Priopćenje za medije i javnost liječnice Alme Demirović u povodu današnjeg okruglog stola “Cijepljenje – kontroverze”, održanog na Sveučilištu u Rijeci:

“Moje ime je Alma Demirović, liječnica sam, doktorica znanosti, specijalist patolog. Međutim, ovdje danas nisam došla progovoriti po službenoj dužnosti već kao majka. Koja je, eto, igrom slučaja i liječnica. Majka sam djevojčice koja je, prije otprilike godinu dana, sa svojih pet godina, razvila tešku nuspojavu na cjepivo u vidu alopecie areate totalis. Da pojasnim, u roku od dva mjeseca nakon cijepljenja otpala joj je sva kosa, obrve, trepavice i neki nokti. Na spomen ove priče većina ljudi se malo strese, uzdahne, slegne ramenima i kaže: “Da, da, vidiš to je jedna od onih rijetkih teških nuspojava, onih jedan na milijun. Žao mi je.” (usput i pomisli: “Huh, srećom nije zadesilo mene i moje dijete”).

Međutim, je li podatak o tako malom broju teških ili neuobičajenih nuspojava točan? Priča koju ću ispričati zaključno kaže: NE, TAJ PODATAK NIJE TOČAN! Naime, potaknuta ovim osobnim iskustvom počela sam se malo više interesirati za temu. Dotad sam i ja sam bila poput većine roditelja, a i liječnika. I nisam sumnjala u sustav u kojemu djecu bespogovorno vodimo na cijepljenje ne preispitujući čime, zašto s toliko puno cjepiva i tako učestalo. Jer, eto, zakon je jasan. A iza njega stoje struka i znanost. Nakon proživljenoga, a u potrazi za pomoći i odgovorima usudila sam se pitati one koji se deklariraju kao nadležni. Pitati Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatsku agenciju za lijekove i medicinske proizvode, i druge. I znate što: vijesti su jako loše!

Podaci koje sam dobila, a sve su to redom službeni dopisi potpisani od ministra zdravstva, ravnatelja HALMED-a, ravnatelja HZJZ-a itd. kazuju slijedeće:

Obaveza prijavljivanja sumnji na nuspojave za zdravstvene radnike propisana je Zakonom o lijekovima i Pravilnikom o farmakovigilanciji. Za neprijavljivanje sumnje na nuspojavu propisana je i novčana kazna u iznosu 30.000,00-50.000,00 kuna. Međutim, zakonodavac nije propisao NADLEŽNO TIJELO koje utvrđuje postupanje u slučaju neprijavljene sumnje na nuspojavu. To znači da:

1. U Republici Hrvatskoj ne postoji nadzor nad liječnicima cjepiteljima po pitanju prijava sumnji na nuspojave cijepljenja!

I još gore:

2. Ne provodi se niti sustavni, aktivni postmarketinški nadzor sigurnosti cjepiva. Odnosno, ne postoji niti jedna neovisna relevantna znanstvena studija koja se bavi dugoročnim aktivnim postmarketinškim praćenjem cjepiva, a koja govori u korist nesporne dobrobiti naspram štete.

Jezikom brojeva to znači slijedeće: prema službenim podacima za 2016. godinu u Republici Hrvatskoj je prijavljeno ukupno 142 nuspojave na cjepiva iz programa obaveznog cijepljenja. Ukupno iskorištenih doza je 508.575. U postotku je to tek mizernih 0.02%. To jednostavno nije moguće!

Vrlo jednostavnom logikom može se zaključiti da se zapravo točan broj nuspojava ne zna! Sudeći barem prema podacima koje navode proizvođači cjepiva u vlastitim uputama o lijeku, očekivani broj nuspojava cijepljenja je znatno veći!

Međutim, naši nadležni javno izgovaraju da se zapravo niti ne trebaju prijavljivati sve nuspojave jer bi to izazvalo hiperinflaciju prijave blagih nuspojava, a što je njima potpuno nebitno. Osim što je ovakav stav zakonski neutemeljen i trebao bi biti sankcioniran on nije niti etičan. Neuobičajene ili teže nuspojave te dugoročno praćenje zdravlja cijepljene djece je nešto što niti jedna institucija, zdravstveni radnik, farmaceutska organizacija ili medicinska ustanova ne proučavaju. Zvuči nevjerojatno, ali je tako.

Pridodajmo tome i činjenicu promijenjene tehnologije proizvodnje cjepiva, prisutnost adjuvansa u obliku teških metala te zaprepašćujuću činjenicu da se u RH na tržištu može naći cjepivo koje nije odobreno nigdje u Europskoj uniji (poput konkretnog cjepiva iz naše priče), pa se onda zapitajte jeste li potpuno sigurni u dvije stvari: jesu li vam dijete ili unuk uopće zaštićeni cjepivom i hoće li ono biti slijedeće koje će dobiti “nepostojeću” nuspojavu?

Jer svim je roditeljima cilj isti, a taj je ZAŠTITITI SVOJE DIJETE. Postavlja se vrlo teško pitanje da li ga zapravo cijepljenjem uopće štitimo ili izlažemo nepoznatom i neprepoznatom riziku?

Stoga vas molim za komentar i odgovor na dio pitanja koji su iskrsnuli iz ove priče:

1. Pada li vam na pamet prijedlog konkretnih mjera koje se mogu poduzeti kako bi djeca doista bila zaštićena – kako od zaraznih bolesti tako i od nuspojava cijepljenja?

2. U kontekstu zakonske obaveze propisane od države, a zbog koje se postupak cijepljenja trenutno i provodi, zašto država ne preuzima odgovornost kako bi sustav bio siguran? Zašto država ne štiti Vaše dijete?

Jer možda je baš ono sljedeće na redu!”

Comments closed.