Širom Europe i svijeta primjetna je intenzivna histerija po pitanju obaveze cijepljenja. Kako pritisci zdravstvenih vlasti rastu, raste i broj stručnjaka i laika koji preispituju dogmu o neophodnosti cijepljenja i kolektivnom imunitetu kao pseudoznanstvenom argumentu za oduzimanje osnovnih ljudskih sloboda. Tračak svjetlosti u hipohondrijsko-konzumerskom mraku korporativne medicine predstavlja ovo studiozno djelo dr. Mateje Černič koja je iz sociološkog ugla osvjetlila praksu koja je suvremenu medicinu dovela na pijedestal na kojem je danas.

Podaci državnih statistika o opadanju smrtnosti od zaraznih bolesti uvjerljivo pokazuju neutemeljenost famozne izjave o najvećem medicinskom dostignuću koje je spasilo čovječanstvo i koje se zbog toga mora provoditi u nedogled. Autorica se potrudila pružiti nam uvid u stavove liječnika koji nadilaze razinu trgovačkih putnika i, oslanjajući se na činjenice, poboljšanje životnog standarda i higijene vide kao glavne činitelje koji su većinu zaraznih bolesti skinuli s liste vodećih uzročnika smrti.

Posebna pažnja s pravom je posvećena dodacima u cjepivima, poput aluminija i žive, čije neurotoksično i imunotoksično djelovanje “službena struka” potpuno ignorira i paušalnim izjavama o ovoj temi produbljuje nepovjerenje roditelja. Podatak da farmaceutske kuće nemaju zakonsku obvezu za provesti farmakokinetičke studije govori o bahatosti proizvođača koji za kvalitetu svog proizvoda nije odgovoran potrošaču koji je prisiljen koristiti ga! Brojne studije navedene u ovoj dragocjenoj knjizi potvrđuju da “struka” nije nimalo suglasna u vezi neškodljivosti ovih dodataka.

Studije o učinkovitosti cjepiva jednako su zabrinjavajuće. Prema podacima koji su prikazani, vrlo je malo studija koje koriste fiziološki placebo, ispitivana djeca su isključivo zdrava, a samim tim i nereprezentativna u odnosu na široku populaciju djece na kojoj se cjepiva primjenjuju; vrijeme praćenja je prekratko da bi se zapazila sve neželjene posljedice, dok je dokumentacija na osnovu kojih se cjepiva odobravaju “službena tajna”. Kada tome pridodamo neadekvatno praćenje neželjenih posljedica, koje je podrobno dokumentirano, shvaćamo da promicatelji obveznog cijepljenja koji se kunu u “učinkovitost” i sigurnost” zapravo ne mogu znati o čemu govore.

I za kraj, razbijanje mita o “kolektivnom imunitetu” koji opovrgavaju brojni citirani znanstveni radovi, ali i realnost sve češćih epidemija koje su predvidjeli kako znanstvenici, tako i zdravorazumski laici koji razumiju prolaznost i djelomičnu učinkovitost vakcinalnog imuniteta koji će većinu cijepljenog stanovništva ostaviti nezaštićenim i uzrokovati velike epidemije dječjih bolesti u odraslom dobu koje će odnositi više žrtava nego prije ere cijepljenja. Ako tu uračunamo i neposredne žrtve cijepljenja, s pravom se možemo zapitati jesu li programi masovnih cijepljenja uništili prirodni imunitet populacije i koja je cijena svega toga?

U rastućem znanstvenom totalitarizmu ovo pitanje postaje kažnjivo. Možda će tračak svjetlosti koji je pušten ovo knjigom uspeti obasjati izlaz iz tunela ukoliko svi upalimo lampice?

Jovana Stojković, dr. med., specijalistica psihijatrije

Comments closed.