook stranici. Činjenica da su izbrisani komentari (moji i neki drugi), koji su sadržavali konkretne reference, brojeve, izvorne reference itd., sve kazuje.

Prevela: Zlatka Šintić Knapič

Napomena: Knjiga Ideološke konstrukcije o cijepljenju prevedena je na engleski i uskoro će se moći nabaviti preko Amazona.

Izvor:

Mateja Černič: Zahteva se slepa vera v čudežno in vseobsegajočo dobrobit cepiv

Ideological constructs of VACCINATION

Comments closed.