M. T. V. (1.10.):

“Luka je dječak od 3,5 godine, rođen iz blizanačke trudnoće (seka urednog psihomotornog razvoja). Rođeni su prirodnim putem u 36. tjednu, Apgar 10/10. Prva godina života protekla je sasvim uredno i primio je sva cjepiva na vrijeme.

Prvu riječ sa značenjem izgovorio je s 10 mjeseci, prohodao je s 11 mjeseci. Bio je vedar, brbljav i nasmijan dječak. Na sistematskom s godinu dana potvrda u kartonu da je sve uredno i da se može cijepiti.

S 13 mjeseci se cijepio s MoPaRu.

S 14 mjeseci dobiva vodene kozice i to u tolikoj količini i krastavim plikovima da smo morali po zaraznom hodati (da sam mislila da su ospice, iako se eto cijepio protiv njih).

U tom vremenu, mjesec dana od cjepiva moj Luka postaje drugo dijete. Prestaje funkcionalna i simbolička igra, a intenzivira se samostalna igra u ćošku i vrtenje kotačića autića. Prestaje odazivanje na ime i reakcija na zvučne podražaje, pokazna gesta je nestala kao i kontakt očima. Ljudi, djeca i životinje za njega više nisu postojali, a pored svega toga naš Luka više nije izustio niti jednu riječ i prestao je izgovarati “ma-ma”. Čak nije puštao ni zvukove.

Promatrali smo ga mjesec dana i s 15 mjeseci se obratili našoj pedijatrici koja nas je odmah uputila neuropedijatru, a ona nas je dalje uputila u sve ostalo. Slijede pretrage koje su trajale godinu dana. Psiholog, logoped (jedini tako malom napisao f84), defektolog, Kukuljevićeva, MR Klaićeva (uredan), Bera uredna, genetika i metabolika Rebro (sve uredno, nema predispoziciju za bilo kakvu autoimunu bolest). Dolazimo i na ERF gdje dobijemo dijagnozu poremećaja socijalne komunikacije i ponašanja jer je imao 2 godine. Zatim slijedi Logomedica-Beograd.

U tom periodu krenuli smo s ranom intervencijom i terapijama koje su nam u našem gradu bile dostupne.

S 3 godine odlazimo na kontrolu na ERF gdje nam potvrđuju dijagnozu autističnog spektra, bez imalo sumnje.

Luka zadnjih godinu i pol dana “živi” na čokolinu. Odbio je apsolutno svu ostalu hranu (ponekad će grickati koricu kruha ili gornji dio kifle). Dijete koje je jelo sve bez ikakvih problema, sada nema šanse da priđe nekom jelu.

Isto tako, Luka nema velik osjećaj za bol kao i za opasnost. On leti pod auto, u rupu, u rijeku, u vatru … Jednostavno ne zna razlučiti što je opasno, a što ne.

Na jednom rođendanu ga je suprug u zadnji tren uhvatio da “ne skoči” s prozora, s drugog kata (nekom od djece bilo je vruće i otvorilo je prozor u sobi), stajao je na vanjskoj klupi prozora.

Odlazimo neurodpedijatru, nakon godinu dana, sa svim nalazima i za kraj dobijemo odgovor: “E moj Luki, izgleda nikada nećemo saznati što je uzrok.”

I onda se mi pitamo što i kako?!

Moje dijete je bio jedan razigrani dječak koji je volio sve i samo se ugasio. Nitko ne može sa 100%-tnom sigurnošću tvrditi da je od cjepiva, ali mi smo točno mjesec dana nakon cijepljenja odreagirali, ugasili se, a kako su svi nalazi uredni ne preostaje nam misliti da nam je dijete zatrovano. I da je potrebno nešto poduzeti oko tih cjepiva koja nam uništavaju našu zdravu djecu.

Anonimno (1.11.):

*

Donosimo još dva u nizu svjedočanstava roditelja iz Hrvatske čija su zdrava djeca, kako navode, oboljela od raznih bolesti nakon pojedinih ili više uzastopnih cijepljenja. Neka od te djece su postala teški bolesnici, a neka su to i danas.

Svjedočanstva su to i o pripadajućim postupcima i ponašanju pojedinih zdravstvenih radnika (liječnika-cjepitelja, pedijatara, porodničara…). Iskazi svjedoče i o povjerenju roditelja u zdravstveni sustav, ali i o slučajevima kada su povjerenje u stručnost pojedinih liječnika izgubili, posebice zbog posljedica koje je po zdravlje njihovog djeteta ostavilo cijepljenje.

Svrha ovoga priloga je ukazati na “naličje” cijepljenja, na niz sudbina na koje “službena” medicina u pravilu žmiri ili ih i ne želi povezati sa cijepljenjem. Svrha je i ukazati na nadu koju pružaju roditelji koji osvješćuju i loše strane cijepljenja, svojom ljubavlju i požrtvovnoću skrbe za svoje najmilije, tragaju za lijekovima i pomoći za njihove teškoće… Svrha je i poslati poruku da u svome nastojanju nisu sami i zaboravljeni, da se njihov glas čuje!

Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora prikupila je i pripremila za objavu priče i fotografije uz pristanak i ljubaznošću roditelja te im na tome iskreno zahvaljuje (svjedočanstva od rednog broja 4. izvorno su objavljena na facebook stranici Glupače, pokrenutoj 7. svibnja 2018.). Svjedočanstva nisu objavljena pod punim imenom i prezimenom roditelja zbog zaštite njihove i privatnosti njihove djece. To je ujedno u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (* 1) kojeg “sustav cijepljenja” kroz svoj postupak prijave roditelja koji odbijaju cijepljenje ne poštuje!

* Ostala svjedočanstva: Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (1.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (2.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (3.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (4.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (5.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (6.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (7.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (8.); Kada zdravo dijete nakon cijepljenja postane bolesnik … (9.);

(* 1) Članak 7., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ističe: Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo: – uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili …

Comments closed.