Prenosimo osvrt Mare Marušića pod naslovom Kako je oboljeli od ospica iz dubrovačke bolnice zajeb’o hrvatske medije, objavljen na portalu Dubrovački dnevnik.hr 1. lipnja 2018. godine. Osvrt se odnosi na konferenciju za novinare predstavnika Opće bolnice Dubrovnik i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, održanu 29. svibnja 2018., u povodu nedavnog slučaja pobola muškarca iz Hrvatske od ospica:

Pa bi li sada normalni novinarski djelatnik popizdio na ovog debilnog pacijenta? Čovjek se osjeća dobro, a boluje od stravične bolesti.

Bila je to jedna od najisčekivanijih press konferencija u povijesti čovječanstva, nešto otprilike kao da su se pojavili vanzemaljci i poslali priopćenje sa svemirskog broda da žele nastupiti na Mundijalu u Rusiji. “Etne žgetne frtne”, tu su poruku odaslali, u prijevodu mole da im se reprezentacija ugura u neku skupinu elitnog natjecanja kako bi i oni nastupili, a FIFA, šta će, ne zna jesu li miroljubivi ili ne, pa je u nedostatku boljih ideja organizirala press konferenciju na kojoj će obznaniti da su roditelji i rođaci Diega Maradone, odnosno Malog zelenog, spremni za nogoloptanje na Svjetskom prvenstvu. Izbacit će s prvenstva Iran, i ubacit Uran.

Baš s takvim uzbuđenjem, kao da smo napokon komunicirali s izvanzemaljskim životom, čekala se konferencija za medije Opće bolnice Dubrovnik koja će točno u podne, preko ozbiljnih lica uprave, objaviti urbiju et orbiju što se događa s njihovim pacijentom, koji je nedavno primljen na zarazni odjel, a sumnja se da se zarazio jednom od najgorih bolesti koje su ikad viđene u ovom dijelu Univerzuma – strašnim ospicama koje su samo prošle godine u Europi uzele nevjerojatnih 35 života, te se po uzroku smrtnosti među populacijom Starog kontinenta, prema surovo točnim statističkim podacima, nalaze na neslavnom drugom mjestu, odmah iza pogibeljnih startova Sergija Ramosa.

Poslije brižno provedenih nalaza – drhtećim glasom kazala je uprava dubrovačke Bolnice – možemo sa stopostotnom sigurnošću kazati da je 34. godišnji pacijent obolio od ospica. Pacijent se osjeća dobro, a ne zna je li kao dijete cijepljen. Mi pretpostavljamo da nije. Pacijent je primljen u bolnicu s zaštitnom maskom, a osoblje u njegovoj blizini je također nosilo zaštitnu masku. Nakon što smo medicinsko osoblje koje je dolazilo u kontakt s pacijentom testirali na ospice ispostavilo se da su nalazi negativni!

Hrvatski mediji jedva su dočekali vijest da se čovjek razbolio od ospica. Odmah su krenuli bombastični naslovi u kojem su se koristili najkatastrofičnije fraze kako bi dočarale ozbiljnost situacije – breaking news, epidemija, apokalipsa, grob, lijes, pomor, zaraza, oduzimanje djece, kazne, ubojstvo… – ne bi se takve konstrukcije koristile ni da je Kim Jong-un upravo ispalio nuklearnu raketu u bračni krevet princa Harryja i Megan Markle. Hrvatska je tako, kakve li teške situacije, postala prva zemlja svijeta koju je zahvatila epidemija neke bolesti u jednini – obično da se neka bolest proglasi epidemijom potrebna je bilo kakva množina, recimo, barem dvije oboljele osobe, kao što je bio slučaj kod strašne epidemije ptičje gripe, koja je prije par godina po svijetu poharala čitave dvije obitelji – ali nikad, u čitavoj povijesti čovječanstva sve do ovog tjedna nije bila zabilježena epidemija neke boleštine u jednini. Bez obzira na jedninu situacije, hrvatski mediji su u množini vrištali – Strašna epidemija ospica prijeti Dubrovniku, najglupljem gradu u Hrvatskoj, gdje su roditelji toliko debilni da ne daju da im bebu bodu injekcijama, a rezultat svega je da je krajnji jug Hrvatske najslabije procijepljen u državi. Spominjali su se sprovodi u naslovima, čak i nasilno oduzimanje potomaka takvoj stoci od roditelja, a dio priznatih stručnjaka istaknuo je kako bi se mamama i tatama, koji ne daju cijepiti djecu, trebalo suditi za ubojstvo s predumišljajem. Tomo Horvatinčić se zgrozio kada je to čuo – čak se ni njemu nikada nije sudilo za ubojstvo s predumišljajem.

Hajdemo sada, nakon što je prošlo par dana od strašne epidemije, hladne glave razmisliti o naglascima te apokaliptične press konferencije koja se odigrala krajem svibnja 2018. godine Gospodnje u nekad slavnom gradu, prvom na svijetu koji je uveo karantenu i ukinuo ropstvo, a koji je danas toliko nazadan, da glupaci koji obitavaju u njegovim mirima, smatraju da im ubacivanje trostruke doze virusa u tijelo djeteta može bilo kako naštetiti.

“Pacijent koji boluje od ospica je 34. godišnjak i osjeća se dobro”, kazali su na sad već legendarnoj konferenciji za tisak medicinski stručnjaci. Jeste li dobro pročitali ovu rečenicu? Bolesnik se “osjeća dobro”. Pa bi li normalan čovjek koji vjeruje u znanost sad popizdio na ovog debilnog pacijenta? Čovjek boluje od strašnih ospica i osjeća se dobro. Pa kako te nije sram? Hrvatski mediji stvaraju atmosferu straha zbog užasne epidemije ospica, a jedini pacijent u zemlji koji je popušio katastrofalnu bolest “osjeća se dobro”. Pa da ga sad čovjek ne bi nalemao, pa da se bar malo osjeća loše. Ali dosjetili su se naši dobri novinari, koji bi sve na svijetu dali samo da su naša djeca zdravo, stare žurnalske fore – ako ti nešto nije po volji, samo zaobiđi – pa previše nisu naglašavali da se pacijent „osjeća dobro“. Kao da je to važno u ovoj priči – to kako se zaraženi osjeća. Dovoljno je što boluje od ospica, ne treba se sad previše obazirati na dobroosjećajne nuspojave koje ta bolest prouzroči u većini stanovništva. Mislim ono, budimo iskreni, pa konstatirajmo da bi za širenje panike i straha po hrvatskim medijima bilo bolje da je pacijent, ne daj Bože, umro, a ne da ih ovako zajebava, ali što ćeš, takvi su često ljudi – skroz nezahvalni. Oni se brinu zbog epidemije, a čovjek se “osjeća dobro”. Baš svakakvih zajebanata ima na ovom svijetu.

“Pacijent ne zna je li obolio od ospica. Mi pretpostavljamo da nije”. Prvo, ako se ljudi već cijepe protiv ospica valjda to znači da imaju imunitet cijeli život, što hoće reći da se osoba od trideset i kusur godina može zaraziti jedino ako nije cijepljena. Jer ako je cijepljena, pa se zarazila, kakve onda koristi od cjepiva? Međutim, zašto onda medicinski stručnjaci “pretpostavljaju” da nije cijepljena? Zašto jednostavno nisu sigurni da nije, ako se već zarazila? Eh, zašto. Zato jer bilo koji današnji stanovnik Hrvatske, uključujući i mene, koji je u Jugoslaviji proveo djetinjstvo ne zna je li cijepljen. Pitao sam prije neki dan majku na što sam i jesam li cijepljen, a ona je samo slegnula ramenima.

Vas bi cijepili u vrtiću ili školi, i nikad nam nisu govorili detalje što i kako. Ja nemam pojma protiv čega si sve cijepljen, a protiv čega nisi – riječi su moje majke, koju će vam ponoviti tisuće drugih matera čija su se djeca primala u pionire malene.

Sigurno više od polovice današnjih stanovnika Hrvatske pojma nema je li cijepljeno ili nije, uključujući i same doktore, te medicinske sestre. Oni ni sami ne znaju je li Mo-Pa-Ru u njihovu tijelu, a kamoli što je s njihovim pacijentima, pa je stoga sasvim logično što oni tek “pretpostavljaju da 34. godišnji pacijent nije cijepljen”. Nije problem što pretpostavljaju, nego što s tom pretpostavkom govore kako ni sami ne vjeruju da cjepivo cijeli život može zaštititi sve cijepljene.

“Pacijent je primljen u bolnicu s zaštitnom maskom, a osoblje u njegovoj blizini je također nosilo zaštitnu masku. Nakon što smo medicinsko osoblje testirali na ospice ispostavilo se da su nalazi negativni!” Ček, ček, ček… zašto je medicinsko osoblje nosilo maske i zašto su se testirali na ospice? Ako već dolaze iz medicinskih krugova koji neprekidno propagiraju cijepljenje, onda valjda znaju jesu li cijepljeni ili nisu. A ako su cijepljeni, zašto se onda uprava Opće bolnice Dubrovnik boji za zdravlje svojih djelatnika? Je li to možda znači da i cijepljena osoba ipak može oboljeti? Zašto se onda cijepi? S druge strane, ako su i ti medicinski djelatnici odrastali u Jugoslaviji gdje su ih doktori cijepidlačili usred sata matematike i sad oni ne znaju jesu li i na što cijepljeni, onda su, valjda, pošto kao medicinski djelatnici stalno propagiraju benefite cjepiva i nikakve ozbiljne nuspojave, otišli pod injekciju zaštite u odrasloj dobi i prije nego što im je pristigao pacijent s ospicama. U svakom slučaju, bilo koji medicinski radnik, obzirom na njihovu propagandu u vezi teme cijepljenja, bi trebao biti imun na ospice. Zašto su se onda uopće obavljali testovi na osobama koje su bile u kontaktu s oboljelim kada bi po svoj logici oni trebali biti potpuno imuni na zarazu? Je li možda zato što ni sami medicinski stručnjaci ne vjeruju u benignost cjepiva, pa se stoga ni oni ne žele (tek tako) cijepiti?

Kako god bilo, Adolf Hitler, Benito Mussolini, Ante Pavelić, Draža Mihailović, Josip Broz Tito, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman bi bili ponosni na jednoumlje kakvo vlada u hrvatskim medijima po pitanju cijepljenja. Isto kao što su navedeni državnici mrzili dijalog, suprotna mišljenja i stavove, te drugačiji pogled na situaciju, tako i danas velika većina hrvatskih medija na cijepljenje gleda potpuno pristrano. Mi i Oni, Naši i Njihovi, ili si Za ili si Protiv.

Pa, čekaj malo, zar ne može čovjek biti istovremeno i za cijepljenje i protiv cijepljenja? Zašto ne možeš kritički reći svoje mišljenje, bez da te odmah proglase šarlatanom koji ne vjeruje u znanost?

Ja osobno smatram da je cijepljenje puno dobroga donijelo, ali isto tako da postoje slučajevi koji su jako nagrabusili zbog cjepiva. Umjesto da je država takvim obiteljima financijski i logistički pomogla da se lakše nose s nuspojavama cjepiva koje im je uništilo život, zakonodavci i medicinski stručnjaci preko pristranih medija ponavljaju kako su cjepiva sigurnija od kokošje juhe, te da ne proizvode nikakve ozbiljne pojave, a posebno ne autizam (cijepljenje ne uzrokuje autizam, nego može biti okidač za autizam). Moje mišljenje je da je to ključno pitanje u temi cijepljenja. DA cijepljenju, ali neka se snosi odgovornost za nuspojave, a ne da se govore jedino i isključivo diktatorski stavovi o sigurnosti cjepiva. Umjesto da na sve načine pomogne građanima kojima je zbog cjepiva uništen život – recimo roditelji takve djece automatski odu u penziju s naknadom od minimalno 10 tisuća kuna kako bi bili koncentrirani na liječenje autizma ili sličnih poremećaja koja sama po sebi iziskuju velika financijska sredstva i puno uloženog vremena – nadležni ih nabiju nogom govoreći da s njihovim problemima nemaju veze, te im se još pri tom, kao šlag na kraju, nacistički mediji izruguju nazivajući ih ravnozemljašima koji vjeruju u neke glupe teorije zavjere.

Fascinantno je koliko hrvatski (i ne samo hrvatski) političari, mediji i mali obićni ćovijeci mogu biti maloumno jednoumni fašisti unatoč tisućama primjera djece kojima je cjepivo promijenilo život. Od proslavljenog sportaša Mihovila Španje pa nadalje. Duh Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija, Ante Pavelića, Draže Mihailovića, Josipa Broza Tita, Slobodana Miloševića i Franja Tuđmana, vidimo to dobro na temi cjepiva, i dalje veselo živi na ovim prostorima.

Smrt antivakcinizmu, slobodan milošević cijepljenju!

Comments closed.