Donosimo još dva u nizu svjedočanstava* roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka** kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

M. W. (1.8.):

“Moj sin je rođen u ranim jutarnjim satima u travnju 2007. godine. Apgar 10/10, oba!

Cijepljen uredno. Nakon cijepljenja s 4 mjeseca završava na Hitnoj u OP Pula s temperaturom 40°C, CRP-om 160 i povišenim svim jetrenim transaminazama u nebesima.

Šalju nas u Rijeku gdje uz urinarnu infekciju, nakon 20 dana dobiva i svoje “životno obilježje”: Alagille sindrom. Rijetku “genetsku” bolest koja napada jetru, a njezini simtomi su žutilo očiju i kože, manjak vitamina A, D, E i K, pa samim time slabo/sporo grušanje krvi, lomljive kosti, artrofija misića, stenoza plućnih arterija, a to su samo neke “nuspojave” s kojima se mi borimo već 11 godina.

Iako N. od 2009. na naše inzistiranje nije cijepljen, njegovo današnje stanje je povezano s cjepivom koje JA primam u 6. mjesecu 2006. protiv žute groznice!

To mi je bio uvjet da dobijem vizu za putovanje u Afriku. To cijepljenje vrijedi 10 GODINA (ja ostajem trudna nakon samo 2 mjeseca).

Žuta groznica se naziva tako jer napada jetru i izaziva žutilo. Jetra je među prvim organima koji se razvijaju kod fetusa. Dalje zaključite sami!

N. do svoje 3. godine (do koje je smrtnost jako visoka) živi na Pedijatriji na Kantridi gdje su mu rađene nebrojene gastroskopije, punkcija jetre, dobivao je i krv u par navrata zbog niskih trombocita. 2010. zbog jako loše krvne slike i opasnosti od unutarnjeg krvarenja, na Rebru mu je rađena tipizacija tkiva u slučaju da bude potrebna transplatacija jetre, koju smo izbjegli!

Od onda smo donekle stabilno osim lomova kostiju i slabe denzitometrije.

Ozdravljenje NIJE moguće jer su njegovi žućni vodovi u samoj jetri mali i uski pa je jedini način transplantacija jetre koja je sama po sebi rizična, a dok je kvaliteta njegovog života dobra doktori je neće raditi. N. je na lijekovima koje će piti do kraja života.

Cijepljen je svim obaveznim cjepivima u Republici Hrvatskoj do 1,5 godine života kad mi jedna homeopatica otvara oči i govori da Alagille i Žuta groznica imaju slična obilježja.

Nevjerovatno da su ga cijepili protiv hepatitisa B kad je njegova jetra od rođenja defektna.

Ništa ne smije od sportova, oslobođen je tjelesnog u školi jer je su njegova jetra i slezana uvećani pa svaki udarac loptom ili pad i ona bi mogla prsnuti.

Jednom je pao pa slomio ruku, a noga mu je pukla kad je šutnuo loptu. Tako, sama od sebe!

Imam grozno iskustvo sa svime time. On gori na 39°C i mene dr. uvjerava da je viroza. Još se tamo i popišao, a urin žut kao pivo. Onda vikend, pa ponedjeljak (pedijatrica radi popodne) ja s njime cijeli dan u Pulu pa na zarazni, pa salmonela i onda nikakvi za Rijeku, dijete jedva živo.

Ako se udari, krvari ili se ugrize za jezik (za normalno dijete ništa), mi nakon dva sata šibamo na Hitnu, inekcije K vitamina i doma.

Od 6. godine smo išli na pretrage jednom godišnje, sad moramo dva puta godišnje.

U slučaju da kosti idu na lošije, da mu je srce lošije, da se ta krv ne gruša, da ga taj bilirubin pod kožom počne svrbiti jako, da općenito njegov život bude narušen onda bi ga transplanirali. Dok god njegovo tijelo podnosi ovo stanje ne treba transplantacija.

I nitko od doktora vam nije rekao da ne smijete cijepiti dijete kad ima takvu jetru?

“NITKO mi nije rekao! Ja sam pukla i rekla DOSTA!

Tražite cjepiva protiv tumora, a ne bolesti koje su izlječive. Trujete nas umjesto da nas lječite.

Od kad smo saznali do dan danas smo na alternativi. Ma nas je homeopatija spasila! Ja sam na svoje oči vidjela njezin učinak.

N. je imao visoki kolesterol do 22 (mislim da je 4 gornja granica) nakon jedne doze on je toliko toga počeo izbacivati iz sebe da sam mu ja guzu morala prati 3 puta sapunom, kao da je u svinjsku mast sjeo. Doze homeopatije, točnije sulfura.

Vidim s čime se ljudi bore! Ja sam rekla: “Neka me pošalju na sud.” Imam svoju knjižicu od WHO (World Health Organisation) i imam djetetov rodni list. Imam sva pisma iz bolnice i jos članke o Žutoj groznici, pa nek povežu.

On je borac, super to nama ide.

Pitanje je da li je dijete rođeno s ovim sindromom ili je cjepivo bilo “okidač”. Koliko je tu propusta, od ginekologa koji je ovoj mami vodio trudnoću pa na dalje. Tko će odgovarati za svoje propuste? Na pitanje je li dječakovo stanje povezano s cjepivima, ovoj mami se smiju u facu!

I. P. R. (1.9.):

“J. je rođen 9.6.2008. u 41. tjednu uredne trudnoće. Muž prisutan pri porodu svjedoči da je pupkovina bila triput omotana oko vrata, dijete cijanotično, nije zaplakalo ni nakon lupkanja po guzi. Unatoč tome apgar 10/10 (kasnje mi poznanik koji radi kao anesteziolog u jednoj hrvatskoj bolnici kaže da ništa neobično nije to peglanje otpusnih listova ako procjene da pacijent ili djete neće imati vidljivih fizičkih oštećenja).

Odmah po porodu cijepljen: Hep B i vitamin K.

Dojen, ne otvara oči, ne plače, neobično miran, i dalje plavičast.

Treći dan cjepljen: BCG. Po dolasku kući dobija osip koji traje 10 dana, patronažna sestra kaže da je to od vrućine i da mu hladimo kožu čajem od hrastove kore.

S mjesec dana cjepljen: 5u1. Beba neobično mirna, rigidna, nema gugutanja niti plača različitih intonacija, već bolno vrišti. Oko trećeg mjeseca počinje se smješkati, odizati, otvarati (dojen cjelo vrijeme).

Sa 6 mjeseci cijepljen: 5u1. Par dana nakon toga upala uha. Prvi antibiotik. Budući da je počeo sjedati primjećujemo da drži jednu rukicu i nogicu stalno uvijenu (slično kao ljudi nakon moždanog udara). Oko 8. mjeseca puže, nadohranu slabo prihvaća, puno dojim. S godinu dana ima riječi sa značenjem, pokaznu gestu, smješka se, pruža mi pažnju, slijedi godinu i pol starijeg brata u svim aktivnostima (vidljivo iz video materijala iz tog razdoblja).

S godinu opet cijepljen: MoPaRu. Opet upala uha. I tu počinje isključivanje, stereotipne igre itd. Pedijatrici objašnjavam da je razvoj stao, a ona da ne valja uspoređivati djecu!!!

Tek na pregledu s dvije godine šalje nas na obradu u opću bolnicu, logopedu. Logoped audiologu, audiolog neuropedijatru, neuropedijatar izjavljuje da je to “tipično ljetno djete premladih roditelja”. Psihologica da je to malo kašnjenje. Na moju inicijativu odlazimo u Zagreb na SUVAG gdje ustanovljuju da je sluh uredan, ali da se razvoj možda kreće u pervazivnom smjeru. Odlazimo na timsku obradu u Kukuljevićevoj, dijagnoza F84, tj. autistični spektar. Nalaz MRa pokazuje hipoplastičan izgled glavne vertebralne arterije koja dovodi 80% krvi u mali mozak i moždano deblo. Nalaz genetičara uredan.

Dječak danas ima skoro 10 godina, uz mnoge terapije i sve popratno ide u poseban odjel redovne škole. Autistično je.

Na putu kroz autizam rijetko smo sreli kojeg roditelja da prst sumnje ne upire na cjepiva. Previše je optužbi, a premalo odgovora. Previše je nas koji sumnjamo. Previše je djece na spektru.”

* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.);

** Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …

Comments closed.