Kad nam epidemiolozi žele podastrijeti dokaze da je pobolijevanje od neke bolesti opalo upravo zbog cijepljenja, prikazuju nam podatke iz epidemioloških istraživanja koja su većinom deskriptivna ili opservacijska. To znači da se incidencija i prevalencija neke bolesti prati u nekom vremenskom razdoblju.

JER! Kliničko ispitivanje u kojem bi se jednu grupu ispitanika cijepilo, a drugu ne, pa bi se OBJE grupe izložilo zarazi smatra se NEETIČNIM kada su u pitanju zarazne bolesti protiv se cijepi. OK.

Kao dokaz tvrdnje da je BAŠ UVOĐENJE cjepiva rezultiralo padom pobola rado nam pokazuju usporedni grafikoni pobola od ospica i vodenih kozica. ALI! Sami epidemiolozi priznaju da je moguće da liječnici vjerojatno više i ne prepoznaju bolesti protiv kojih se djeca cijepe (!).

Podcrtano crvenim: “da ospice ili rubeola nisu bile pod pojačanim praćenjem, ovaj bi slučaj vjerojatno bio prepoznat kao rubeola ili uopće ne bi bio prepoznat”. Drugim riječima, manji broj prijavljenih slučajeva ospica moguć je i zbog liječničke pogrešne dijagnoze uslijed neprepoznavanja bolesti ili razmišljanja da “ospice ne mogu biti, jer dijete je cijepljeno”.

Suzana Peša Vučković

Cijeli ovaj rad hrvatskih epidemiologa preveden na hrvatski jezik možete pročitati u napisu Fokus na ospicama 2010.: Izlučivanje cjepnog soja virusa ospica u urinu i u brisu ždrijela u djeteta s bolešću povezanom s cjepivom.

Comments closed.