Borna

K. R. (1.2.):

“Poštovani, ovo je priča o predivnom, zdravo rođenom dječaku s apgarom 10, a zvao se Borna. Da zvao se jer je preminuo 03.12.2011. od leukemije u 20-om mjesecu života.

Ovo mi je kao majci preteško pisati i sve iznova proživljavati.

Naši problemi su počeli kada je primio prvo cjepivo u bolnici. 29.6. je dobio 3 cjepiva protiv Hep B, dječje paralize i DTP-a. Nakon par dana dijete je bilo mirnije ali su počela noćna znojenja po glavici te smo išli odmah k’ doktoru. Izvađena je krv, a nalazi leukocita su bili slabiji, ali kao sve je u redu.

Nakon toga, 26.9. dijete prima opet cjepivo DTP i Hep B.

Tu istu večer dijete dobija temperaturu 39.5 °C koju ne možemo skinuti i završavamo na pedijatriji, Borna, ja i moja mama, te dobivamo smještaj jer obje radimo u bolnici (mama je medicinska sestra).

Ujutro krvna slika pokazuje izrazito male leukocite sa skoro nikakvom bijelom lozom odnosno neutrofilnim granulocitima koji brane organizam i hitno nas šalju u Zagreb sumnjajući na leukemiju.

U Zagrebu opet krvna slika, rade se sternalna i lumbalna punkcija gdje govore da dijete ima neutropeniju odnosno da mu je imunitet jako slab što znači da nije nikada smio biti cijepljen i govore nam da su našli neku promjenu to jest translokaciju gena 9,11 i da moramo pratiti krvnu sliku u Osijeku.

Nakon 18 dana potvrđena je leukemija i kreće naša borba za sina.

Nalazi kod prof. Begovića iz Zagreba potvrđuju da Borna nije bio rođen bolestan.”

22.04.2010. – 03.12.2011.

Anonimno (1.3.):

“Evo moja priča:

Rodila sam prvo dijete 1999. godine oko 3 u noći, u 36-om tjednu trudnoće. Posteljica trula i raspadnuta. Meni antibiotik intravenozno, a njega na intenzivnu.

Prva jutarnja vizita, meni upućene samo ove riječi neonatologa: “Gospođo, vaše dijete ima sepsu i ne znamo da li će preživjeti današnji dan”.

Dijete mi nije dobro reagiralo na antibiotik. Popodne dolazi pokojni dr. Perović ali ni na njegovo inzistiranje niti drugog neonatologa, dotična dr. ne želi mjenjati terapiju (kod beba se u roku od 6 sati vidi odgovara li ili ne).

Dr. Perović nam govori da on ne može ništa, neka tražimo koga god znamo jer nam sin neće preživjeti.

Drugo jutro, Božjim čudom sin nam je još živ te ga oni lijepo cijepe BCG-om, iako CRP raste i krvna slika je jako loša. Naravno sve se još pogoršalo i dolazi mi dr. reći, pripremite se, nema mu pomoći. Srećom imali smo prijatelja tada u Banskim dvorima i odande se hitno zvalo i diglo rodilište na noge, a i jedna lijepa koverta dotičnoj je uvelike pomogla. Nakon tog pritiska mijenjaju mu terapiju i treći dan mijenjaju kompletno krv da ga očiste (u otpusnom napisali, radi anemije korekcija svježom obrađenom krvi), tek tada počinje poboljšanje.

Poslije su mi rekli da smo imali sreće, mali je borac i provukao se kroz iglene uši. Zabrana cijepljenja mu je bila 6 mjeseci. Malo duži post, ali da se vidi u kojoj situaciji oni cijepe dijete.

Kasnije, sa nekih 7 godina je razvio alergijski rinitis i konjuktivitis. No, ono najbitnije, nema posljedice i oštećenja na mozgu, čega smo se najviše bojali.”

*

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.);

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …

Comments closed.