15. April 2019 · Comments Off on Laži, besramne laži i studije o cjepivima · Categories: Uncategorized

U SUSRET TJEDNU CIJEPLJENJA

U predstojećem Svjetskom tjednu cijepljenja liječnici i javnost bit će ponovo bombardirani tvrdnjama o neupitnoj korisnosti ovog medicinskog postupka. Ove godine promotori cijepljenja imaju i novi argument – nedavno objavljenu veliku znanstvenu studiju kojom je otklonjena veza cjepiva i autizma.

Je li ta veza ovim istraživanjem doista osporena i mogu li se iz njega izvesti neki drugi i drugačiji zaključci, pročitajte u analizi Lidije Gajski.  

Nedavno je svjetlo dana ugledao još jedan znanstveni rad koji odbacuje povezanost cjepiva i autizma (1). Riječ je o jednoj iz niza epidemioloških studija koje dolaze iz Danske. Na uzorku od gotovo 660 000 danske djece Anders Hviid i suradnici usporedili su djecu cijepljenu MMR cjepivom (vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) s onom koja nisu cijepljena tim cjepivom i zaključili da MMR cjepivo ne povećava vjerojatnost autizma.

Vijest o studiji munjevito se proširila svijetom. Studija je objavljena u medicinskom časopisu Annals of Internal Medicine 5. ožujka 2019.; isti je dan osvanula u glavnim nacionalnim medijima. Štoviše, britanski Guardian piše o njoj već 4. ožujka, u naš Jutarnji list 5. ožujka u 00:00 h. Svi su članci slično opremljeni, gotovo identičnog naslova (Velika studija potvrdila: cjepivo ne uzrokuje autizam) i s tekstom u kojem se nalaze jednake rečenice i citiraju iste organizacije i ljudi koji uvjeravaju čitatelja da je svaka sumnja o vezi cjepiva i autizma ovom studijom otklonjena. Onome tko se razumije u znanstvena istraživanja, međutim, jasno je da je već naslov neistinit, jer nijedna epidemiološka studija ne može niti dokazati niti otkloniti uzročnu povezanost dviju pojava. O manipulaciji kojom se neistiniti zaključak studije implicitno generalizira na sva cjepiva i na sve populacije da i ne govorimo.

Način na koji je istraživanje lansirano upućuje na koordiniranu akciju iz globalnog centra političko-ekonomske moći. Osim distribucije, na ekonomsko-političku pozadinu upućuje i sam nastanak studije.  

Studiju financira zaklada vezana uz farmaceutsku industriju

Istraživanje Hviida i suradnika financirala je Zaklada Novo Nordisk i dansko ministarstvo zdravstva (u izvještaju o studiji nema podatka o omjeru ulaganja; realna je pretpostavka da je većinu platila Zaklada). Zaklada Novo Nordisk vrijedna je 49,1 milijardu USD i najveća je zaklada u Danskoj. Definira se kao „danska zaklada s korporativnim interesima“ koja s jedne strane „podupire znanstvene, društvene i humanitarne ciljeve“, a s druge strane „posjeduje kompanije i u njih investira“. Usredotočena je na medicinsko liječenje i istraživanje te dodjeljuje novac za istraživanja u javnom i privatnom sektoru (2,3).

Zaklada je vlasnik jedne od većih svjetskih farmaceutskih kompanija Novo Nordisk, biotehnološke tvrtke Novozymes, te udjela u više od 75 drugih kompanija. Dividende iz profita tih firmi čine prihod Zaklade, a o njemu, kao i o drugim komercijalnim aktivnostima Zaklade brine Novo Holdings, tvrtka kćer unutar Zaklade (2,3). „Cilj Novo Holdings-a je da upravlja donacijama Zaklade i investira njenu imovinu kako bi osigurala da Zaklada dobiva zadovoljavajući financijski povrat“ (4).

Većina prihoda Zaklade dolazi iz kompanije Novo Nordisk. Iz pozicije te tvrtke cilj je Zaklade da „pruži stabilan temelj za komercijalne i istraživačke aktivnosti Novo Nordiska“ i da „podržava Novo Nordisk u postizanju njegove vizije osiguravajući kompetitivne financijske rezultate“. „O svim strateškim i operativnim pitanjima odlučuje jedino Odbor i Izvršna uprava Novo Nordiska. Preklapanje članstva u odborima osigurava da Zaklada i Novo Nordisk dijele zajedničku viziju i strategiju“ (5). Sadašnji predsjednik Zaklade Lars Rebien Sørensen na mjesto člana Upravnog odbora, a onda i predsjednika, došao je nakon 34 godine provedene u kompaniji Novo Nordisk, od čega zadnjih 16 godina na poziciji predsjednika i izvršnog direktora kompanije (6).

Novac za financiranje studije Hviida i suradnika dolazi, dakle, od farmaceutske industrije. Riječ je o jasnom sukobu interesa. Činjenica da Novo Nordisk ne proizvodi cjepiva (proizvodi tek jedan sastojak – CTAB) ne umanjuje njegov značaj jer su akteri farmaceutskog biznisa na globalnoj razini višestruko povezani, umreženi i ujedinjeni zajedničkim interesom – prodajom svojih proizvoda. 

Sukob interesa vezan uz ovu studiju, međutim, ovdje ne završava.

Pokrovitelj studije je ustanova koja zarađuje na cjepivima

Svi autori istraživanja dolaze iz danskog Državnog instituta za serume (Statens Serum Institut). Stoga tu ustanovu treba smatrati institucionalnim pokroviteljem studije. I čimbenikom institucionalnog sukoba interesa. Zbog čega?

Riječ je o zavodu utemeljenom još 1902. godine za potrebe proizvodnje i opskrbe Danaca serumom protiv difterije. Ubrzo je unutar njega razvijena proizvodnja drugih antiseruma, dijagnostičkih testova i cjepiva; Danska je bila prva europska zemlja koja je svojim građanima ponudila cjepivo protiv dječje paralize. Uz financijsku pomoć Rockefellerove zaklade otvoren je odjel za epidemiologiju, a razvijena je i intenzivna znanstvena djelatnost, pa je SSI postao jedan od vodećih danskih istraživačkih instituta. Posebno se ističu istraživanja svjetske razine na području epidemiologije i na području vakcina, uključujući razvoj novih cjepiva (7). Sa SSI dolazi, u cijelosti ili djelomično, i niz ranijih studija s cjepivima poznatih kao „danske“ studije.

Statens Serum Institut
(izvor:
https://www.dr.dk/)

S vremenom, cjepiva su postala najunosniji proizvod Instituta. Godine 2002. donosila su polovinu prihoda i 80 % profita, bilježila su najveći rast i predstavljala naročito važan izvozni proizvod. Naime, premda u vlasništvu države, SSI je desetljećima poslovao kao profitno poduzeće. Još donedavno na njegovoj se internetskoj stranici moglo pročitati da mu je cilj biti „visoko profitabilno i prepoznato nacionalno i internacionalno poduzeće za biotehnološka istraživanja, proizvodnju i usluge“. Njegovi komercijalni poslovi vođeni su na tipičan korporativni način, s godišnjim izvještajima koji uključuju stavke poput povrata investiranog kapitala, bilance i novčanih tokova (8).

Znanstveno-istraživački rad, kao jedna od glavnih djelatnosti, nužno se odvija u skladu s poslovnom politikom Instituta, odnosno njegovim financijskim interesima. To znači da nalazi istraživanja moraju poticati prodaju proizvoda i otkloniti mogućnost isplata radi štete. Čak i onda kad se to kosi sa znanstvenom čestitošću i dobrobiti korisnika testiranog proizvoda. S tim će se složiti svatko tko razumije pravila tržišnog poslovanja.

Mark Blaxill, s diplomom biznisa Sveučilišta Harvard, autor je studije o sukobu interesa u vezi s ranijim danskim istraživanjima koja su otklonila vezu cjepiva i autizma (8). Ta su četiri istraživanja 2002. i 2003. godine objavljena u vodećim medicinskim časopisima i bila su ključna za prihvaćanje postavke o sigurnosti cjepiva na globalnoj znanstvenoj i institucionalno-političkoj razini (9-12). Blaxill je uvjeren da rezultati ovih studija ne mogu biti objektivni i vjerodostojni jer postoji jasan financijski interes u njihovu ishodu – predmet testiranja bila su cjepiva koja proizvodi SSI, a autori istraživanja bili su zaposleni u Institutu ili su s njime bili povezani. 

Tek nedavno, 2016. i 2017. godine SSI, odnosno danska država većinu proizvodnje i poslova vezanih uz cjepiva prodali su dvjema privatnim kompanijama (7). No interes Instituta u cjepivima i dalje se nastavlja. Aktivnosti su danas usmjerene na „obećavajuće nove vakcine“ i „proizvodnju sintetičkih cjepiva temeljenih na rekombinantnom proteinu ili DNA“. Radi se i na sastojcima cjepiva poput novih adjuvansa. Osim toga Institut je zadužen za kupovinu i opskrbu cjepiva za danske potrebe (13).

U svome sastavu Institut i danas ima Odjel za korporativne poslove i Odjel za poslovni razvoj koji se ponosi s „više od 150 godina specijalizacije u patentiranju, znanosti o lijekovima, razvoju lijekova, poslovnim analizama, evaluaciji tržišta, pregovaranju i komercijalizaciji“. Tu se i dalje razrađuju „poslovne strategije“, „vrednuju komercijalni potencijali“ i „optimiziraju vrijednosti uz istodobno ograničavanje izloženosti riziku svih inovacija“ (14).  

Premda je veći dio posla s cjepivima prodan privatnim tvrtkama, proizvodnja cjepiva nastavljena je u prostorima Instituta. Realna je pretpostavka da su zadržani isti zaposlenici. Uključujući one na višim pozicijama, s dugogodišnjim profesionalnim i materijalnim interesom vezanim uz Institut.

Autori imaju osobni interes u ishodu studije

U spomenutoj analizi sukoba interesa Mark Blaxill je analizirao četiri danske studije – tri koje su otklonile vezu tiomersala, sastojka cjepiva koji sadrži živu, s pojavom autizma, te jednu studiju koja je otklonila vezu MMR cjepiva i autizma. Od ukupno 17 koautora tih istraživanja identificirao je šest zaposlenika Statens Serum Instituta. Svo šestoro sudjelovalo je u izvedbi prvih triju studija i najmanje po jedan bio je koautor sve četiri studije. Imali su aktivnu ulogu u svim aspektima istraživanja. Trojica su bili članovi odjela za cjepiva i profitnog centra u SSI-u i obnašali su upravljačke funkcije u Institutu. U izvještajima studija publiciranim u medicinskim časopisima, nijedan autor nije prijavio sukob interesa (8).

Autori prema organizacijama
(izvor:
https://www.safeminds.org/
)

Raščlanjujući veze među autorima studija, Blaxill nalazi da je šestoro istraživača iz SSI-a povezano međusobno, ali i s ostalim autorima, od kojih je šest zaposlenika Sveučilišta u Aarhusu, a tri američkog nacionalnog Centra za kontrolu bolesti (CDC). Njihove znanstvene i druge aktivnosti otkrivaju razgranatu mrežu kojom su međusobno višestruko povezani na osobnoj i institucionalnoj razini. Pri tom zaposlenici SSI-a, odnosno SSI kao ustanova, drže središnje pozicije (8,15).    

U kontekstu moralnog integriteta istraživača, značajno je spomenuti koautora dviju studija, Poula Thorsena, tadašnjeg zaposlenika američkog CDC-a i Sveučilišta u Aarhusu. On je u to vrijeme protuzakonito prisvojio više od milijun USD koji je CDC namijenio istraživanju autizma. Američko ministarstvo zdravstva optužilo ga je za elektroničku prijevaru i pranje novca i za njim raspisalo federalnu tjeralicu (16).

Najnovija studija iz 2019., objavljena godinama nakon onih na koje se odnosi Blaxillova analiza, svjedoči o kontinuitetu u praksi produkcije danskih studija. Dvojica od četiri njezina autora pripadaju mreži koju je opisao Blaxill. Anders Hviid, jedna od središnjih figura u mreži autora ranijih studija, ovdje se pojavljuje kao prvi autor i predstavlja istraživanje u javnosti. Drugi, Mads Melbye, koji je u vrijeme koautorstva u prijašnjim studijama obnašao funkciju voditelja Odjela za epidemiološka istraživanja u SSI-u, danas je predsjednik i izvršni direktor Statens Instituta.

Obojica su, kao i druga dva autora i zaposlenika SSI-a, Jørgen V. Hansen i Morten Frisch, dakle, u profesionalnom i financijskom sukobu interesa. Jednostavno rečeno, istražuju i pišu da bi zadržali posao, odnosno upravljačku poziciju te unaprijedili znanstvenu i poslovnu karijeru. Povrh toga, u izjavi o sukobu interesa koja je priložena studiji, A. Hviid i osobno prijavljuje primanje novca od Zaklade Novo Nordisk. Isto čini J. V. Hansen (1).

Nije nevažno da i članovi uredništva časopisa u kojem je studija objavljena deklariraju financijsku vezu s proizvođačima lijekova – zamjenica urednice časopisa posjeduje dionice farmaceutskih kompanija Eli Lilly i Pfizer, zamjenica urednika za statistiku dionice kompanija Pfizer i Johnson & Johnson, a suprug glavne urednice časopisa dionice u biotehnološkoj kompaniji Targeted Diagnostics and Therapeutics (1).

Svatko tko je iole upućen u zakonitosti poduzetničkog poslovanja, ali i znanstvene djelatnosti, s velikom će sumnjom gledati na istraživanje opterećeno ovakvim ozbiljnim i višestrukim, institucionalnim i individualnim sukobom interesa (17,18). No oni neupućeni i naivni možda vjeruju da iz činjenice da autori studije dobivaju novac od farmaceutskih kompanija i da njihov poslodavac zarađuje na cjepivima, ne mora nužno slijediti neobjektivnost i pristranost. Premda obilje znanstvene literature uvjerljivo dokazuje da financijski motiv snažno utječe na nalaze istraživanja, danske se studije mogu analizirati i neovisno o toj činjenici, gledajući samo njihov dizajn i metologiju.

Danske studije su nevaljane

Danske, kao i gotovo sve studije na temu cijepljenja, epidemiološke su studije. Takva istraživanja opisuju i prate zdravstvena stanja u različitim, već postojećim populacijskim skupinama. Ona ne mogu dokazati uzročnost između dviju ili više pojava jer su u tako postavljenim skupinama prisutni tzv. zbunjujući čimbenici, poznati i nepoznati. Puno su bliže otkrivanju uzročnosti eksperimentalne kliničke studije ili pokusi, nažalost vrlo rijetki na području vakcinologije. U kliničkim pokusima metodom slučajnog odabira ispitanici se uključuju u grupu onih koji se neće cijepiti i u grupu onih koji će se cijepiti, i onda se u jednoj i u drugoj grupi nepristrano („slijepo“) registriraju klinički ishodi poput razbolijevanja od zaraznih i drugih bolesti, komplikacija i dužine života.

Epidemiološke studije ne mogu zaključivati o uzročnosti između cijepljenja i bolesti, no ono što mogu jest demonstrirati povezanost, odnosno ukazati na mogućnost, tj. manju ili veću vjerojatnost uzročnosti. U tom smislu, dakle, mogu biti od pomoći, uz uvjet da su metodološki valjane. To međutim, ovdje nije slučaj.

Studije iz 2002. i 2003. godine

Više je znanstvenika proučilo danske studije iz 2002. i 2003. godine i došlo do zaključka da su loše osmišljene i izvedene te se njihovi nalazi ne mogu smatrati ispravnima i istinitima. Autori skupine Coalition of Safe Minds, potom Brian Hooker, profesor biologije sa Sveučilišta u Reddingu te James Lyons-Weiler, vrhunski istraživač na širokom polju različitih tema, obrazložili su to u preglednim člancima u kojima citiraju znanstvene radove i uključuju vlastite analize (19-21). Slijede neka od njihovih zapažanja.

Svi su kritičari uočili velik broj metodoloških grešaka; neke od njih priznali su i sami autori danskih studija. Epidemiološka istraživanja općenito su podložna pogreškama u izboru slučajeva, odnosno uzorku ispitanika koji se uključuju u istraživanje; ispitanici se često izabiru, odnosno isključuju prema nejasnim, pristranim ili nedosljednim kriterijima. U danskim studijama zabilježena je podzastupljenost i manipuliranje s određenim dobnim skupinama. Nadalje, nije bila omogućena identifikacija podgrupa rizične djece. Jednu od najozbiljnijih teškoća u epidemiološkim studijama predstavlja činjenica da u skupinu cijepljenih u samom početku ulaze zdravija djeca; ona boležljiva ili s većom sklonošću za razvoj neurorazvojnog poremećaja poput braće autistične djece, izbjegavaju cijepljenje i ulaze u grupu necijepljenih. Na kraju istraživanja cijepljena su djeca zdravija, no ne nužno radi cijepljenja (engl. healthy user bias).

Velik broj ispitanika u tijeku istraživanja isključen je ili je nestao bez jasnih objašnjenja. Ispitanici nisu bili dovoljno dugo praćeni; do kraja istraživanja u skupini mlađe djece bolest se još nije stigla razviti, a značajan broj još nije ni dobio cjepivo.

Upadljiva slabost svih danskih studija je manjkavost podataka o ispitanicima, postupcima i ishodima. Nepoznat je zdravstveni status djece, kao i njihove nasljedne karakteristike, a cjepni status je za mnoge nepotpun. Nedostaju podaci o postupku vakcinacije – vrsti i sadržaju cjepiva, proizvođaču te vremenu cijepljenja. Naročito je manjkava evidencija ishoda. Za značajan dio ispitanika ishodi su nedostajali. Posebno je neprecizan bio opis ishoda – definicija i klasifikacija autizma i srodnih poremećaja, pa onda i ubrajanje djece u skupinu autističnih, odnosno prevalencija autizma.

U studijama Stehr-Greena i suradnika te Madsena i suradnika (2003.) u tijeku istraživanja promijenjena je definicija autizma i sličnih poremećaja. U danskom uzorku ispitanika u prvom dijelu promatranog razdoblja evidentirani su samo slučajevi dijagnosticirani u bolnicama, a do kraja studija i oni izvan bolnica. U švedskoj grupi ispitanika brojani su samo hospitalni slučajevi. U Madsenovoj studiji naknadno su uključeni bolesnici iz jedne velike klinike. Takvim je zahvatima u evidenciji ishoda umjetno povećan broj slučajeva nakon isključivanja tiomersala.

Brian Hooker smatra pogrešnim što je u Madsenovoj studiji iz 2002. i onoj Hviida i sur. iz 2003. kao ishod uzet broj godina s autizmom, a ne slučajevi autizma. Tako su sve dobne skupine vrednovane jednako, iako je u mlađima vjerojatnost autizma bila manja. To je dovelo do pristranosti u smjeru nepostojanja veze tiomersala i autizma. 

U obradi podataka korištene su neadekvatne statističke metode i nedostatna kontrola zbunjujućih čimbenika. U formuliranju grupa ispitanika primjenjena je takva metoda prilagodbe koja je smanjila autizam u cijepljenoj populaciji. Upitno je napravljena i prilagodba rezultata po dobi te analiza trenda – uzeta je godina postavljanja dijagnoze, a ne godina rođenja djeteta, najpouzdanija metoda za mjerenje promjena u stopi autizma.

Kad je riječ o prezentaciji i interpretaciji rezultata, studije Stehr-Greena i suradnika te Madsena i suradnika (2003.) pokazale su da je pojavnost autizma nastavila rasti i nakon isključivanja tiomersala iz cjepiva. Autori su zaključili da to govori protiv veze tiomersala i autizma. Međutim, nakon otklanjanja tiomersala uvedene su mnoge druge vakcine s adjuvansima poput aluminija; za Lyons-Weilera jednako je prihvatljivo objašnjenje da su te vakcine dovele do povećanja autizma, dok se istodobno autizam zbog tiomersala smanjio.

U izvještajima su zamijećene i grublje nepravilnosti. Hooker tvrdi da su iz završnih publikacija isključeni važni nalazi. Iz izvještaja o Madsenovoj studiji iz 2003. izbačeni su rezultati zadnje godine praćenja u kojoj je zabilježena niža stopa autizma, čime bi bio potvrđen trend pada bolesti nakon isključivanja tiomersala. U studiji istog autora iz 2002. brojčani podaci o ishodima razlikuju se po tablicama – grubi propust koji nije smio proći recenziju i uredništvo časopisa u kojem je studija objavljena.

U vezi s recenzijom i publiciranjem Mark Blaxill primjećuju da su se sve četiri studije preklapale – istraživale su sličnu temu, polazile od istih podataka iz Državnog registra (Danish Civil Registration System) i vrlo sličnom metodologijom došle do gotovo jednakih zaključaka. Publicirane su, međutim, kao četiri zasebna znanstvena rada. Takva se praksa u znanstvenoj djelatnosti naziva multipliciranjem i smatra se povredom znanstveno-istraživačke, odnosno znanstveno-publicističke čestitosti, dakle neetičnom (8). Osim toga pokazuje kako se dolazi do „stotina i stotina“ radova koji dokazuju sigurnost cjepiva, sintagme koju vrlo često koriste promotori cijepljenja.

Kritičari danskih studija citiraju više znanstvenika, primjerice profesoricu epidemiologije Irvu Hertz-Picciotto s Kalifornijskog sveučilišta koja smatra da neke od epidemioloških studija koje istražuju vezu cjepiva i autizma imaju „ozbiljne, štoviše fatalne pogreške“ koje njihove zaključke čine nevažećima. To svakako vrijedi za Danske studije iz 2002. i 2003. jer primjereno dizajnirane i izvedene, pokazale bi sasvim različite, pa i suprotne rezultate. Tako se iz podataka iz studije Madsena i sur. (2002.) može izvesti i zaključak o povezanosti MMR cjepiva i autizma. Jednostavna usporedba stope obolijevanja po godinama, primjećuje Brian Hooker, ukazuje na njezino povećanje nakon uvođenja cjepiva. U studiji istog autora iz 2003. uzimanje vremena proteklog od vakcinacije umjesto dobi ispitanika, što je prema Lyons-Weileru logičnije i primjerenije, dalo bi suprotan rezultat – demonstriralo bi vezu MMR cjepiva i autizma. Studija Stehr-Greena i sur., prema profesoru Marku Nobleu s njujorškog sveučilišta Rochester, lišena metodoloških manipulacija pokazala bi da se učestalost autizma nakon isključivanja tiomersala nije povećala, već smanjila za 30–40 %. Samo jedan zahvat u postupcima – korekcija gubitka slučajeva autizma u starije djece, u renalizi studije Hviida i sur. dovodi do povećanja autizma u skupini koja je primila cjepivo sa živom. 

Danske su studije iz 2002. i 2003., dakle, loše napravljene, i njihovi su zaključci neistiniti. Vrijedi li to i za novu studiju?

Studija iz 2019. godine

Novi rad Hviida i suradnika također je epidemiološka studija i potencijalno pati od istih grešaka i pristranosti u selekciji ispitanika, formiranju skupina, vremenu praćenja te definiranju i klasifikaciji ishoda.

Polazi od istih nepotpunih podataka Danskog državnog registra, kako u pitanju ispitanika, tako u pitanju postupaka i ishoda. Autori izjavljuju da nisu gledali povijesti bolesti ispitanika. Ta vrsta uvida, međutim, otkriva da je u skupini koja je u nacionalnom registru klasificirana kao „necijepljeni“, 55 % djece u stvari cijepljeno MMR cjepivom (22). To znači da je u istraživanju promašena temeljna odrednica, odnosno razdjelnica (razlika) skupina (kohorti) koje se uspoređuju – gruba, kardinalna pogreška koja bez sumnje obezvređuje nalaze čitavog istraživanja.

Kritičari ove studije J. Lyons-Weiler i J.B. Handley i neovisno o tome dovode u pitanje određenje „cijepljeni“ i „necijepljeni“ – temeljno obilježje skupina koje se uspoređuju. Baš kao Madsenova iz 2002., i Hviidova je studija usredotočena samo na jedno cjepivo – ne uspoređuje djecu cijepljenu MMR-om s necijepljenom djecom, već uspoređuje djecu cijepljenu MMR-om s djecom  koja nisu primila MMR, no cijepljena su različitim drugim cjepivima. Hviid i suradnici ne razgraničuju grupe obzirom na to jesu li primila druga cjepiva, koliko njih i u kojim vremenskim razdobljima. „Besmisleno je proučavati izloženost jednom cjepivu u populaciji koja je vakcinirana toliko mnogo puta prije MMR-a“, smatra Lyons-Weiler. Razlika između tih dviju skupina uglavnom je samo u virusnim antigenima koje sadrži MMR cjepivo, dok su ostale potencijalno toksične sastojke cjepiva poput aluminija primile obje skupine ispitanika. Je li MMR cjepivo povezano s pojavom autizma (o uzročnosti da i ne govorimo) na ovaj se način ne može doznati; za to bi trebalo usporediti djecu cijepljenu MMR-om i onu koja uopće nisu cijepljena (23,24).

B. Hooker i J. Lyons-Weiler nalaze da unatoč velikom broju ispitanika uzorak studije nije reprezentativan i zaključak se ne može generalizirati na dansko stanovništvo. Pojavnost autizma u danskoj je populaciji 1,65 %, a u uzorku ispitanika Hviidove studije 0,98 %, što znači da nedostaje 4 400 autistične djece. Autori studije za to ne daju objašnjenje. Mogući razlog je u tome što su ispitanici u istraživanju bili razmjerno mladi i nisu dosegli dob u kojoj se autizam dijagnosticira. Ta je pojava pomaknula nalaze u smjeru nepostojanja veze MMR cjepiva i autizma (18,23).

Jednu od najvažnijih potencijalnih metodoloških grešaka, mogućnost da je cijepljena populacija u startu zdravija (healthy user bias) autori u izvještaju jedva da spominju, što znači da je nisu ni pokušali eliminirati ili kontrolirati (23,24).

Iz nejasnih razloga isključeno je 13-oro djece s autizmom. Isključena su i djeca imigranata; možda stoga što po useljenju u Dansku odjednom dobiju velik broj vakcina. S druge strane iz uzorka su trebala biti isključena djeca s nasljednom sklonošću autizmu, što nije napravljeno (18,23).

Tijekom promatranog razdoblja raspored cijepljenja je promijenjen što pridonosi otklanjanju veze. U istom smjeru ide i izbor godina s autizmom, a ne dijagnoze autizma kao mjere ishoda. Trebalo je promatrati vrijeme od vakcinacije do pojave simptoma, a ne vrijeme do dijagnoze autizma. Izabrani su samo neki od podtipova autističnog poremećaja, dok su drugi izostavljeni. Nisu testirani modeli koji kombiniraju različite varijable rizika, poput cjepiva i dobi roditelja (18,23).  

B. Hooker smatra da studija Hviida i suradnika ima previše problematičnih mjesta i da se iz prezentiranih nalaza ne može izvesti zaključak koji nude autori – da studija „snažno podržava postavku da MMR vakcinacija ne povećava rizik autizma“. Naprotiv, ta studija „otvara mnogo više ozbiljnih pitanja nego što daje konačnih odgovora“ (18). J. Lyons-Weiler pak upozorava da je epidemiologija pogrešan alat za proučavanje rizika cjepiva, ali i na to da je ovdje dodatno kompromitirana, nazivajući je aktivnošću koja tek izgleda kao znanost (science-like activity) (23). Ili, kako bi rekao J.B. Handley – ne radi se o istinskoj, već o korporativnoj epidemiologiji (24).

Zašto je u istraživanju cjepiva primjenjena pseudoznanost? Zbog sukoba interesa onih koji su ga izveli i sponzorirali. A zašto je takvim pojedincima i ustanovama dopušteno da izvode ključna istraživanja, i još važnije, zašto se takvim istraživanjima daje prvoklasni značaj, promoviraju se kao mjerodavna i služe kao temelj za donošenje javnozdravstvenih i političkih odluka? I zašto se manipulativno opremaju i agresivno distribuiraju javnosti i liječnicima širom svijeta? Očito postoji jak ekonomski i politički interes usmjeren protiv zdravlja ljudi. A institucije, u prvom redu država, od toga nas nisu u stanju zaštititi.

Uzrokuju li cjepiva autizam?

Autizam je složeni neurološki poremećaj čiji uzrok još nije objašnjen. Vjerojatna je nasljedna sklonost, no ubrzani rast pojavnosti zadnjih desetljeća ukazuje i na važnu ulogu jednog ili više čimbenika iz okoliša. To mogu biti biološki, kemijski ili fizikalni agensi, pojedinačno ili u kombinaciji.

Mnogi roditelji svjedoče da se zdravstveno stanje njihove djece počelo pogoršavati nakon što su primila cjepivo, a brojni znanstveni radovi pokazuju da sastojci cjepiva poput virusa, žive i aluminija mogu dovesti do oštećenja mozga kompatibilnih s kliničkom slikom autizma. Zasad nemamo dokaza da su cjepiva primarni uzrok autizma. No svako je dijete biološki različito; neka su osjetljivija i moguće je da u njih neki sastojci cjepiva dovode do zdravstvenih poremećaja, uključujući autizam.

Službeni je stav medicinskih autoriteta da cjepiva nisu povezana s autizmom. On se obrazlaže danskim i sličnim studijama. Problem je u tome što one nisu osmišljene i izvedene na način da tu vezu mogu osporiti ili dokazati. U današnjoj institucionalnoj, dominantnoj znanosti i medicini očito nema volje ni interesa da se ova tema primjereno istraži.

Dok ne budemo imali adekvatna istraživanja, tvrdnjama o cijepljenju koje dolaze sa službenih mjesta ne treba vjerovati. Valja potražiti neovisne izvore informacija, uzeti u obzir ekonomsko-politički kontekst i osloniti se na osobno i tuđe iskustvo, vlastitu intuiciju i zdravi razum. Ljudi koji posjeduju ovo potonje, za razliku od onih koji slijepo vjeruju i slijede autoritete, imat će bolju šansu da sačuvaju svoje i zdravlje svoje djece. Štoviše, obzirom na trendove i tendencije moderne medicine, te će sposobnosti, odnosno uvidi, uskoro postati spasonosni.

Lidija Gajski

Literatura:

1.  Hviid A, et al. Measles, mumps, rubella vaccination and autism: a nationwide cohort study. Ann Intern Med. 2019. DOI: 10.7326/M18-2101.

2.  Novo Nordisk Foundation. Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Novo_Nordisk_Foundation.

3.  Novo Nordisk Fonden. https://vimeo.com/323111390

4.  Novo Nordisk Foundation. Ownership. https://novonordiskfonden.dk/en/about-the-foundation/ownership/.

5.  Novo Nordisk. Novo Nordisk Foundation. https://www.novonordisk.com/about-novo-nordisk/corporate-governance/foundation.html.

6.  Novo Nordisk Fonden. Lars Rebien Soerensen. CV. https://novonordiskfonden.dk/en/lars-rebien-soerensen-cv/.

7.  Statens Serum Institut. The story of SSI. https://en.ssi.dk/about-us/instituttets-historie.

8.  Blaxill MF. Is something rotten in Denmark? A social network analysis of conflict of interest in vaccine safety research. 2004. https://www.rescuepost.com/files/is-something-rotten-in-denmark-rev.pdf.

9.  Madsen KM, et al. A population-based study of measles, mumps, and rubella vaccination and autism. N Engl J Med. 2002; 347:1477–82.

10. Stehr-Green P, et al. Autism and thimerosal-containing vaccines: lack of consistent evidence for an association. Am J Prev Med. 2003;25:101-6.

11. Madsen KM, et al. Thimerosal and the occurrence of autism: negative ecological evidence from Danish population-based data. Pediatrics. 2003;12:604-6.

12. Hviid A, et al. Association between thimerosal-containing vaccine and autism. JAMA. 2003;290:1763-6.

13. Statens Serum Institut. Vaccine research. https://en.ssi.dk/research/center-for-vaccine-research.

14. Statens Serum Institut. Business development. https://en.ssi.dk/about-us/contact/departments/b/business-development.

15. Something is rotten in Denmark. Safe Minds. 2004. https://www.safeminds.org/wp-content/uploads/2013/04/AutismAuthorsNetwork-30Dec04-rev-with-NANEA.pdf.

16. OIG Fugitive: Poul Thorsen. https://oig.hhs.gov/fraud/fugitives/profiles.asp.

17. Gajski L. Conflict of interest in medicine – pervasiveness and far-reaching consequences. U: Schweidler W (ur). Bioethik – Medizin – Politik. Sankt Augustin: Academia Verlag, 2012., str. 105-12. https://www.scribd.com/document/175057945/Gajski-Conflict-of-Interest-in-Medicine.

18. Hooker B.S. A scientist’s rebuttal to the Danish cohort study. Focus for Health. 2019. https://www.focusforhealth.org/scientists-rebuttal-to-danish-cohort-study/.

19. Vaccines and autism. What do epidemiological studies really tell us? Coalition for Safe Minds. 2016. https://worldmercuryproject.org/wp-content/uploads/2016/10/SafeMinds-Epidemiological-Rebuttal.pdf.

20. Hooker B.S, et al. Methodological issues and evidence of malfeasance in research purporting to show thimerosal in vaccines is safe. Biomed Res Int. 2014;2014:247218. http://dx.doi.org/10.1155/2014/247218.

21. Lyons-Weiler J. [pre-print]. Systematic review of historical epidemiologic studies influencing public health policies on vaccination. 2018. http://ipaknowledge.org/resources/LYONSWEILERSYSTREVIEW.pdf.

22. Holt N, et al. Danish MMR vaccination coverage is considerably higher than reported. Dan Med J. 2017;64(2):A5345.

23. Lyons-Weiler J. An autopsy on Hviid et al. 2019’s MMR/vaccine science-like activities. James Lyons-Weiler. 2019. https://jameslyonsweiler.com/2019/03/05/an-autopsy-on-hviid-et-al-2019s-mmr-vaccine-science-like-activities/.

24. Handley J.B. New Danish MMR study shows autism rate of 1 in 100 – CDC should rush to Denmark! Children’s Health Defense. 2019. https://childrenshealthdefense.org/news/new-danish-mmr-study-shows-autism-rate-of-1-in-100-cdc-should-rush-to-denmark/.

Comments closed.