Piše roditelj M. Đ.

Podgora, Ambulanta Granić: “Lako je polemizirati bez odgovornosti, zavaljeno u naslonjač”.

Počet ću ovaj odgovor, citiranjem Vaše zadnje rečenice teksta jer on zapravo govori puno više o ovoj temi nego što mislite.

Recimo da sad oboje sjedimo u fotelji i polemiziramo, bez odgovornosti, kako navodite.

Izvrsno je kako ste postavili tezu o zakonskoj obavezi nošenja kacige, jer i to idealno oslikava srž problema oko ovog pitanja, pošto tu zakonsku obavezu poistovjećujete sa zakonskom obavezom cijepljenja.

Dobro, ajmo ih usporediti.

Da ponovimo: Oboje sjedimo u fotelji i polemiziramo.

Recimo, ja se ne želim cijepiti, a vi ne želite voziti motor bez kacige. Je li to isto?

Ja nemam pravo na izbor, jer sjedeći ovdje i polemizirajući s vama, a ne cijepim se, već činim prekršaj i prekršajno sam gonjen.

Vi u svome slučaju ipak imate mogućnost izbora, jer ako sjedite u fotelji, a ne vozite se s kacigom, neće se dogoditi ništa.

Nećete dobiti poziv od epidemiloga, poziv od socijalne službe, i poziv na prekršajni sud koji završava kaznom od 2000 kuna, koju kada platite ste OK. Možete dalje do novog cijepiva.

Ja ću samo sjedeći u fotelji i polemizirajući s vama, sve to dobiti. A da ne kažem da sam kojim slučajem dijete, bio bih socijalno diskriminiran i zakinut za predškolsko obrazovanje, nemogućnošću pohađanja vrtića.

Podsjećam, samo polemiziram iz fotelje. Već sam u prekršaju. Nisam ništa napravio.

Uz to sam etiketiran, ismijavan, proglašen heretikom i neznalicom, samo zato što sjedim u fotelji, polemiziran i ne činim ništa.

Mogao bih se ja i odlučiti da ne nosim kacigu, ali ne moram. Imam izbora, imam auto, autobus, vlastite noge, i na kraju krajeva niti ne moram nigdje jer mi je dobro ovako polemizirati s Vama iz fotelje. I dok to radim, neće se dogodit baš ništa.

Namjerno još nisam dotaknuo argument “bez odgovornosti”.

Ovaj primjer, koji ste naveli, čestose koristi kao argument protivnika prava na izbor.

Zna se i često navesti primjer vezivanja u autu ili odgovornosti u slučaju letenja avionom. Kao: “Pa nitko ti ne može garantirati da se avion neće srušiti, pa ne bi valjda Boeing trebao potpisivati da se neće ništa dogoditi!”.

Pa ne mora, moj je izbor da idem ili ne idem u avion. Ako sjedim kući i ne idem nikamo, ne treba mi potpis od Boeinga.

Ove tvrdnje se često povezuju s argumentom: “Svaki lijek ima nuspojave.”

Istina, ali cjepivo nije lijek, jer lijek uzimaš kad si bolestan. I zapravo jedina ispravna definica lijeka je “sredstvo protiv bolesti”. U ovom slučaju, mi tek rođeno zdravo dijete cjepimo, iako nije bolesno.

Premda u uputama piše da se cjepivo ne smije davati ako si preosjetliv na sastojke cjepiva, to se naravno ne radi.

Lijek je kafetin, kada vas boli glava popiješ ga i ona prestane boljeti. Znam da ima nuspojave, upozoren sam na to, ali sam to sam odlučio, i pomoglo je.

Stvar jasna.

Ovo je već etičko pitanje, moralno, pravno, pa rekao bih i filozofsko pitanje koje bi Vi kao stručnjak trebali uvažavati.

Sada dolazimo do argumenta “bez odgovornosti”.

Dobro, ajmo, vratimo se opet na to da sjedimo na fotelji. Oboje sjedimo i polemiziramo, bez odgovrnosti kažete?

Pa dobro, ajmo sad iskreno, ili ćemo se lagati?

Sjedimo oboje, i polemiziramo. Ja se ne želim cjepit i već sam u prekršaju. Vi niste. Pokušavate me uvjeriti da nemam pravo propitivati da je to pravo izbora.

Jer mi želite injektirati otrov (slažemo se da je i svaki lijek “otrov”), iako mi nije ništa. Ne smijem pitati što je unutra, niti eventualno napraviti test na sastojke, s argumentom, da ja kao necijepljen mogu naškoditi tebi koji isto sjediš u fotelji, i cijepljen si, a samim tim zaštićen. Uvjeravaš me da je to sve sigurno, i ispitano iako znamo da HALMED ne provjerava kvalitetu, nego samo prepakirava i odobrava. Pri tome ne preuzimaš nikakvu odgovornost za to ako mi se nešto dogodi, niti mi daješ posebnu skrb ako se razbolim, jer je to teško dokazati. Ismijavaš me jer sam neudiciran i zatupljen i namećeš zakonske posljedice ukoliko to sve ne napravim.

Hoćemo se lagati?

Paradoksalno je da ja i Vi sjedimo na našim foteljama u Njemačkoj, stvari ne bi bilo iste.

Naime sve europske zemlje zapadnije od Slovenije nemaju zakonsku obavezu. I da mi sada sjedimo u fotelji u Berlinu, Stockholmu ili Reykaviku koji nemaju zakonsku obavezu, bili bismo na istom. Ništa se ne bi dogodilo, mi bi i dalje polemizirali iz fotelje, i ja ne bih bio kažnjen a bome ni Vi.

I sad Vi meni recite da ja nemam pravo izbora?

Završio bih na kraju ponovo Vašom rečenicom: “Lako je polemizirati bez odgovornosti, zavaljeno u naslonjač”.

Hvala, na polemiziranju, odgovornost je ono što nas čini različitim, zar ne?

Comments closed.