15. April 2019 · Comments Off on Laži, besramne laži i studije o cjepivima · Categories: Uncategorized

U SUSRET TJEDNU CIJEPLJENJA

U predstojećem Svjetskom tjednu cijepljenja liječnici i javnost bit će ponovo bombardirani tvrdnjama o neupitnoj korisnosti ovog medicinskog postupka. Ove godine promotori cijepljenja imaju i novi argument – nedavno objavljenu veliku znanstvenu studiju kojom je otklonjena veza cjepiva i autizma.

Je li ta veza ovim istraživanjem doista osporena i mogu li se iz njega izvesti neki drugi i drugačiji zaključci, pročitajte u analizi Lidije Gajski.  

Nedavno je svjetlo dana ugledao još jedan znanstveni rad koji odbacuje povezanost cjepiva i autizma (1). Riječ je o jednoj iz niza epidemioloških studija koje dolaze iz Danske. Na uzorku od gotovo 660 000 danske djece Anders Hviid i suradnici usporedili su djecu cijepljenu MMR cjepivom (vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) s onom koja nisu cijepljena tim cjepivom i zaključili da MMR cjepivo ne povećava vjerojatnost autizma.

Vijest o studiji munjevito se proširila svijetom. Studija je objavljena u medicinskom časopisu Annals of Internal Medicine 5. ožujka 2019.; isti je dan osvanula u glavnim nacionalnim medijima. Štoviše, britanski Guardian piše o njoj već 4. ožujka, u naš Jutarnji list 5. ožujka u 00:00 h. Svi su članci slično opremljeni, gotovo identičnog naslova (Velika studija potvrdila: cjepivo ne uzrokuje autizam) i s tekstom u kojem se nalaze jednake rečenice i citiraju iste organizacije i ljudi koji uvjeravaju čitatelja da je svaka sumnja o vezi cjepiva i autizma ovom studijom otklonjena. Onome tko se razumije u znanstvena istraživanja, međutim, jasno je da je već naslov neistinit, jer nijedna epidemiološka studija ne može niti dokazati niti otkloniti uzročnu povezanost dviju pojava. O manipulaciji kojom se neistiniti zaključak studije implicitno generalizira na sva cjepiva i na sve populacije da i ne govorimo.

Način na koji je istraživanje lansirano upućuje na koordiniranu akciju iz globalnog centra političko-ekonomske moći. Osim distribucije, na ekonomsko-političku pozadinu upućuje i sam nastanak studije.  

Studiju financira zaklada vezana uz farmaceutsku industriju

Istraživanje Hviida i suradnika financirala je Zaklada Novo Nordisk i dansko ministarstvo zdravstva (u izvještaju o studiji nema podatka o omjeru ulaganja; realna je pretpostavka da je većinu platila Zaklada). Zaklada Novo Nordisk vrijedna je 49,1 milijardu USD i najveća je zaklada u Danskoj. Definira se kao „danska zaklada s korporativnim interesima“ koja s jedne strane „podupire znanstvene, društvene i humanitarne ciljeve“, a s druge strane „posjeduje kompanije i u njih investira“. Usredotočena je na medicinsko liječenje i istraživanje te dodjeljuje novac za istraživanja u javnom i privatnom sektoru (2,3).

Zaklada je vlasnik jedne od većih svjetskih farmaceutskih kompanija Novo Nordisk, biotehnološke tvrtke Novozymes, te udjela u više od 75 drugih kompanija. Dividende iz profita tih firmi čine prihod Zaklade, a o njemu, kao i o drugim komercijalnim aktivnostima Zaklade brine Novo Holdings, tvrtka kćer unutar Zaklade (2,3). „Cilj Novo Holdings-a je da upravlja donacijama Zaklade i investira njenu imovinu kako bi osigurala da Zaklada dobiva zadovoljavajući financijski povrat“ (4).

Većina prihoda Zaklade dolazi iz kompanije Novo Nordisk. Iz pozicije te tvrtke cilj je Zaklade da „pruži stabilan temelj za komercijalne i istraživačke aktivnosti Novo Nordiska“ i da „podržava Novo Nordisk u postizanju njegove vizije osiguravajući kompetitivne financijske rezultate“. „O svim strateškim i operativnim pitanjima odlučuje jedino Odbor i Izvršna uprava Novo Nordiska. Preklapanje članstva u odborima osigurava da Zaklada i Novo Nordisk dijele zajedničku viziju i strategiju“ (5). Sadašnji predsjednik Zaklade Lars Rebien Sørensen na mjesto člana Upravnog odbora, a onda i predsjednika, došao je nakon 34 godine provedene u kompaniji Novo Nordisk, od čega zadnjih 16 godina na poziciji predsjednika i izvršnog direktora kompanije (6).

Novac za financiranje studije Hviida i suradnika dolazi, dakle, od farmaceutske industrije. Riječ je o jasnom sukobu interesa. Činjenica da Novo Nordisk ne proizvodi cjepiva (proizvodi tek jedan sastojak – CTAB) ne umanjuje njegov značaj jer su akteri farmaceutskog biznisa na globalnoj razini višestruko povezani, umreženi i ujedinjeni zajedničkim interesom – prodajom svojih proizvoda. 

Sukob interesa vezan uz ovu studiju, međutim, ovdje ne završava.

Pokrovitelj studije je ustanova koja zarađuje na cjepivima

Svi autori istraživanja dolaze iz danskog Državnog instituta za serume (Statens Serum Institut). Stoga tu ustanovu treba smatrati institucionalnim pokroviteljem studije. I čimbenikom institucionalnog sukoba interesa. Zbog čega?

Riječ je o zavodu utemeljenom još 1902. godine za potrebe proizvodnje i opskrbe Danaca serumom protiv difterije. Ubrzo je unutar njega razvijena proizvodnja drugih antiseruma, dijagnostičkih testova i cjepiva; Danska je bila prva europska zemlja koja je svojim građanima ponudila cjepivo protiv dječje paralize. Uz financijsku pomoć Rockefellerove zaklade otvoren je odjel za epidemiologiju, a razvijena je i intenzivna znanstvena djelatnost, pa je SSI postao jedan od vodećih danskih istraživačkih instituta. Posebno se ističu istraživanja svjetske razine na području epidemiologije i na području vakcina, uključujući razvoj novih cjepiva (7). Sa SSI dolazi, u cijelosti ili djelomično, i niz ranijih studija s cjepivima poznatih kao „danske“ studije.

Statens Serum Institut
(izvor:
https://www.dr.dk/)

S vremenom, cjepiva su postala najunosniji proizvod Instituta. Godine 2002. donosila su polovinu prihoda i 80 % profita, bilježila su najveći rast i predstavljala naročito važan izvozni proizvod. Naime, premda u vlasništvu države, SSI je desetljećima poslovao kao profitno poduzeće. Još donedavno na njegovoj se internetskoj stranici moglo pročitati da mu je cilj biti „visoko profitabilno i prepoznato nacionalno i internacionalno poduzeće za biotehnološka istraživanja, proizvodnju i usluge“. Njegovi komercijalni poslovi vođeni su na tipičan korporativni način, s godišnjim izvještajima koji uključuju stavke poput povrata investiranog kapitala, bilance i novčanih tokova (8).

Znanstveno-istraživački rad, kao jedna od glavnih djelatnosti, nužno se odvija u skladu s poslovnom politikom Instituta, odnosno njegovim financijskim interesima. To znači da nalazi istraživanja moraju poticati prodaju proizvoda i otkloniti mogućnost isplata radi štete. Čak i onda kad se to kosi sa znanstvenom čestitošću i dobrobiti korisnika testiranog proizvoda. S tim će se složiti svatko tko razumije pravila tržišnog poslovanja.

Mark Blaxill, s diplomom biznisa Sveučilišta Harvard, autor je studije o sukobu interesa u vezi s ranijim danskim istraživanjima koja su otklonila vezu cjepiva i autizma (8). Ta su četiri istraživanja 2002. i 2003. godine objavljena u vodećim medicinskim časopisima i bila su ključna za prihvaćanje postavke o sigurnosti cjepiva na globalnoj znanstvenoj i institucionalno-političkoj razini (9-12). Blaxill je uvjeren da rezultati ovih studija ne mogu biti objektivni i vjerodostojni jer postoji jasan financijski interes u njihovu ishodu – predmet testiranja bila su cjepiva koja proizvodi SSI, a autori istraživanja bili su zaposleni u Institutu ili su s njime bili povezani. 

Tek nedavno, 2016. i 2017. godine SSI, odnosno danska država većinu proizvodnje i poslova vezanih uz cjepiva prodali su dvjema privatnim kompanijama (7). No interes Instituta u cjepivima i dalje se nastavlja. Aktivnosti su danas usmjerene na „obećavajuće nove vakcine“ i „proizvodnju sintetičkih cjepiva temeljenih na rekombinantnom proteinu ili DNA“. Radi se i na sastojcima cjepiva poput novih adjuvansa. Osim toga Institut je zadužen za kupovinu i opskrbu cjepiva za danske potrebe (13).

U svome sastavu Institut i danas ima Odjel za korporativne poslove i Odjel za poslovni razvoj koji se ponosi s „više od 150 godina specijalizacije u patentiranju, znanosti o lijekovima, razvoju lijekova, poslovnim analizama, evaluaciji tržišta, pregovaranju i komercijalizaciji“. Tu se i dalje razrađuju „poslovne strategije“, „vrednuju komercijalni potencijali“ i „optimiziraju vrijednosti uz istodobno ograničavanje izloženosti riziku svih inovacija“ (14).  

Premda je veći dio posla s cjepivima prodan privatnim tvrtkama, proizvodnja cjepiva nastavljena je u prostorima Instituta. Realna je pretpostavka da su zadržani isti zaposlenici. Uključujući one na višim pozicijama, s dugogodišnjim profesionalnim i materijalnim interesom vezanim uz Institut.

Autori imaju osobni interes u ishodu studije

U spomenutoj analizi sukoba interesa Mark Blaxill je analizirao četiri danske studije – tri koje su otklonile vezu tiomersala, sastojka cjepiva koji sadrži živu, s pojavom autizma, te jednu studiju koja je otklonila vezu MMR cjepiva i autizma. Od ukupno 17 koautora tih istraživanja identificirao je šest zaposlenika Statens Serum Instituta. Svo šestoro sudjelovalo je u izvedbi prvih triju studija i najmanje po jedan bio je koautor sve četiri studije. Imali su aktivnu ulogu u svim aspektima istraživanja. Trojica su bili članovi odjela za cjepiva i profitnog centra u SSI-u i obnašali su upravljačke funkcije u Institutu. U izvještajima studija publiciranim u medicinskim časopisima, nijedan autor nije prijavio sukob interesa (8).

Autori prema organizacijama
(izvor:
https://www.safeminds.org/
)

Raščlanjujući veze među autorima studija, Blaxill nalazi da je šestoro istraživača iz SSI-a povezano međusobno, ali i s ostalim autorima, od kojih je šest zaposlenika Sveučilišta u Aarhusu, a tri američkog nacionalnog Centra za kontrolu bolesti (CDC). Njihove znanstvene i druge aktivnosti otkrivaju razgranatu mrežu kojom su međusobno višestruko povezani na osobnoj i institucionalnoj razini. Pri tom zaposlenici SSI-a, odnosno SSI kao ustanova, drže središnje pozicije (8,15).    

U kontekstu moralnog integriteta istraživača, značajno je spomenuti koautora dviju studija, Poula Thorsena, tadašnjeg zaposlenika američkog CDC-a i Sveučilišta u Aarhusu. On je u to vrijeme protuzakonito prisvojio više od milijun USD koji je CDC namijenio istraživanju autizma. Američko ministarstvo zdravstva optužilo ga je za elektroničku prijevaru i pranje novca i za njim raspisalo federalnu tjeralicu (16).

Najnovija studija iz 2019., objavljena godinama nakon onih na koje se odnosi Blaxillova analiza, svjedoči o kontinuitetu u praksi produkcije danskih studija. Dvojica od četiri njezina autora pripadaju mreži koju je opisao Blaxill. Anders Hviid, jedna od središnjih figura u mreži autora ranijih studija, ovdje se pojavljuje kao prvi autor i predstavlja istraživanje u javnosti. Drugi, Mads Melbye, koji je u vrijeme koautorstva u prijašnjim studijama obnašao funkciju voditelja Odjela za epidemiološka istraživanja u SSI-u, danas je predsjednik i izvršni direktor Statens Instituta.

Obojica su, kao i druga dva autora i zaposlenika SSI-a, Jørgen V. Hansen i Morten Frisch, dakle, u profesionalnom i financijskom sukobu interesa. Jednostavno rečeno, istražuju i pišu da bi zadržali posao, odnosno upravljačku poziciju te unaprijedili znanstvenu i poslovnu karijeru. Povrh toga, u izjavi o sukobu interesa koja je priložena studiji, A. Hviid i osobno prijavljuje primanje novca od Zaklade Novo Nordisk. Isto čini J. V. Hansen (1).

Nije nevažno da i članovi uredništva časopisa u kojem je studija objavljena deklariraju financijsku vezu s proizvođačima lijekova – zamjenica urednice časopisa posjeduje dionice farmaceutskih kompanija Eli Lilly i Pfizer, zamjenica urednika za statistiku dionice kompanija Pfizer i Johnson & Johnson, a suprug glavne urednice časopisa dionice u biotehnološkoj kompaniji Targeted Diagnostics and Therapeutics (1).

Svatko tko je iole upućen u zakonitosti poduzetničkog poslovanja, ali i znanstvene djelatnosti, s velikom će sumnjom gledati na istraživanje opterećeno ovakvim ozbiljnim i višestrukim, institucionalnim i individualnim sukobom interesa (17,18). No oni neupućeni i naivni možda vjeruju da iz činjenice da autori studije dobivaju novac od farmaceutskih kompanija i da njihov poslodavac zarađuje na cjepivima, ne mora nužno slijediti neobjektivnost i pristranost. Premda obilje znanstvene literature uvjerljivo dokazuje da financijski motiv snažno utječe na nalaze istraživanja, danske se studije mogu analizirati i neovisno o toj činjenici, gledajući samo njihov dizajn i metologiju.

Danske studije su nevaljane

Danske, kao i gotovo sve studije na temu cijepljenja, epidemiološke su studije. Takva istraživanja opisuju i prate zdravstvena stanja u različitim, već postojećim populacijskim skupinama. Ona ne mogu dokazati uzročnost između dviju ili više pojava jer su u tako postavljenim skupinama prisutni tzv. zbunjujući čimbenici, poznati i nepoznati. Puno su bliže otkrivanju uzročnosti eksperimentalne kliničke studije ili pokusi, nažalost vrlo rijetki na području vakcinologije. U kliničkim pokusima metodom slučajnog odabira ispitanici se uključuju u grupu onih koji se neće cijepiti i u grupu onih koji će se cijepiti, i onda se u jednoj i u drugoj grupi nepristrano („slijepo“) registriraju klinički ishodi poput razbolijevanja od zaraznih i drugih bolesti, komplikacija i dužine života.

Epidemiološke studije ne mogu zaključivati o uzročnosti između cijepljenja i bolesti, no ono što mogu jest demonstrirati povezanost, odnosno ukazati na mogućnost, tj. manju ili veću vjerojatnost uzročnosti. U tom smislu, dakle, mogu biti od pomoći, uz uvjet da su metodološki valjane. To međutim, ovdje nije slučaj.

Studije iz 2002. i 2003. godine

Više je znanstvenika proučilo danske studije iz 2002. i 2003. godine i došlo do zaključka da su loše osmišljene i izvedene te se njihovi nalazi ne mogu smatrati ispravnima i istinitima. Autori skupine Coalition of Safe Minds, potom Brian Hooker, profesor biologije sa Sveučilišta u Reddingu te James Lyons-Weiler, vrhunski istraživač na širokom polju različitih tema, obrazložili su to u preglednim člancima u kojima citiraju znanstvene radove i uključuju vlastite analize (19-21). Slijede neka od njihovih zapažanja.

Svi su kritičari uočili velik broj metodoloških grešaka; neke od njih priznali su i sami autori danskih studija. Epidemiološka istraživanja općenito su podložna pogreškama u izboru slučajeva, odnosno uzorku ispitanika koji se uključuju u istraživanje; ispitanici se često izabiru, odnosno isključuju prema nejasnim, pristranim ili nedosljednim kriterijima. U danskim studijama zabilježena je podzastupljenost i manipuliranje s određenim dobnim skupinama. Nadalje, nije bila omogućena identifikacija podgrupa rizične djece. Jednu od najozbiljnijih teškoća u epidemiološkim studijama predstavlja činjenica da u skupinu cijepljenih u samom početku ulaze zdravija djeca; ona boležljiva ili s većom sklonošću za razvoj neurorazvojnog poremećaja poput braće autistične djece, izbjegavaju cijepljenje i ulaze u grupu necijepljenih. Na kraju istraživanja cijepljena su djeca zdravija, no ne nužno radi cijepljenja (engl. healthy user bias).

Velik broj ispitanika u tijeku istraživanja isključen je ili je nestao bez jasnih objašnjenja. Ispitanici nisu bili dovoljno dugo praćeni; do kraja istraživanja u skupini mlađe djece bolest se još nije stigla razviti, a značajan broj još nije ni dobio cjepivo.

Upadljiva slabost svih danskih studija je manjkavost podataka o ispitanicima, postupcima i ishodima. Nepoznat je zdravstveni status djece, kao i njihove nasljedne karakteristike, a cjepni status je za mnoge nepotpun. Nedostaju podaci o postupku vakcinacije – vrsti i sadržaju cjepiva, proizvođaču te vremenu cijepljenja. Naročito je manjkava evidencija ishoda. Za značajan dio ispitanika ishodi su nedostajali. Posebno je neprecizan bio opis ishoda – definicija i klasifikacija autizma i srodnih poremećaja, pa onda i ubrajanje djece u skupinu autističnih, odnosno prevalencija autizma.

U studijama Stehr-Greena i suradnika te Madsena i suradnika (2003.) u tijeku istraživanja promijenjena je definicija autizma i sličnih poremećaja. U danskom uzorku ispitanika u prvom dijelu promatranog razdoblja evidentirani su samo slučajevi dijagnosticirani u bolnicama, a do kraja studija i oni izvan bolnica. U švedskoj grupi ispitanika brojani su samo hospitalni slučajevi. U Madsenovoj studiji naknadno su uključeni bolesnici iz jedne velike klinike. Takvim je zahvatima u evidenciji ishoda umjetno povećan broj slučajeva nakon isključivanja tiomersala.

Brian Hooker smatra pogrešnim što je u Madsenovoj studiji iz 2002. i onoj Hviida i sur. iz 2003. kao ishod uzet broj godina s autizmom, a ne slučajevi autizma. Tako su sve dobne skupine vrednovane jednako, iako je u mlađima vjerojatnost autizma bila manja. To je dovelo do pristranosti u smjeru nepostojanja veze tiomersala i autizma. 

U obradi podataka korištene su neadekvatne statističke metode i nedostatna kontrola zbunjujućih čimbenika. U formuliranju grupa ispitanika primjenjena je takva metoda prilagodbe koja je smanjila autizam u cijepljenoj populaciji. Upitno je napravljena i prilagodba rezultata po dobi te analiza trenda – uzeta je godina postavljanja dijagnoze, a ne godina rođenja djeteta, najpouzdanija metoda za mjerenje promjena u stopi autizma.

Kad je riječ o prezentaciji i interpretaciji rezultata, studije Stehr-Greena i suradnika te Madsena i suradnika (2003.) pokazale su da je pojavnost autizma nastavila rasti i nakon isključivanja tiomersala iz cjepiva. Autori su zaključili da to govori protiv veze tiomersala i autizma. Međutim, nakon otklanjanja tiomersala uvedene su mnoge druge vakcine s adjuvansima poput aluminija; za Lyons-Weilera jednako je prihvatljivo objašnjenje da su te vakcine dovele do povećanja autizma, dok se istodobno autizam zbog tiomersala smanjio.

U izvještajima su zamijećene i grublje nepravilnosti. Hooker tvrdi da su iz završnih publikacija isključeni važni nalazi. Iz izvještaja o Madsenovoj studiji iz 2003. izbačeni su rezultati zadnje godine praćenja u kojoj je zabilježena niža stopa autizma, čime bi bio potvrđen trend pada bolesti nakon isključivanja tiomersala. U studiji istog autora iz 2002. brojčani podaci o ishodima razlikuju se po tablicama – grubi propust koji nije smio proći recenziju i uredništvo časopisa u kojem je studija objavljena.

U vezi s recenzijom i publiciranjem Mark Blaxill primjećuju da su se sve četiri studije preklapale – istraživale su sličnu temu, polazile od istih podataka iz Državnog registra (Danish Civil Registration System) i vrlo sličnom metodologijom došle do gotovo jednakih zaključaka. Publicirane su, međutim, kao četiri zasebna znanstvena rada. Takva se praksa u znanstvenoj djelatnosti naziva multipliciranjem i smatra se povredom znanstveno-istraživačke, odnosno znanstveno-publicističke čestitosti, dakle neetičnom (8). Osim toga pokazuje kako se dolazi do „stotina i stotina“ radova koji dokazuju sigurnost cjepiva, sintagme koju vrlo često koriste promotori cijepljenja.

Kritičari danskih studija citiraju više znanstvenika, primjerice profesoricu epidemiologije Irvu Hertz-Picciotto s Kalifornijskog sveučilišta koja smatra da neke od epidemioloških studija koje istražuju vezu cjepiva i autizma imaju „ozbiljne, štoviše fatalne pogreške“ koje njihove zaključke čine nevažećima. To svakako vrijedi za Danske studije iz 2002. i 2003. jer primjereno dizajnirane i izvedene, pokazale bi sasvim različite, pa i suprotne rezultate. Tako se iz podataka iz studije Madsena i sur. (2002.) može izvesti i zaključak o povezanosti MMR cjepiva i autizma. Jednostavna usporedba stope obolijevanja po godinama, primjećuje Brian Hooker, ukazuje na njezino povećanje nakon uvođenja cjepiva. U studiji istog autora iz 2003. uzimanje vremena proteklog od vakcinacije umjesto dobi ispitanika, što je prema Lyons-Weileru logičnije i primjerenije, dalo bi suprotan rezultat – demonstriralo bi vezu MMR cjepiva i autizma. Studija Stehr-Greena i sur., prema profesoru Marku Nobleu s njujorškog sveučilišta Rochester, lišena metodoloških manipulacija pokazala bi da se učestalost autizma nakon isključivanja tiomersala nije povećala, već smanjila za 30–40 %. Samo jedan zahvat u postupcima – korekcija gubitka slučajeva autizma u starije djece, u renalizi studije Hviida i sur. dovodi do povećanja autizma u skupini koja je primila cjepivo sa živom. 

Danske su studije iz 2002. i 2003., dakle, loše napravljene, i njihovi su zaključci neistiniti. Vrijedi li to i za novu studiju?

Studija iz 2019. godine

Novi rad Hviida i suradnika također je epidemiološka studija i potencijalno pati od istih grešaka i pristranosti u selekciji ispitanika, formiranju skupina, vremenu praćenja te definiranju i klasifikaciji ishoda.

Polazi od istih nepotpunih podataka Danskog državnog registra, kako u pitanju ispitanika, tako u pitanju postupaka i ishoda. Autori izjavljuju da nisu gledali povijesti bolesti ispitanika. Ta vrsta uvida, međutim, otkriva da je u skupini koja je u nacionalnom registru klasificirana kao „necijepljeni“, 55 % djece u stvari cijepljeno MMR cjepivom (22). To znači da je u istraživanju promašena temeljna odrednica, odnosno razdjelnica (razlika) skupina (kohorti) koje se uspoređuju – gruba, kardinalna pogreška koja bez sumnje obezvređuje nalaze čitavog istraživanja.

Kritičari ove studije J. Lyons-Weiler i J.B. Handley i neovisno o tome dovode u pitanje određenje „cijepljeni“ i „necijepljeni“ – temeljno obilježje skupina koje se uspoređuju. Baš kao Madsenova iz 2002., i Hviidova je studija usredotočena samo na jedno cjepivo – ne uspoređuje djecu cijepljenu MMR-om s necijepljenom djecom, već uspoređuje djecu cijepljenu MMR-om s djecom  koja nisu primila MMR, no cijepljena su različitim drugim cjepivima. Hviid i suradnici ne razgraničuju grupe obzirom na to jesu li primila druga cjepiva, koliko njih i u kojim vremenskim razdobljima. „Besmisleno je proučavati izloženost jednom cjepivu u populaciji koja je vakcinirana toliko mnogo puta prije MMR-a“, smatra Lyons-Weiler. Razlika između tih dviju skupina uglavnom je samo u virusnim antigenima koje sadrži MMR cjepivo, dok su ostale potencijalno toksične sastojke cjepiva poput aluminija primile obje skupine ispitanika. Je li MMR cjepivo povezano s pojavom autizma (o uzročnosti da i ne govorimo) na ovaj se način ne može doznati; za to bi trebalo usporediti djecu cijepljenu MMR-om i onu koja uopće nisu cijepljena (23,24).

B. Hooker i J. Lyons-Weiler nalaze da unatoč velikom broju ispitanika uzorak studije nije reprezentativan i zaključak se ne može generalizirati na dansko stanovništvo. Pojavnost autizma u danskoj je populaciji 1,65 %, a u uzorku ispitanika Hviidove studije 0,98 %, što znači da nedostaje 4 400 autistične djece. Autori studije za to ne daju objašnjenje. Mogući razlog je u tome što su ispitanici u istraživanju bili razmjerno mladi i nisu dosegli dob u kojoj se autizam dijagnosticira. Ta je pojava pomaknula nalaze u smjeru nepostojanja veze MMR cjepiva i autizma (18,23).

Jednu od najvažnijih potencijalnih metodoloških grešaka, mogućnost da je cijepljena populacija u startu zdravija (healthy user bias) autori u izvještaju jedva da spominju, što znači da je nisu ni pokušali eliminirati ili kontrolirati (23,24).

Iz nejasnih razloga isključeno je 13-oro djece s autizmom. Isključena su i djeca imigranata; možda stoga što po useljenju u Dansku odjednom dobiju velik broj vakcina. S druge strane iz uzorka su trebala biti isključena djeca s nasljednom sklonošću autizmu, što nije napravljeno (18,23).

Tijekom promatranog razdoblja raspored cijepljenja je promijenjen što pridonosi otklanjanju veze. U istom smjeru ide i izbor godina s autizmom, a ne dijagnoze autizma kao mjere ishoda. Trebalo je promatrati vrijeme od vakcinacije do pojave simptoma, a ne vrijeme do dijagnoze autizma. Izabrani su samo neki od podtipova autističnog poremećaja, dok su drugi izostavljeni. Nisu testirani modeli koji kombiniraju različite varijable rizika, poput cjepiva i dobi roditelja (18,23).  

B. Hooker smatra da studija Hviida i suradnika ima previše problematičnih mjesta i da se iz prezentiranih nalaza ne može izvesti zaključak koji nude autori – da studija „snažno podržava postavku da MMR vakcinacija ne povećava rizik autizma“. Naprotiv, ta studija „otvara mnogo više ozbiljnih pitanja nego što daje konačnih odgovora“ (18). J. Lyons-Weiler pak upozorava da je epidemiologija pogrešan alat za proučavanje rizika cjepiva, ali i na to da je ovdje dodatno kompromitirana, nazivajući je aktivnošću koja tek izgleda kao znanost (science-like activity) (23). Ili, kako bi rekao J.B. Handley – ne radi se o istinskoj, već o korporativnoj epidemiologiji (24).

Zašto je u istraživanju cjepiva primjenjena pseudoznanost? Zbog sukoba interesa onih koji su ga izveli i sponzorirali. A zašto je takvim pojedincima i ustanovama dopušteno da izvode ključna istraživanja, i još važnije, zašto se takvim istraživanjima daje prvoklasni značaj, promoviraju se kao mjerodavna i služe kao temelj za donošenje javnozdravstvenih i političkih odluka? I zašto se manipulativno opremaju i agresivno distribuiraju javnosti i liječnicima širom svijeta? Očito postoji jak ekonomski i politički interes usmjeren protiv zdravlja ljudi. A institucije, u prvom redu država, od toga nas nisu u stanju zaštititi.

Uzrokuju li cjepiva autizam?

Autizam je složeni neurološki poremećaj čiji uzrok još nije objašnjen. Vjerojatna je nasljedna sklonost, no ubrzani rast pojavnosti zadnjih desetljeća ukazuje i na važnu ulogu jednog ili više čimbenika iz okoliša. To mogu biti biološki, kemijski ili fizikalni agensi, pojedinačno ili u kombinaciji.

Mnogi roditelji svjedoče da se zdravstveno stanje njihove djece počelo pogoršavati nakon što su primila cjepivo, a brojni znanstveni radovi pokazuju da sastojci cjepiva poput virusa, žive i aluminija mogu dovesti do oštećenja mozga kompatibilnih s kliničkom slikom autizma. Zasad nemamo dokaza da su cjepiva primarni uzrok autizma. No svako je dijete biološki različito; neka su osjetljivija i moguće je da u njih neki sastojci cjepiva dovode do zdravstvenih poremećaja, uključujući autizam.

Službeni je stav medicinskih autoriteta da cjepiva nisu povezana s autizmom. On se obrazlaže danskim i sličnim studijama. Problem je u tome što one nisu osmišljene i izvedene na način da tu vezu mogu osporiti ili dokazati. U današnjoj institucionalnoj, dominantnoj znanosti i medicini očito nema volje ni interesa da se ova tema primjereno istraži.

Dok ne budemo imali adekvatna istraživanja, tvrdnjama o cijepljenju koje dolaze sa službenih mjesta ne treba vjerovati. Valja potražiti neovisne izvore informacija, uzeti u obzir ekonomsko-politički kontekst i osloniti se na osobno i tuđe iskustvo, vlastitu intuiciju i zdravi razum. Ljudi koji posjeduju ovo potonje, za razliku od onih koji slijepo vjeruju i slijede autoritete, imat će bolju šansu da sačuvaju svoje i zdravlje svoje djece. Štoviše, obzirom na trendove i tendencije moderne medicine, te će sposobnosti, odnosno uvidi, uskoro postati spasonosni.

Lidija Gajski

Literatura:

1.  Hviid A, et al. Measles, mumps, rubella vaccination and autism: a nationwide cohort study. Ann Intern Med. 2019. DOI: 10.7326/M18-2101.

2.  Novo Nordisk Foundation. Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Novo_Nordisk_Foundation.

3.  Novo Nordisk Fonden. https://vimeo.com/323111390

4.  Novo Nordisk Foundation. Ownership. https://novonordiskfonden.dk/en/about-the-foundation/ownership/.

5.  Novo Nordisk. Novo Nordisk Foundation. https://www.novonordisk.com/about-novo-nordisk/corporate-governance/foundation.html.

6.  Novo Nordisk Fonden. Lars Rebien Soerensen. CV. https://novonordiskfonden.dk/en/lars-rebien-soerensen-cv/.

7.  Statens Serum Institut. The story of SSI. https://en.ssi.dk/about-us/instituttets-historie.

8.  Blaxill MF. Is something rotten in Denmark? A social network analysis of conflict of interest in vaccine safety research. 2004. https://www.rescuepost.com/files/is-something-rotten-in-denmark-rev.pdf.

9.  Madsen KM, et al. A population-based study of measles, mumps, and rubella vaccination and autism. N Engl J Med. 2002; 347:1477–82.

10. Stehr-Green P, et al. Autism and thimerosal-containing vaccines: lack of consistent evidence for an association. Am J Prev Med. 2003;25:101-6.

11. Madsen KM, et al. Thimerosal and the occurrence of autism: negative ecological evidence from Danish population-based data. Pediatrics. 2003;12:604-6.

12. Hviid A, et al. Association between thimerosal-containing vaccine and autism. JAMA. 2003;290:1763-6.

13. Statens Serum Institut. Vaccine research. https://en.ssi.dk/research/center-for-vaccine-research.

14. Statens Serum Institut. Business development. https://en.ssi.dk/about-us/contact/departments/b/business-development.

15. Something is rotten in Denmark. Safe Minds. 2004. https://www.safeminds.org/wp-content/uploads/2013/04/AutismAuthorsNetwork-30Dec04-rev-with-NANEA.pdf.

16. OIG Fugitive: Poul Thorsen. https://oig.hhs.gov/fraud/fugitives/profiles.asp.

17. Gajski L. Conflict of interest in medicine – pervasiveness and far-reaching consequences. U: Schweidler W (ur). Bioethik – Medizin – Politik. Sankt Augustin: Academia Verlag, 2012., str. 105-12. https://www.scribd.com/document/175057945/Gajski-Conflict-of-Interest-in-Medicine.

18. Hooker B.S. A scientist’s rebuttal to the Danish cohort study. Focus for Health. 2019. https://www.focusforhealth.org/scientists-rebuttal-to-danish-cohort-study/.

19. Vaccines and autism. What do epidemiological studies really tell us? Coalition for Safe Minds. 2016. https://worldmercuryproject.org/wp-content/uploads/2016/10/SafeMinds-Epidemiological-Rebuttal.pdf.

20. Hooker B.S, et al. Methodological issues and evidence of malfeasance in research purporting to show thimerosal in vaccines is safe. Biomed Res Int. 2014;2014:247218. http://dx.doi.org/10.1155/2014/247218.

21. Lyons-Weiler J. [pre-print]. Systematic review of historical epidemiologic studies influencing public health policies on vaccination. 2018. http://ipaknowledge.org/resources/LYONSWEILERSYSTREVIEW.pdf.

22. Holt N, et al. Danish MMR vaccination coverage is considerably higher than reported. Dan Med J. 2017;64(2):A5345.

23. Lyons-Weiler J. An autopsy on Hviid et al. 2019’s MMR/vaccine science-like activities. James Lyons-Weiler. 2019. https://jameslyonsweiler.com/2019/03/05/an-autopsy-on-hviid-et-al-2019s-mmr-vaccine-science-like-activities/.

24. Handley J.B. New Danish MMR study shows autism rate of 1 in 100 – CDC should rush to Denmark! Children’s Health Defense. 2019. https://childrenshealthdefense.org/news/new-danish-mmr-study-shows-autism-rate-of-1-in-100-cdc-should-rush-to-denmark/.

08. April 2019 · Comments Off on Marin Škibola predao “Svjedočanstva roditelja o nuspojavama cijepljenja” pravobraniteljici za djecu · Categories: Uncategorized

Zahvaljujući inicijativi saborskog zastupnika Marina Škibole problematika nuspojava cijepljenja došla je do Hrvatskog sabora, ali i do pravobraniteljice za djecu, Helence Pirnat Dragičević.

O tematskoj sjednici ispred dva saborska odbora koja je održana u veljači 2019. pisali smo u dva prethodna članka na našim stranicama.

Cjepitelji bi najradije, kao i do sada, ignorirali stvarne slučajeve, tj. nuspojave nakon cijepljenja i posljedičnu nesposobnost ,,struke” da djetetu nakon cijepljenja vrati zdravlje.

O tom krucijalnom problemu kontinuirano pišemo te smo u tu svrhu izradili prikaz slučajeva nuspojava naslova „NI RIJETKE, NI BLAGE, NI PRIZNATE“, podnaslova „Svjedočanstva hrvatskih roditelja o nuspojavama cijepljenja“, sada dostupan i u elektronskom obliku (http://cijepljenje.info/wp-content/uploads/2019/04/Svjedocanstva-roditelja-o-nuspojavama-cijepljenja.pdf). 

Svjedočanstva, uz priložene fotografije djece i njihova imena mogu se naći na FB stranici Glupače.

Gospodin Škibola je svjedočanstva predao pravobraniteljici za djecu uz prateći dopis tadašnje predsjednice Hrvatske udruge roditelja aktivista (HURA), Ivane Delaš, koji prenosimo u cijelosti.

Poštovani,

prema podacima kojima raspolažemo, a koji se odnose na problematiku nadzora nad prijavljivanjem nuspojava cijepljenja u sklopu provođenja Nacionalnog programa obaveznog cijepljenja, ukazujemo na nekoliko zabrinjavajućih činjenica:

  1. U Republici Hrvatskoj ne provodi se nadzor nad liječnicima cjepiteljima po pitanju izvršavanja zakonske obveze prijave sumnji na nuspojave cjepiva definirane člankom 145. Zakona o lijekovima.
  2. Službeno zabilježeni i statistički obrađen te stručnoj javnosti i građanstvu prezentiran postotak nuspojava na cjepiva u sklopu Programa obaveznog cijepljenja za 2016. godinu, na ukupno primljeni broj doza cjepiva, iznosi alarmantno nemogućih tek 0.02%. Podaci su dostupni na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Navedeni podaci ne odražavaju stvarnu pojavnost nuspojava cijepljenja.

Prijave sumnji na nuspojave temelj su tzv. postmarketinškog praćenja sigurnosti cjepiva. One omogućuju prikupljanje novih podataka o  poznatim nuspojavama i otkrivanje nuspojava koje nisu bile poznate ranije. Dodatno, pretraživanjem medicinske literature, znanstvenih članaka i radova objavljenih na temu farmakovigilancije ne nalazi se niti jedna studija koja proučava ili objavljuje rezultate kojima se potvrđuje sigurnost primjene kombinacije cjepiva prema važećem kalendaru obaveznih cjepiva u Hrvatskoj. Podsjećamo da broj doza koje dijete primi samo do 18-og mjeseca života, prema važećem kalendaru iznosi 31.

Roditelji koji uočavaju pogoršanje zdravlja svoje djece nastale nakon cijepljenja već niz godina upozoravaju na nedostatak primjerene komunikacije s nadležnim liječnicima, na porast nepovjerenja obzirom da ne nailaze na razumijevanje, ukazuju na sustavno odbijanje njihovih primjedbi i neuvažavanje njihovih argumenata kojima ukazuju na navedene probleme tražeći pomoć za svoju djecu.

Navedeni kontekst je okvir unutar kojega državne institucije, prvenstveno oštećenu djecu, a zatim i njihove roditelje dodatno ugrožavaju koristeći sankcioniranje putem, primjerice, Centara za socijalnu skrb i Prekršajnih sudova. Umjesto da se državni resursi i administracija preusmjere ka rješavanju gore navedenih ozbiljnih propusta, oni se, kako se u praksi pokazalo neopravdano, usmjeravaju ponovno protiv djece i roditelja.

Kako bi pokušali utjecati na poboljšanje navedenih problema, a potaknuti osobnim iskustvima dio roditelja javno je istupio sa svojim svjedočanstvima, tražeći pomoć.

Molimo Vas da uvažite apel roditelja i da ovim zabrinjavajućim problemima pristupite odgovorno i s navođenjem mogućih rješenja.

U prilogu:

  1. Svjedočanstva roditelja

Ivana Delaš, dr. vet. med.

U iščekivanju smo odgovora pravobraniteljice za djecu.


01. April 2019 · Comments Off on Priopćenje za javnost – Ivana Delaš kandidat za Europski parlament · Categories: Uncategorized

Predstavljanje svih 12 kandidata na listi Živog zida za Europski parlament održano je dana 31. ožujka 2019. na terasi objekta LaGrma u Zagrebu.

Roditelji koji se okupljaju oko ideje cijepljenja uz poštivanje pozitivnih zakonskih propisa u svrhu očuvanja zdravlja svoje djece imaju svoga predstavnika na izborima za Europski parlament.

Ivana Delaš, dr. vet. med., na listi je Živog zida za Europski parlament.

Ivana Delaš sedma na listi Živog zida za Europski parlament

Ivana Delaš je u dvije godine volonterski obnašala dužnost predsjednice Hrvatske udruge roditelja aktivista (HURA), a poznata je po javnim nastupima na televiziji, okruglim stolovima i prosvjedima u kojima se zalagala za pravo na izbor prilikom cijepljenja.

Dugogodišnji rad u borbi za ljudska prava i temeljne slobode, tj. za pravo naše djece na zdrav život, ovime potencijalno može dobiti još veću snagu. Naime, ideja Živog zida je rotirati više predstavnika u Europskom parlamentu na način da svaki osvojeni mandat ne odradi samo jedna osoba, nego minimalno dvije.

Izbori će se održati u nedjelju, 26. svibnja 2019. godine.

18. March 2019 · Comments Off on Razotkrivanje licemjerja u sustavu cijepljenja · Categories: Uncategorized

Poslušajte desetominutno predavanje dr. sc. Alme Demirović, dr. med., specijalistice patologije.


Predavanje je održala dana 28. veljače 2019. godine u Hrvatskom saboru, na tematskoj sjednici „Cijepljenjem do najvišeg standarda zdravstvene zaštite djece“.

Predavačica je kroz svoje predavanje dokazala neistinitost temeljne tvrdnje iz Deklaracije o važnosti cijepljenja koju su mnogi sudionici tematske sjednice u Saboru sami i potpisali, a koja glasi kako slijedi: „Neosporno je znanstveno utvrđeno da je dobrobit cijepljenja za zdravlje ljudi neusporedivo veća od rizika pojave mogućih posljedičnih, u pravilu pojedinačnih, neželjenih događaja.“

Kćer Alme Demirović je nakon cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca zadobila teško oštećenje u vidu potpunog gubitka kose, obrva i trepavica, čak i nekih noktiju (alopecia areata totalis). Međutim, pedijatrica nije prijavila sumnju na ozbiljnu i neočekivanu nuspojavu nadležnim tijelima (HALMED i HZJZ), sve suprotno Zakonu o lijekovima.

U interventnom uvozu konkretnog cjepiva sporno je što isto nije imalo odobrenje HALMED-a ili Europske komisije te stoga nije bilo u Hrvatskoj legalno u prometu. Cjepivo je bilo namijenjeno za brazilsko tržište.

Na kraju je Demirović posebno istaknula pet krucijalnih točaka:

  1. potrebu donošenja Pravilnika o interventnom uvozu lijekova,
  2. onemogućavanje monopola proizvođačima cjepiva,
  3. osvještavanje pedijatara o tome da su zakonski obvezni prijavljivati sve nuspojave, osobito ozbiljne i neočekivane,
  4. početak provedbe nadzora nad prijavom sumnji na nuspojave cjepiva,
  5. nužnost utvrđivanja stvarnog broja i težine nuspojava koje ostaju neprepoznate, a kako bi se objektivno izmjerila šteta od cjepiva.

Zapanjujuće je bilo primijetiti da je bilo kakva reakcija sudionika tematske sjednice na zaključke doktorice Demirović – potpuno izostala.

Stoga zaključujemo da je doista licemjerno strogo provoditi obvezu cijepljenja, a uopće ne provoditi obvezu prijavljivanja nuspojava nakon cijepljenja.

Vjera B.

05. March 2019 · Comments Off on LICEMJERJE U SABORU · Categories: Uncategorized

DEKLARACIJA O VAŽNOSTI CIJEPLJENJA NE RJEŠAVA NITI JEDAN OD PROBLEMA KOJI UZOROKUJU PAD PROCIJEPLJENOSTI, ALI SABOR I DALJE ČVRSTO STOJI IZA NJE!

Zahvaljujući inicijativi saborskog zastupnika Marina Škibole, u četvrtak, 28. veljače 2019. godine, u Hrvatskom saboru održana je tematska sjednica: „Cijepljenjem do najvišeg standarda zdravstvene zaštite djece“ ispred Odbora za obitelj, mlade i sport te Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku.

Službeno izvješće možete pročitati ovdje: http://sabor.hr/hr/press/priopcenja/odrzana-zajednicka-sjednica-odbora-za-zdravstvo-i-socijalnu-politiku-i-odbora-za

Sjednici su prisustvovale predstavnice roditelja djece oštećene cjepivima, ujedno i predstavnice Hrvatske udruge roditelja aktivista, dr. sc. Alma Demirović dr. med. i Danijela Hanić.

Pred Odbore su iznijele ista ona pitanja, na koja prethodnim učestalim upitima, upućenima nadležnim institucijama (Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode, Hrvatska liječnička komora) nismo dobili adekvatne i konkretne odgovore.

Pitanja su zapravo prilično jednostavna i odgovori na njih su vrlo jasno zakonski definirani, ali na najveće probleme nailazimo u njihovom (ne)provođenju u praksi.

O čemu je zapravo riječ? Pokušajmo jednostavnim rječnikom:

  1. Roditelji prije cijepljenja svoje djece NISU sustavno informirani o svim koristima i rizicima koje cijepljenje sa sobom nosi. Roditelj u takvoj situaciji nesvjesno i u punom povjerenju prema izabranom liječniku djeteta pristaje, i to isključivo na VLASTITU odgovornost, na postupak koji može ozbiljno ugroziti djetetovo zdravlje. Uz to, nepotpuno informiran (ili dezinformiran o 100% sigurnosti i učinkovitosti cjepiva) roditelj NE ZNA na što obratiti pažnju kod djeteta niti kome se obratiti ukoliko se dogodi pogoršanje zdravlja nakon cijepljenja.
  2. Ukoliko se kod djeteta manifestira nuspojava (koja može, ali i NE MORA biti navedena u Uputi o lijeku za navedeno cjepivo), a pedijatar je iz nekog razloga ne prijavi – što se učestalo događa, ne postoji nadzorno tijelo/mehanizam koje će utvrditi da je došlo do navedenog propusta pedijatra odnosno prekršaja. Sankcija za navedeni prekršaj iznosi 30.000 – 50.000 kn. Vrlo rijetki roditelji nuspojavu prijave sami, što ne garantira da će prijava ostati zabilježena u sustavu.
  3. Najbitnije od svega – NARAVNO da na OVAJ način predstavnici „službenog stava medicine“ mogu i dalje govoriti kako je korist cijepljenja veća od štete. Jer šteta se realno NE BILJEŽI! Čak štoviše, ti isti predstavnici tog stava su JAVNO progovorili o tome kako je propisana obaveza prijavljivanja nerealna, neživotna i mrtvo slovo na papiru (?!). Svjesni ili ne, ali time indirektno potiču cjepitelje da to NE ČINE.
  4. Cjepiva se prečesto uvoze tzv. interventnim uvozom, čime se zlorabi činjenica da NIJE na snazi Pravilnik o davanju suglasnosti za izvanredno unošenje ili uvoz lijekova. Znate onu staru „gdje mačke nema, tu miševi kolo vode“? Ujedno je ovime otvoren manevarski prostor za pogodovanje proizvođačima cjepiva pri njihovom monopolističkom stavu i uvjetovanju uvoza određenog/-ih cjepiva, koju ustaljenu praksu predstavnici struke ne skrivaju.
  5. Aktivno postmarketinško praćenje nuspojava cjepiva – NE POSTOJI kao norma sustava cijepljenja. Drugim riječima, NEMAMO sustavno prikupljene, neovisne informacije temeljem kojih se mogu donositi realni, znanstveno utemeljeni dokazi o stvarnoj šteti.
  6. Većina podataka o nuspojavama cijepljenja prikupljena je na temelju ispitivanja proizvođača prije puštanja cjepiva na tržište. Na pitanje možemo li takve podatke smatrati nepristranima i znanstveno utemeljenima, obzirom da su proizvođači cjepiva u svojoj srži trgovci koji posluju zbog profita, mogao se čuti „utješan“ odgovor da su to odgovorni trgovci!
  7. Cjepiva ne prolaze jednaku provjeru sigurnosti prije stavljanja na tržište kao i svi drugi lijekovi. Za cjepiva se ne provode farmakokinetičke studije, kao niti studije s „placebo“ skupinom. Dodatno, niti jedno cjepivo nije ispitano na kancerogenost ili mutagenost. Ovi su problemi predstavljeni kao moguće teme za raspravu. O njima se nije raspravljalo.

Na sjednici je tek nekolicina sudionika (ali i to je divna promjena i vijest!) prepoznalo problematiku i reagiralo pozitivno na izvještaje naših predstavnica.

Vrlo znakovito je bilo to što snimateljima zamoljenima za uslugu snimanja ispred Udruge nije bilo dozvoljeno snimanje sjednice, iako je u Saboru to praksa koja se često provodi. Odgovor na pitanje TKO je odlučio zabraniti snimanje nismo dobili.

Nakon sjednice, izradili smo video-prilog koji možete pogledati na sljedećem linku: https://youtu.be/osp7t0YmHzY

Neki od sudionika, u čemu prednjače najglasniji zagovornici obaveznog cijepljenja, u svom izlaganju su temu sveli na osobnu razinu i sasvim neprimjereno instituciji u kojoj se nalaze, iznosili subjektivne doživljaje i strahove te prozvali roditelje djece oštećene cjepivima „zadojenim fanaticima“.

Mogli smo svjedočiti indirektnom, pogrdnom, višestrukom etiketiranju naših predstavnica, ali razumijemo da se takve omaške događaju u nedostatku ozbiljnih argumenata. Osim toga, podizanje tenzija iskušano dobro dođe kad treba skrenuti pažnju sa srži problema. To je sasvim razumljivo. Ali nikako i opravdano!

Sustav obveznog cijepljenja i njegovi štićenici te nalogodavci preuzeli su ulogu napaćene žrtve: žrtve su pedijatri jer ih se poziva na sudove u slučajevima procesuiranja roditelja koji nisu cijepili svoju djecu, žrtve su pojedini političari koji su nakon nekih istupa u javnosti doživljavali kritike, žrtve su i pojedini zaposlenici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jer im je ugled na društvenim mrežama narušen i boje se za goli život, žrtva je Republika Hrvatska jer će, nastavi li se trend pada procijepljenosti, od Svjetske zdravstvene organizacije dobiti „packu“.

Svi su oni žrtve. Svi osim oštećene djece i njihovih obitelji. Oni su samo neki tamo navodni „antivakseri“, zločinci i fanatici.

Opravdanja za skrivanje iza „službenog stava medicine“ NEMA. Medicina nije statična struka, već struka koja raste, razvija se i uvažava nove podatke. Vaš je posao, dame i gospodo, uvažiti podatke! Vaša je obveza baviti se javnim zdravljem i tome trebate pristupiti bez trunke predrasuda i dogmi. To podrazumijeva prihvaćanje činjenice da cjepiva određenom broju djece ozbiljno oštete zdravlje te da je taj broj bitno veći od onog zapisanog u trenutnim službenim izvješćima koji priznajete kao relevantan.

Predlažemo da konačno uvažite roditelje i saslušate njihove priče te unaprijedite sustav cijepljenja u skladu s propisima te iznesenim problemima jer niti jedna Deklaracija roditelju ne može poništiti negativno iskustvo sa sustavom cijepljenja. A takvih je sve više!

Je li ustrajanje na obvezi cijepljenja unatoč svemu navedenome doista opravdano i svrsishodno?!

23. January 2019 · Comments Off on Peticiju podrške doktorici Gajski u 24 sata potpisalo 1.000 osoba · Categories: Uncategorized

Poštovani čitatelji,

Lijepo Vas molimo da se priključite te da potpišete peticiju podrške doktorici Lidiji Gajski, sa apelom da se ne sankcionira jedna od rijetkih osviještenih i časnih pojedinaca u svojoj struci, ujedno uz poziv za OTVARANJE stručne rasprave o cijepljenju protiv HPV-a (i drugim cjepivima).

https://www.change.org/p/doc-dr-sc-antonija-balenovi%C4%87-podr%C5%A1ka-za-dr-lidiju-gajski-istinsku-medicinsku-znanstvenicu?recruiter=34669606&utm_source=share_petition&utm_medium=copylink&utm_campaign=share_petition&utm_term=share_petition

Peticiju je izradio Darko Vujnović, autor knjige “Zbogom cjepiva – štetna i neučinkovita”.

Iako je Slobodna Dalamcija prije šest godina objavila razgovor s dr. Lidijom Gajski naslova “Cjepivo protiv HPV-a djevojčice može i usmrtiti“, papirić koji je dr. Gajski nalijepila preko plakata kojim se besramno promovira HPV cjepivo u 2019. godini – razljutio je vanjskog suradnika portala Index.hr, Nenada Jarića Dauenhauera, do mjere da je napisao članak pun laži i uvreda, u kojem zaziva sankcioniranje liječnice od strane HLK-a te Doma zdravlja za koji dr. Gajski radi.

Doktorica Gajski odgovorila je Jariću Dauenhaueru, a njen demati su objavili portali cijepljenje.info i Logično.com: https://www.logicno.com/life-and-style/dr-lidija-gajski-odgovor-na-clanak-doktorica-u-zagrebu-lijepi-plakate-protiv-cijepljenja-a-nitko-joj-nista-ne-moze.html

“HPV je korporacijski projekt u koji su umrežene farmaceutske kompanije i političari, a svemu pridonose i medicinski stručnjaci i autoriteti koji guraju navedena cjepiva. Nažalost, u sve su uključeni i liječnici na terenu jer tehnički odrađuju posao, a da nisu svjesni štetnosti i upitne djelotvornosti cjepiva.”, dr. Lidija Gajski u izjavi za Slobodnu Dalamciju

Ono što se u užarenom diskursu “zaboravi” spomenuti od strane mainstream medija, to je novost da će se od ove 2019. godine u zdravstvenim kartonima učenika 8. razreda osnovne škole, za koje je cijepljenje besplatno, zadržavati pozivi na kojima roditelj navodi da odbija cijepljenje. Prethodnih godina školski liječnici prikupljali su i zadržavali u zdravstvenom kartonu djeteta samo poziv za djecu koja su se cijepila.

Na takvo diktatorsko postupanje zdravstvenih vlasti upozoravamo već godinama, a idući je korak – i to na razini Europske unijeuvođenje zajedničkog kartona cijepljenja, kojemu bi se moglo prekogranično elektronički pristupiti.

Ukoliko pisane riječi nisu dovoljne, dostavljamo tri dijela filma “Sacrificial Virgins“, tj. “Žrtvene djevice“.

Film je snimljen prošle 2018. godine, a govori o mladim djevojkama koje su teško oštećene cjepivom protiv HPV-a, Gardasilom ili Cervarixom.

Film je osvojio nagrade na brojnim filmskim festivalima.

22. January 2019 · Comments Off on Hoće li HZJZ izvaditi glavu iz pijeska? · Categories: Uncategorized

Ukucavši riječ “autizam” na tražilicu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), svakome će se pojaviti sljedeći dokument naslova “Autizam i cijepljenje”.

Iako je nepotpisan, nalazi se na stranicama Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti i Odjela za cijepljenje koji djeluje unutar istoimene Službe, kad kliknete na “Objave”.

Radi se o dokumentu na jednoj A4 stranici koji je nepotpisan:https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2013/11/autizam-i-cijepljenje.pdf.

U slučaju da ga HZJZ odluči skinuti sa svoje stranice, moći ćete ga također pronaći ovdje:

Stoga je razumna pretpostavka da su autori navedenog dokumenta dr. sc. Bernard Kaić, prim. dr. med., voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, te Iva Pem Novosel, dr. med., voditeljica Odjela za cijepljenje.

Jesu li dr. sc. Bernard Kaić, prim. dr. med., te Iva Pem Novosel, dr. med., godine 2016. svjesno ignorirali sve vijesti s međunarodne scene, pozvavši se na epidemiološke studije – koje su u to vrijeme već bile prokazane nevjerodostojnima?

Prvi zbir upitnih studija

Dr. William W. Thompson, viši znanstvenik u Centru za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC), koautor je studije CDC-a koja je odbacila vezu između MoPaRu (MMR) cjepiva i autizma: DeStefano i sur. (2004).

Ovu studiju citiraju stodvadesetičetiri (124) studije koje su objavljene poslije nje te je postala jedna od temeljnih nositelja za tvrdnje CDC-a i industrije cjepiva da cjepiva ne uzrokuju autizam – budući da je jedna od kronološki najranijih studija te vrste.

Dr. Thompson je 2014. godine – dvije godine PRIJE nego je HZJZ objavio famozni dokument – priznao da su on i njegovi kolege istraživači iz CDC-a otkrili rizik autizma od 240% u djece koja su primila MMR cjepivo prije trećeg rođendana u usporedbi s onima koji nisu. Međutim, na temelju zapovijedi šefova CDC-a znanstvenici su uništili gomilu podataka te ih nisu prikazali u konačno objavljenoj studiji.

Konkretno, odvjetnici dr. Thompsona su 27. kolovoza 2014. objavili njegovu izjavu (pročitajte cijelu izjavu dr. Thompsona) u kojoj piše sljedeće: “Žao mi je što smo moji koautori i ja izostavili statistički značajne informacije u našem članku iz 2004. objavljenom u časopisu Pediatrics. Izostavljeni podaci sugeriraju da su afroamerička djeca muškog spola koja su primila MMR cjepivo prije 36 mjeseci bila pod povećanim rizikom za autizam. Donijete su odluke o tome koji rezultati će se prijaviti nakon prikupljanja podataka i vjerujem da se nije slijedio konačni protokol studije.” Navedena izjava neće nestati, unatoč najvećim naporima nevjerojatno dobro podmazane i ojačane propagandne mašinerije.


Naime, u studenom 2013. godine dr. Thompson se obratio dr. sc. Brianu Hookeru, s kojim je komunicirao u razdoblju od 2002. do 2004. godine, budući da dr. sc. Hooker ima autističnog sina te je amaterski čeprkao po očitoj korupciji u CDC-u. Doktor Thompson je izjavio: “Zapravo sam prestao lagati.” Razgovarali su telefonom više od 40 puta u razdoblju od 10 mjeseci i dr. Thompson je s njim podijelio tisuće stranica dokumenata CDC-a. Kasnije je dr. Thompsonu navodno dodijeljen službeni status “zviždača” te se još uvijek čeka njegovo svjedočenje pred Kongresom.

Odvjetnik Kevin Barry, također otac djeteta s autizmom, u svojoj knjizi “Cjepni zviždač: Razotkrivanje prijevare prilikom istraživanju autizma u CDC-u” (Vaccine Whistleblower: Exposing Autism Research Fraud at the CDC), transkribirao je četiri snimljena poziva između njih dvojice.

Pored toga što je prisilio Thompsona da lažira rezultate o vezi MMR cjepiva i autizma, CDC je dr. Thompsonu dodjelio “koautore” koji su mu u dva rada umanjili značaj rezultata dobivenih analizom povezanosti tikova u dječaka s njihovom izloženošću tiomersalu u cjepivima za dojenčad (Thompson i sur. 2007 te Barile i sur. 2012).

Iako su Thompsonovi rezultati koji na kraju nisu ugledali svjetlo dana – potvrđeni u ranijoj CDC-ovoj publikaciji Verstraeten i sur. (2003) te Andrews i sur. (2004), CDC i dalje lažno tvrdi na svojim internetskim stranicama: “Nema dokaza o šteti koju uzrokuju niske doze tiomersala u cjepivima, osim manjih reakcija kao što su crvenilo i oticanje na mjestu ubrizgavanja“.

Naš HZJZ priča istu priču kao i CDC. Ako laže CDC, laže i HZJZ.

Žalosno je da se tiomersal još uvijek koristi u mnogim cjepivima protiv gripe koja se “dobrovoljno” daju dojenčadi i trudnicama.

Drugi zbir upitnih studija

Autori HZJZ-ovog dokumenta koji negira poveznicu cjepiva s nastankom autizma čitatelje upućuju na izvještaj IOM-a iz 2004. godine, ali nas taj link vodi do navedenog izvještaja koji se mora kupiti!

(izvor: https://www.hzjz.hr/)

Pronašli smo službeni izvor istog izvještaja koji je besplatan i dostupan za čitanje u elektronskom obliku, pa smo ga analizirali.

Dr. Thomas Verstraeten (izvor: https://healthimpactnews.com/)

Neutralna studija Verstraeten i dr., 2003., kao jedina američka epidemiološka studija (od ukupno pet studija), u izvješću američkog Instituta za medicinu (IOM) iz 2004. godine poslužila je kao osnova za odbacivanje hipoteze da cjepiva koja sadrže tiomersal (engleska kratica TCV) mogu uzrokovati autizam.


(izvor: Izvješće IOM iz 2004. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK25349/)

Negativni zaključak američkog Instituta za medicinu (IOM) iz 2004. razlikuje se od neutralnog zaključka iz 2001., budući da u 2001. godini nije bilo objavljenih epidemioloških studija koje bi ispitivale moguću povezanost između cjepiva koja sadrže tiomersal (engleska kratica TCV) i neurorazvojnih poremećaja (engleska kratica NDD), a smatrali su da dvije neobjavljene epidemiološke studije pružaju “slab i neuvjerljiv dokaz povezanosti između TCV-a i NDD-a”.


(izvor: Izvješće IOM iz 2004. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK25349/)

Jedna od tih “neuvjerljivih” studija iz 2001. godine bila je Verstraetenova pozitivna studija koja je našla povezanost između cjepiva koja sadrže tiomersal i nekih neurorazvojnih poremećaja. Verstraeten je u međuvremenu prestao raditi za CDC i zaposlio se za GlaxoSmithKline te u svom pismu kaže da insinuacije o manipulaciji podataka vrijeđaju “etički integritet njega i njegove kompanije”.

(izvor: GSK)

Verstraeten tvrdi da je od samog početka (pozitivnog) istraživanja iz 2001. bilo predviđeno da će svaki pozitivan ishod dovesti do druge faze. OK. Nećemo implicirati manipulaciju. Činjenica ostaje da je IOM (i CDC) Verstraetenovu neutralnu studiju predstavio kao negativnu!

Pismo dr. Verstraetena poslano časopisu Pediatrics 2004. godine nije dobilo medijski publicitet kakvo je trebalo dobiti. Naglasak Verstraetena je bio da “antivakcinalni lobi” pogrešno interpetira njegovu neutralu studiju kao negativnu – iako su to činili upravo CDC i IOM!

Verstraetenovo pismo iz 2004. (izvor: https://www.scribd.com/)

Ako ćemo implicirati manipulaciju studije, onda možemo reći da neobrađeni podaci Verstraetena, dobiveni zahtjevom za pristup informacijama, pokazuju 11 puta veći rizik autizma djece koja su primila visoku razinu žive iz cjepiva u prvom mjesecu života u usporedbi s djecom koja nisu izložena živi.

Idemo dalje – zašto se izvješće IOM-a iz 2004. fokusiralo samo na autizam, a ne na druge neurorazvojne poremećaje?

Zašto izvješće IOM-a iz 2004. nije uzelo u obzir interakcije aluminija i drugih kontaminata prisutnih u cjepivima?

Da li je ikada itko proučavao utjecaj višestrukih cjepiva na djecu?

Zašto se ne razmatra mogućnost višestrukih uzroka autizma?

Treći zbir upitnih studija

Konačno, HZJZ upućuje na izvješće američkog Insituta za medicinu (IOM) iz 2011. te, začudo, daje dobar link na isto.

(izvor: https://www.hzjz.hr/)

IOM je tako pregledao svega jednu studiju koja je istraživala povezanost autizma i DiTePer cjepiva. Studija autora Geier i Geier je, kao i slične studije istih autora iz 2003. godine, bila odbačena, pod obrazloženjem da “sadrži podatke iz pasivnog sustava prijavljivanja nuspojava i nedostaje populacija necijepljenih za usporedbu“.

Izvješće IOM iz 2011. (izvor: https://www.nap.edu/read/13164/chapter/12#546)

Što se tiče MoPaRu (MMR) cjepiva i autizma, IOM je pregledao 22 studije koje su istraživale povezanost.

IOM je 2011. odbacio 17 studija – a među njima se nalazi i studija koju smo prvu analizirali te koju je HZJZ 2016. /pet godina kasnije/ u svom dokumentu citirao kao posebno relevantnu: DeStefano i sur. (2004).

Izvješće IOM-a iz 2011. (izvor: https://www.nap.edu/read/13164/chapter/6?term=autism#145)

Među pet studija koje je IOM uzeo kao relevantne 2011. godine, nalazi se studija Madsen i sur., 2003., s napomenom da je jedan od autora te studije, Poul Thorsen, optužen za pronevjeru 13. travnja 2011. te da “u ovom trenutku nisu poznate implikacije na integritet navedene studije“.


Izvješće IOM-a iz 2011. (izvor: https://www.nap.edu/read/13164/chapter/6?term=autism#145)

Poul Thorsen, danski znanstvenik, glavni koordinator brojnih istraživanja koja je financirao Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) kojima se trebalo pobiti vezu cjepiva s autizmom, međunarodni je bjegunac s 22 optužnice za za prevare, pranje novca te krađu 11 milijuna dolara iz sredstava CDC-a. Thorsen se nalazi na listi najtraženijih Ureda glavnog inspektora američkog Odjela za zdravlje.

Iako Thorsen nije bio prvi ni stariji autor u studiji Madsen i sur., 2003., on jest bio prvi ili stariji autor u mnogim drugim studijama koje se odnose na neurorazvojne poremećaje u danske djece, uključujući autizam i cerebralnu paralizu. Njegov rad općenito uključuje povezivanje autizma i infekcije, autizma i obiteljske povijesti autoimunih poremećaja, cerebralne paralize i in vitro oplodnje, cerebralne paralize i prijevremenih trudova, autizma i socioekonomskih čimbenika, autizma i žutice i niz drugih studija koje se odnose na prijevremene trudove i upale. Dakle, pod sumnjom su sva navedena istraživanja i njihovi rezultati s osnove sumnje u znanstvenu vjerodostojnost i neovisnost Thorsenovog djela.

Thorsen se trenutno nalazi u Danskoj i čeka izručenje Sjedinjenim Državama.


22. January 2019 · Comments Off on Dr. Lidija Gajski: Odgovor na članak „Doktorica u Zagrebu lijepi plakate protiv cijepljenja, a nitko joj ništa ne može“ · Categories: Uncategorized

Odgovor na članak „Doktorica u Zagrebu lijepi plakate protiv cijepljenja, a nitko joj ništa ne može“ (https://www.index.hr/vijesti/clanak/doktorica-u-zagrebu-lijepi-plakate-protiv-cijepljenja-a-nitko-joj-nista-ne-moze/2057954.aspx) objavljen na portalu Index.hr 21. siječnja 2019.

dr. Lidija Gajski

Ovo nije prvi put da odgovaram na članak N. Jarić Dauenhauera; količina laži i uvreda koje je iznio u jednom od svojih ranijih članaka navela je urednicu portala da promptno objavi moj odgovor (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/gajski-ja-samo-postavljam-pitanja-20150306) i da mi se osobno ispriča zbog priloga, kako je navela, „našeg vanjskog suradnika“.  

N. Jarić ovaj članak započinje tvrdnjom da sam „pokrenula u prosincu pravi rat sa zagrebačkim Domom zdravlja Centar“. Istina je da sam na plakat u Domu zdravlja u dva, a ne u više navrata kako piše Jarić, nalijepila natpis koji je kasnije skinut i nakon dopisa Ravnateljice DZ, više ga nisam lijepila. Na dopis Ravnateljice očitovala sam se kako slijedi:

Poštovana dr. Balenović,

u vezi s Vašim dopisom od 14. prosinca 2018. izjavljujem sljedeće:

Istina je da sam preko plakata koji poziva na cijepljenje protiv HPV-a izvješenog u čekaonici Internističke službe nalijepila natpis u kojem navodim da se radi o laži i propagandi i da je HPV cjepivo nepotrebno, beskorisno i može biti škodljivo.

Cjepivo protiv HPV-a podrobno sam proučila i čvrsto stojim iza svoje tvrdnje. Negativan stav o tom cjepivu mnogo sam puta i javno izrazila – dostupan je niz mojih medijskih izjava, intervjua i članaka na tu temu. Ovdje prilažem poveznicu na svoj članak pod naslovom „HPV cjepivo – nepotrebno, beskorisno, štetno“ objavljen 2014. u znanstvenom časopisu – https://hrcak.srce.hr/118548.

Iz tog članka, a i iz brojnih drugih radova neovisnih stručnjaka može se vidjeti da je tvrdnja s plakata da cjepivo protiv HPV-a štiti od šest vrsta raka znanstveno neutemeljena i predstavlja grubu dezinformaciju. Ne postoje dokazi da ovo cjepivo sprječava ijednu vrstu klinički relevantne zloćudne bolesti i da produžuje život. S druge strane postoje brojni dokazi o štetnosti HPV cjepiva i njegovih sastojaka. Izvještaji i svjedočenja govore o tisućama teških oštećenja zdravlja i o smrti djevojaka nakon cijepljenja.

Odgovorni znanstvenici, liječnici i roditelji širom svijeta protestiraju protiv ovog cjepiva i traže njegovo povlačenje; neke vlade poput japanske više ga ne preporučuju. Ovdje spominjem grupu znanstvenika na čelu s osnivačem Nordijskog Cochrane centra Peterom Gotzscheom, koji su podnijeli zahtjev Europskoj agenciji za lijekove da se izjasni u vezi s velikim brojem nuspojava HPV cjepiva; nakon neuvjerljivog odgovora tužili su EMA-u Europskom povjereniku za ljudska prava. Francuska zastupnica Michele Rivasi u dva je navrata organizirala raspravu u Europskom parlamentu tražeći moratorij na HPV cjepivo.

Obzirom da svoje zvanje shvaćam na način da je prioritet moga stručnog djelovanja i moja profesionalna odgovornost ona prema pacijentima, smatram svojom obvezom uvijek i u prvom redu štititi njihovu dobrobit. To nalaže i Kodeks medicinske etike i deontologije. U konkretnom slučaju smatrala sam svojom dužnošću svoje pacijente, dakle one koji sjede ispred moje ordinacije, upozoriti da medicinski postupak koji im se nudi s plakata (uz to još i na posebno manipulativan način) nije na njihovu korist i dobrobit.

Petnaest se godina bavim kritičkom analizom suvremene medicine i svoje nalaze, koji su često u suprotnosti s institucionaliziranim stavovima i smjernicama, javno prezentiram i nudim na stručnu raspravu. Do sada se nitko nije odvažio sudjelovati sa mnom u argumentiranoj stručnoj debati o bilo kojoj medicinskoj temi, niti me itko pozvao na odgovornost, osim u jednom jedinom slučaju – kolega iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tužio me je 2012. Hrvatskoj liječničkoj komori za iznošenje neistina o cijepljenju, uključujući HPV. Nakon mog očitovanja Komora je tu tužbu odbacila

(https://www.scribd.com/document/174830787/Gajski-Ocitovanje-disciplinski-15-10-2012; https://www.scribd.com/document/174831347/Hrv-lijecnika-komora-13-11-2012).

U nadi da ćete razumjeti i uvažiti obrazloženje mog postupka

lijepo Vas pozdravljam.

S poštovanjem,

                                                          Lidija Gajski, spec. interne medicine

Ne radi se, dakle, o ni o kakvom pokretanju rata, već o mojoj potrebi da pacijente zaštitim od neistinitih informacija. Rat inscenira autor članka zazivajući onda i ratnički odgovor moje ustanove. Kao što provocira i liječničke udruge i komore „koje u ovakvim situacijama rijetko odlučuju sankcionirati svoje članove“. Hrvatska liječnička komora mene 2012. godine nije odlučila sankcionirati jer za to nije našla temelja (vidjeti gornje poveznice).

U vezi s australskom studijom na koju se N. Jarić poziva u članku, riječ je tek o projekciji, odnosno pretpostavci o pojavnosti raka materničnog vrata u budućnosti. Tom studijom ništa se ne dokazuje, a najmanje to da su „zahvaljujući programu cijepljenja protiv HPV-a uvedenom 2007., infekcije tipovima HPV-a najodgovornijim za rak vrata maternice do 2018. smanjene za čak 77%“ – u studiji koja se citira ta tvrdnja jednostavno ne postoji.

Iz grafikona koji Jarić prilaže, ja iščitavam vrlo znakovitu činjenicu – u razdoblju prije uvođenja cijepljenja pojavnost i smrtnost od cervikalnog karcinoma stalno padaju; od 2002.- 2015., koje razdoblje uključuje cijepljenje (uvedeno 2007.) – stagniraju.

Autor članka citira profesora infektologije Gorana Tešovića, koji se poziva na podatke koji nedvojbeno pokazuju učinkovitost HPV cjepiva. Bilo bi dobro da ih jednom i jasno prezentira. Kao i podatke koji govore o nuspojavama tog cjepiva, uključujući brojna svjedočenja žrtava. Zbog ograničenog prostora ovdje navodim samo članak Washington Times-a u kojem nadležno tijelo američkog Ministarstva zdravstva potvrđuje, između ostalog, 26 smrtnih slučajeva nakon cjepiva Gardasil samo u jednoj godini – https://amp-washingtontimes-com.cdn.ampproject.org/v/amp.washingtontimes.com/news/2014/dec/31/us-court-pays-6-million-gardasil-victims/?usqp=mq331AQCCAE%3D&fbclid=IwAR1o_KQhpKVQo2uI7yLhHL6Zxze5zX8dmzMCCCZrW7aZ5HQ9DJZkwB_ZwI0&amp_js_v=0.1#referrer=https://www.google.com&aoh=15480271966105&amp_ct=1548027277026&amp_tf=From%20%251%24s. Napominjem da Goran Tešović financijski surađuje s najmanje šest farmaceutskih kompanija uključujući Pfizer, Glaxo i MSD.

Članak završava konstatacijom da je u Hrvatskoj unatoč slaboj procijepljenosti broj oboljelih od raka vrata maternice u padu. Nije li to potvrda da cijepljenje, obzirom da ga je bilo tako malo, u tome nije ni moglo imati, niti je imalo iole značajnijeg udjela.

Kao liječnica pozivam, po tko zna koji put, da konačno otvorimo stručnu raspravu o cijepljenju protiv HPV-a (i drugim cjepivima) i zaustavimo dalje zagađivanja medijskog prostora, kao i dalje urušavanje povjerenja ljudi u medicinu i liječnike.

                                                                             Lidija Gajski

21. January 2019 · Comments Off on SVI OVO DIJELE! Pogledajte kako je dr. Gajski uzburkala javnost otporom HPV cjepivu! · Categories: Uncategorized

Prenosimo članak koji je objavljen 19. siječnja 2019. na portalu dnevno.hr, autorice Z.K.

dr. Lidija Gajski

Ovo je laž i propaganda, naglasila je!

HPV cjepivo je besplatno, a evidentirat će se oni roditelji koji svoju djecu ne cijepe protiv HPV-a, jedan je od naslova u hrvatskim medijima ovih dana, a ima za cilj potaknuti roditelje srednjoškolaca na cijepljenje djece protiv protiv humanog papiloma virusa (HPV) koji, kažu liječnici, uzrokuje karcinom vrata maternice i smrt tisuća žena diljem svijeta.

Što o tome misli dr. Lidija Gajski, internistica koja se godinama bori protiv korumpiranosti farmaceutske industrije koji prema njenim riječima, zlorabe povjerenje pacijenata i zdravih ljudi radi zarade, napisala je još prije nekoliko godina u članku pod nazivom “Cjepivo protiv HPV-a − nepotrebno, beskorisno, štetno”, koji se može pronaći u PDF formatu pod ovim naslovom. Sada je u jeku nove kampanje za cijepljenje protiv HPV-a na dosjetljiv način pokazala otpor ovom cjepivu, te je preko plakata koje promovira to cjepivo nalijepila natpis sljedečeg sadržaja:

Ovo je laž i propaganda! HPV cjepivo je nepotrebno, beskorisno, a može biti i škodljivo!

Fotografiju otpora podijelila je preko Facebook stranice Cijepljenje – pravo izbora (sestrinske stranice internet stranici cijepljenje.info) koje roditeljima pruža dodatan uvid, odnosno drugu stranu cjepiva, a koja se ne prezentira rado javnosti u medijima.

(izvor: https://www.facebook.com/pravoizbora/posts/2033254303437774)
18. January 2019 · Comments Off on Zimmerman: cjepiva mogu uzrokovati autizam kod osjetljive djece · Categories: Uncategorized

Dr. Andrew Zimmerman, svjetski poznati dječji neurolog koji se specijalizirao za autizam, kao vještak medicinske struke čija je pisana mišljenja američka Vlada koristila na američkom tzv. Sudu za cjepiva – davne 2007. godine rekao je službenicima američkog Ministarstva pravosuđa da cjepiva mogu uzrokovati autizam kod osjetljive djece, ali tvrdi kako je Vlada sakrila te informacije i pogrešno predstavila njegovo stručno mišljenje.

Budući da je dr. Zimmerman radio za američku Vladu i industriju cjepiva, teško ga je kategorizirati kao “anti-vaksera”, “luđaka” ili “teoretičara zavjere”, što propagatori obveznih cjepiva obično pokušavaju učiniti.

Vijest je objavljena 6. siječnja 2019. u američkoj tjednoj nedjeljnoj emisiji Full Measure koja se bavi istraživačkim, izvornim i odgovornim novinarstvom. Voditeljica je Sharyl Attkisson, istraživačka novinarka koja je pet puta osvojila nagradu Emmy i jedan puta nagradu Edward R. Murrow za istraživačko novinarstvo.

Bio

Emisiju je moguće pogledati na sljedećem linku: https://youtu.be/1XUM2gvfbW8, a cjelokupni transkript jedanaestominutne emisije nalazi se na ovom linku: http://fullmeasure.news/news/cover-story/the-vaccination-debate.

U emisiji je Rolf Hazlehurst, zamjenik državnog odvjetnika, objasnio kako je njegov sin Yates Hazlehurst pretrpio teške nuspojave nakon cijepljenja te je obolio od poremećaja iz autističnog spektra. Sud za cjepiva, tijelo koje mimo sudskih procedura razmatra odštetne zahtjeve roditelja, 2007. godine odlučio je meritorno riješiti šest “testnih” slučajeva od ukupno 5.400 odštetnih zahtjeva u ime djece koja su nakon cijepljenja razvila poremećaje iz autističnog spektra. Jedan od tih šest slučajeva bio je Hazelhurstov.

Tih šest slučajeva trebalo se iskoristiti za testiranje triju teorija o uzročnosti autizma putem oštećenja od cjepiva: 

1) Je li timerosal, živin konzervans koji se koristi u cjepivima uzrok autizma?

2) Je li MMR cjepivo izazvalo autizam? 

3) Je li kombinacija timerosala i MMR cjepiva uzrokovala autizam?

Kao znanstvenik i svjetski poznati stručnjak na polju autizma konzultiran je dr. Andrew W. Zimmerman. U prvom slučaju Cedillo, dr. Zimmerman je u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključio kako nema dokaza da je MMR cijepljenje uzrok autizmu kod djevojčice Michelle Cedillo.

Dr. Zimmerman je, 15.6.2007., u pauzi tijekom saslušanja dr. Kinsbournea kao vještaka koji je tvrdio da MMR cjepivo može uzrokovati autizam, pojasnio odvjetnicima američkog Ministarstva pravosuđa da se njegovo mišljenje odnosi isključivo na Michelle Cedillo, te da se ne smije kao opća tvrdnja koristiti za svu djecu pod svim okolnostima. Objasnio je da bi cijepljenje moglo uzrokovati autizam u iznimnim slučajevima mitohondrijske disfunkcije.

Nedugo nakon tog razgovora, odvjetnik američkog Ministarstva pravosuđa je obavijestio Zimmermana da neće trebati iznositi svoj nalaz i mišljenje usmeno u slučaju Cedillo na raspravi koja je bila zakazana za 18.6.2007. Zimmerman nije znao da su ostali slučajevi na kojima je radio (Hazelhurst i Poling) “testni” slučajevi u Omnibus Autism Proceedings.

Što se zapravo dogodilo?

Pojašnjenje dr. Zimmermana zapanjilo je odvjetnike američkog Ministarstva pravosuđa. Postalo im je jasno da bi njegov usmeni iskaz u slučaju Cedillo otvorio branu za ostalih 5.400 podnositelja zahtjeva za naknadu štete te bi postalo nemoguće negirati vezu cjepiva i autizma.

Odvjetnici američkog Ministarstva pravosuđa su potom u slučaju Yatesa Hazlehursta zloupotrijebili pisani nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, dr. Zimmermana – iako su znali da se isti nalaz i mišljenje odnosi isključivo na slučaj Cedillo.

Odvjetnik Robert F. Kennedy Jr. i zamjenik državnog odvjetnika Rolf Hazelhurst pokrenuli su disciplinski postupak protiv dvoje odvjetnika Ministarstva pravosuđa, Vincenta Matanoskog i Lynn Ricciardella, a vjerojatno će podnijeti i kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenih djela prijevare i ometanja pravosuđa (u Hrvatskoj bi to bila kaznena djela prijevare i sprječavanja dokazivanja).

Pored slučaja Hazlehurst i slučaja Cedillo, jedan osobito snažan testni slučaj, Hannah Poling, uklonjen je kao test, riješen i zapečaćen od strane Ministarstva pravosuđa te tajništva HHS-a te. Nije se mogao koristiti kao presedan u bilo kojem drugom slučaju u Omnibus Autism Proceedings.

Odlučeno je da nije dokazana nijedna od teorija uzročnosti autizma u testnim slučajevima te su svi zahtjevi za naknadu štete odbačeni u nizu oštro sročenih odluka.

Slučaj Poling je osobito zanimljiv jer je u njemu Zimmerman podnio pisani nalaz i mišljenje vještaka u kojem je ustanovio da su cjepiva uzrokovala autizam te djevojčice, budući da je imala mitohondrijski poremećaj. Zimmermanovo izvješće dalje navodi da bi cjepiva mogla pokrenuti regresiju koja završava autizmom – možda u maloj podskupini – djece s već postojećim mitohondrijskim poremećajem.

Dakle, Zimmerman je izradio nalaz i mišljenje u dva slučaja, Cedillo protiv HHS-a i Poling protiv HHS-a. Zimmerman je u prvom vještačenju napisao da cjepiva nisu uzrokovala autizam, a u drugom vještačenju da jesu.

Zimmerman smatra da regresija u autizam Yatesa Hazlehursta nalikuje regresiji Hannah Poling.

Odluke donesene tijekom trajanja Omnibus Autism Proceedings sada mogu biti proglašene nevažećima, budući da postoje snažni argumenti za ponovno otvaranje postupaka. Odluke o drugim vrstama oštećenja od cjepiva, sve do Vrhovnog suda, dovedene su u pitanje.

Sigurnost cjepiva i integritet Programa cijepljenja sada su otvorena pitanja. Od ključne je važnosti da se odmah istraže informacije koje su Kennedy i Hazlehurst otkrili.