25. June 2018 · Comments Off on Izvješće s farmaceutski neovisne tribine o cijepljenju · Categories: Uncategorized

Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) organizirala je javnu tribinu “Cijepljenje – aspekt imunizacije” u sklopu projekta “Želim zdravlje, biram zdravlje” dana 12. lipnja 2018. u Ustanovi za obrazovanje odraslih “Makronova” u Zagrebu, u trajanju od puna četiri sata, zahvaljujući pozitivnom odazivu i angažiranosti publike u raspravi koja je trajala preko sat vremena.

Trenutna “epidemija” ospica to nije, budući da ministar zdravstva NIJE PROGLASIO epidemiju, na temelju članka 2., stavka 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Na dan održavanja tribine u javnosti se proširila informacija da je krajnji rok uporabe cjepivu koje se koristi protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MoPaRu, MPR) iznimno blizu (8. mjesec 2018.), čime se dodaje još jedan element sumnje u opravdanost i vjerodostojnost panike mainstream medija o širenju ospica.

Naime, virusom ospica trenutno su zaraženi i time za okolinu opasni uglavnom procijepljeni zdravstveni radnici te radnici u ugostiteljstvu, turizmu i transportu. Stoga nije nikakvo čudo da se među roditeljima pojavio jednostavan logički zaključak koji se ubrzano razmjenjuje društvenim mrežama već od prvog dana medijske histerije:

Zaključak roditelja potvrđuje i nedavni medijski istup Gorana Tešovića koji predlaže uvođenje treće doze cjepiva MoPaRu. Jasno, one “učinkovite” dvije doze cjepiva – ipak to nisu.

HURA je svojom tribinom pokušala osvijestiti stručnu javnost da se praktičnom provedbom obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj grubo krše pravila medicinske struke i pozitivna zakonska regulativa. Međutim, unatoč pravovremeno upućenim službenim pozivima, nitko od predstavnika nadležnih institucija svojim dolaskom nije pokazao interes ni volju da se započne dijalog s roditeljima. Osobito ne s roditeljima djece oštećene cjepivima.

Nekoliko praznih stolica u prvom redu bile su rezervirane za predstavnike institucija uključenih u sustav cijepljenja.

Prije održavanja skupa medijska propagandna mašinerija izdala je pamflet pokušavajući etiketirati sve sudionike neovisnih skupova na kojima se alarmira javnost o nuspojavama cjepiva fanaticima, i to na način da se ističe ponavljajuća realnost kako na takvim skupovima nema onih koji bi branili učinkovitost cijepljenja. Nije ih bilo jer ih nije smjelo biti. Inače bi se našim pozivima odazivali.

Sljedbenici službeno priznate “medicinske istine” uredno se odazivaju isključivo na skupove o cijepljenju koji su obilato financirani od strane proizvođača tih istih cjepiva.

Proizvođač cjepiva Pfizer Croatia d.o.o. bivao je sponzorom predavanja Gorana Tešovića (koji istovremeno prima honorare od najmanje šest farmaceutskih kompanija) i Darka Richtera (koji piše arogantne sugestije roditeljima na portalu CyberMed), dok je proizvođač cjepiva Sanofi Pasteur S.A. bivao sponzor predavanja Marine Lichter-Štajduhar (koja je u javnosti ostala upamćena po izjavi da odbija liječiti djecu koju roditelji ne žele cijepiti, što je suprotno ustavnim odredbama, međunarodnim ugovorima, zakonima i podzakonskim propisima Republike Hrvatske).

Proizvođač cjepiva GlaxoSmithKline d.o.o. organizirao je zatvoreno predavanje s večerom od 19 sati, 13. lipnja 2018., dan kasnije nakon naše javne tribine. Probrani stručnjaci iz hrvatskih institucija ipak su se odlučili najesti i čuti koju riječ o cjepivima iz usta proizvođača cjepiva, u renomiranom restoranu u centru Grada Zagreba.

Mediji, vlasnički i oglašivački itekako zainteresirani za ishod debate o cijepljenju, sustavno polariziraju društvo. Isti ti mediji potrudili su se prije održavanja naše javne tribine kreirati “listu za odstrjel” ljudi koji su se do sada usudili progovoriti drukčije. Nedolazak institucionalnih predstavnika na našu tribinu i potpuni medijski muk eklatantni su načini sabotaže inicijativa roditelja.

Da su roditelji kojim slučajem naišli na razumijevanje unutar sustava te da je njihovoj djeci pružena pomoć i ozdravljenje, ne spominjući pritom zakonski okvir obveznog prijavljivanja svake SUMNJE na nuspojavu cjepiva, do toga vjerojatno ne bi ni došlo. Ovako su roditelji bili prisiljeni samostalno i međusobno se organizirati te početi združeno istupati.

Na tribini je posebno istaknuta učestalost “interventnog uvoza” cjepiva kojim se zaobilaze rigorozne odredbe Zakona o lijekovima. Paradoksalno, redovni mehanizam nabave cjepiva u Hrvatskoj postao je “interventni uvoz”, budući da činjenice upućuju na diktat proizvođača koje će i kada cjepivo dobiti koja država. Za prijevod upute na hrvatski jezik odgovorni su “nositelji odobrenja za stavljanje lijeka u promet”, tj. proizvođači koji svoju obvezu prijevoda i distribucije prijevoda uglavnom ne poštuju. Nema nikakve dvojbe da trenutačno zakonsko rješenje i izostanak odgovornosti proizvođača cjepiva povećava stupanj ugroze pacijenata.

Trenutačna zakonska regulativa koja obvezom, novčanim kaznama i drugim oblicima represije krši temeljno pravo svakog pacijenta na slobodni i informirani pristanak izravno pogoduje “izabranim proizvođačima” te sprječava slobodno tržišno natjecanje i omogućava nekažnjeno prethodno opisano postupanje proizvođača te drugih odgovornih pojedinaca i nadležnih institucija. U tom kontekstu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo doima se kao sitni naručitelj kojeg proizvođači cjepiva ostavljaju usamljenim u davanju odgovora na bujicu sustavno neriješenih pitanja.

Članovi HURA-e, roditelji, željni informiranja i edukacije, sudjelovali su na brojnim javnim stručnim skupovima, tribinama, simpozijima, pa čak i neskrivenim promocijama korištenja cjepiva pojedinog proizvođača, ali uvijek iz pozicije člana publike ili diskutanta. Uz stručnjake, roditelji su 12. lipnja 2018. po prvi put postali aktivni govornici na našoj tribini.

Poziv na tribinu organiziranu u povodu Međunarodnog dana svjesnosti o oštećenima cjepivima koji se obilježava 3. lipnja.

Predavači nisu imali zadatak riješiti nagomilane sustavne i regulatorne nepravilnosti prilikom nabave cjepiva, provedbe cijepljenja i prijave nuspojava na cjepiva, već ukazati na iste. Predstavnici institucija trebali bi biti sposobni adekvatno odgovoriti na nepravilnosti i pitanja te prihvatiti sugestije o poboljšanju sustava. Međutim, institucijama je lakše ignorirati temeljni problem – gubitak povjerenja roditelja u zdravstveni sustav te time i u sustav cijepljenja; paralelno proglašavajući roditelje neinformiranima i neodgovornima, djecu s nuspojavama na cjepiva lažno bolesnom, a kolege medicinare koji opaze sustavni problem zastranjelima.

Usmene informacije koje roditelji dobiju od zdravstvenih radnika svode se na upoznavanje s najblažim nuspojavama cjepiva (crvenilo, bol, oteklina na mjestu primjene), dok se o ostalim srednje i jako teškim nuspojavama gotovo nikada ne govori. U toj poziciji roditelji nisu u mogućnosti donijeti odluku temeljenu na potpunim informacijama i zakonski zagarantiranom slobodnom informiranom pristanku.

Moderatorica tribine, Jelena Bužančić Barac, neposredno prije najave govornika, dala je na uvid auditoriju izvatke iz osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika te medijskih napisa kojima je potkrijepila tezu o tome da se kroz školski i medijski sustav projektira unaprijed zadani stav: pozitivan odnos prema cijepljenju.

U osnovnoškolskoj vježbenici iz hrvatskog jezika objelodanjena je namjera izgraditi i potom učvrstiti uvjerenje malih učenika da se cijepljenjem postiže zdravlje.

Tajnica HURA-e, Danijela Hanić, govorila je o važnosti poštivanja prava na slobodan i informirani pristanak na cijepljenje, a slušatelje je na stolicama dočekala istoimena Deklaracija. Temeljni zaključak izlaganja, izrečen na samom početku, bio je da ne postoji niti jedan važeći interni ili eksterni propis koji bi dozvoljavao unošenje strane tvari u organizam bez pisane suglasnosti temeljene na slobodnom i informiranom pristanku.

Zdravstveni radnici u obavljanju svojih poslova nisu i ne mogu biti zakonski zastupnici djece koja su njihovi pacijenti, već samo pomažu zakonskim zastupnicima sukladno propisima, pravilima struke i Kodeksu medicinske etike i deontologije.

Iz razloga što su trajno oštećenje i smrt neželjene sporedne pojave imunizacije u vidu cijepljenja, neprihvatljivo je s aspekta temeljnih sloboda i ljudskih prava da cijepljenje bude u formi obveze. Zaključak predavačice bio je da je interes pojedinca iznad interesa društva ili znanosti, kako uostalom i proizlazi iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine.

Tvrdnja kako je roditelj bio prethodno informiran o cijepljenju, odnosno upoznat sa sadržajem obavijesti o cijepljenju, neistinita je jer Pravilnik uz obrazac Izjave o odbijanju cijepljenja ne predviđa sadržaj obavijesti o cijepljenju.

Mateja Černič, autorica knjige “Ideološki konstrukti o cijepljenju” objavljene na slovenskom i engleskom jeziku, ukazala je na šturost i kratkoročnost kliničkih ispitivanja te kako se kontraindikacije sve više minoriziraju i sustavno brišu. Farmakokinetičke studije ne provode se za bilo koju komponentu cjepiva, čak ni za adjuvanse/pomoćne tvari. Ne postoje farmakokinetičke studije vremenskog tijeka apsorpcije, distribucije, metabolizma i izlučivanja cjepiva, iako se cjepiva klasificiraju kao lijek! Za sve ostale lijekove obvezna je provedba farmakokinetičkih studija.

Razdoblje promatranja nuspojava na cjepiva vrlo je kratko, često samo 5-15 dana nakon svake doze cjepiva i rijetko dulje od 30 dana. Takvo istraživanje ne može otkriti bilo kakve srednje i dugoročne nuspojave. Na temelju nekoliko tjedana promatranja nuspojava, testirano cjepivo se proglašava “sigurnim”.

U studijama na temelju kojih se odobrava upotreba cjepiva, gotovo nikada se ne koristi istinski placebo (fiziološka otopina), već se kontrolnoj skupini daju najčešći adjuvansi u cjepivima, primjerice aluminij. Budući da se ne koristi istinski placebo, ne postoji ni istinska kontrolna skupina ispitanika.

Utjecaj cjepiva na populaciju ne prati se kroz više generacija. Pokusnu i kontrolnu skupinu ispitanika (npr. djece) istraživači ne šalju na krvne testove, neurološke preglede ili bilo kakve druge adekvatne preglede zdravstvenog stanja nakon cijepljenja u sklopu istraživanja. Ispitanicima se samo mjeri tjelesna temperatura i oteklina na mjestu ubrizgavanja cjepiva. Sve ostale nuspojave jednostavno se i doslovno “promatraju”. Roditelji svoja zapažanja bilježe u dnevnike te se ista prihvaćaju kao opažanja promjena zdravstvenog stanja djeteta nakon cijepljenja – u tijeku studije. Da bi ironija bila veća, ista ta zapažanja koja roditelj iznosi liječniku – ali izvan provedbe studije – ismijavaju se, zanemaruju i negiraju (npr. promijenjeno ponašanje djeteta, vrištanje, regresija i sl.).

Darko Vujnović, autor knjige “Zbogom cjepiva, štetna i neučinkovita”, istaknuo je da većinu kliničkih ispitivanja financiraju proizvođači cjepiva. U postupku davanja odobrenja sve studije financiraju i provode proizvođači cjepiva. Bilo bi vrlo naivno zaključiti da izvor financiranja ne utječe na rezultate ispitivanja. Godine 1980. u SAD-u je 32% biomedicinskih istraživanja financirala industrija, a 2000. čak 62%.

U situaciji kad privatnim istraživanjem proizvođač testira svoj proizvod (npr. cjepivo) postoji 4-5 puta veća vjerojatnost da se proizvod pokaže isplativim, djelotvornim i sigurnim, nego kad to isto istraživanje, s istim dizajnom i istim pripravkom bude provedeno uz pomoć javnog novca. Veliki sustavni pregledi dokazali su da proizvođači manipuliraju vlastitim istraživanjima.

Proizvođači cjepiva ne žele provoditi istraživanja u kojima bi usporedili zdravlje cijepljene i necijepljene djece, pod izlikom etičke nedopustivosti necijepljenja djece. Stoga postoji nevjerojatan manjak takve vrste istraživanja, gotovo bismo ga mogli nazvati izostankom. Provedena je samo nekolicina studija, organiziranih od strane udruženja iz Novog Zelanda, Nizozemske, Njemačke i Amerike. Iako nisu znanstveno potvrđeni dokazi (a upitno je smiju li se tako nazivati studije financirane od strane proizvođača), iz neovisnih studija može se izderivirati zaključak kako postoji bitna pozitivna razlika u zdravlju necijepljene djece. Također, bilo je zanimljivo vidjeti brojne grafove pobolijevanja od zaraznih bolesti u kojima se ispostavilo kako cijepljena djeca također obolijevaju od bolesti protiv kojih su cijepljena.

Graf indikativnog neovisnog istraživanja Nizozemskog udruženja za savjesno cijepljenje (Nederlandse Vereniging Kritisch Prikken, NVKP) koje je objavljeno 2004., a provedeno s 312 potpuno cijepljene i 231 potpuno necijepljene djece kroz prvih pet godina dječjih života.

Uz cijepljenje, praksa u hrvatskim rodilištima pokazuje da se vitamin K primjenjuje na jednak način kao i cjepiva (iako on sam po sebi to nije), odnosno bez prethodnog informiranja i suglasnosti roditelja za njegovu primjenu. Korištenje vitamina K u Republici Hrvatskoj u velikom je neskladu sa službenim uputama proizvođača.

Ustanovljena je značajna povezanost (p = 0,002) između raka u djetinjstvu s intramuskularnim vitaminom K (omjer vjerojatnosti 1,97, 95% intervala pouzdanosti 1,3 do 3,0) u usporedbi s oralnim vitaminom K ili bez vitamina K. Nije bilo značajno povećanog rizika za djecu koja su dobivala oralni vitamin K u usporedbi s djecom koja nisu dobivala injekcije vitamina K.

(Golding J., et al., Childhood cancer, intramuscular vitamin K, and pethidine given during labour, BMJ. 1992 Aug 8; 305(6849): 341–346.)

Vitamin K se POGREŠNO daje:

1) novorođenčetu, rutinski, svega nekoliko sati nakon poroda;

2) intramuskularno (i.m.), injekcijom u mišić.

Međutim, u uputama o lijeku navedeno je da se Konakion MM 10mg/1ml otopina za injekcije (fitomenadion) treba davati:

1) isključivo osobama starijim od godinu dana, uz strogu medicinsku indikaciju uočenu od strane hematologa;

2) intravenozno, injekcijom u venu.

Kolektivni imunitet stečen cijepljenjem određen je pojmom enigme. Postojanje umjetnog kolektivnog imuniteta je, naime, i dalje samo teorija. Jedini imunitet koji može posjedovati bilo koji kolektiv (ljudi ili životinje) jest prirodni imunitet kojeg čovječanstvo uništava upravo cijepljenjem. Također, jedina umjetna imunost stada jest ona liječnika cjepitelja koji su, k tome, zakonski zaštićeni od sankcioniranja radi nuspojava cijepljenja. Postojeća praksa obveznog cijepljenja trebala bi se dokinuti, budući da je neetično izazivati nuspojavu kod jedne osobe kako bi se druga osoba navodno zaštitila cijepljenjem.

Ivana Delaš, predsjednica HURA-e, iznijela je tijek sustavnog urušavanja povjerenja roditelja u sigurnost i učinkovitost cjepiva, koji započinje kad roditelji uoče pojavu različitih bolesnih stanja djeteta nakon cijepljenja, a za što struka nema razumijevanja niti je voljna/sposobna pomoći.

Prikazani dokument iz 1998. koji je 2012. uklonjen sa službenih stranica HZJZ-a do danas nije dobio adekvatnu zamjenu, čime se produbljuje postojeće nepovjerenje u transparentnost sustava i stručnost njegovih predstavnika.

Nadležne medicinske institucije su zapravo jedine isključivo odgovorne za sve veću eroziju povjerenja roditelja prema cjepivima i postupku cijepljenja. Liječnici cjepitelji, u suradnji s nadležnim institucijama, ponašaju se izrazito paternalistički te na pitanja roditelja ne nude odgovore.

Pedijatri i školski liječnici roditeljima nezakonito: 1) prijete uskratom liječničke pomoći te 2) prijavljuju roditelje sanitarnom inspektoru. Roditeljsku brigu za zdravlje djeteta sustav (npr. sanitarni inspektor) dodatno „nagrađuje“ neopravdanim angažiranjem Centra za socijalnu skrb i uključivanjem Pravobraniteljice za djecu u cjelokupan proces. Uz sve navedene pravno neutemeljene represivne metode, bitno je istaknuti kako je HZJZ zaključio da iste nisu polučile željene rezultate – porast procijepljenosti. Dakle, represija utječe na smanjenje procijepljenosti, a ne na njeno povećanje.

Spomenka Uremović, voditeljica Odjela za zarazne bolesti Službe državne sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva, autorica je djelomično nezakonitog Protokola o postupanju pri odbijanju cijepljenja koji je objavljen u sveučilišnom udžbeniku “Cijepljenje i cjepiva”, izdanom u Zagrebu 2017. u Medicinskoj nakladi.

Tvrdokorno nedodirljiv i nefunkcionalan sustav slama se na leđima najosjetljivijih, djece, kojima liječnik, zanemarujući mjere predostrožnosti, prije cijepljenja ne isključuje kontraindikacije za cijepljenje prema Pravilniku i proizvođačevoj uputi (sukladno svojoj zakonskoj obvezi) niti roditelje istinito informira o potencijalnoj neučinkovitosti, kontraindikacijama i nuspojavama cijepljenja (sukladno svojoj zakonskoj obvezi), a nakon izvršenog cijepljenja negira nuspojave cijepljenja i stoga ne prijavljuje sumnju na iste (sukladno svojoj zakonskoj obvezi).

Roditelji nepovratno gube povjerenje u sustav cijepljenja, budući da država propisuje obvezu cijepljenja, zdravstveni radnici odbacuju zapažanja roditelja bez razmišljanja, a državne institucije ne žele preuzeti odgovornost za štetne posljedice narušenog zdravlja djeteta.

Alma Demirović, liječnica po struci, na tribini je govorila iz perspektive roditelja u potrazi za odgovorima. Opisala je nuspojave koju je njena kćer imala na cjepivo protiv difterije, tetanusa i hripavca: potpuni gubitak kose, obrva i trepavica, čak i nekih noktiju (alopecia areata totalis). Sa svojim pitanjima prvo se obratila nadležnima: pedijatrici, Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) i Ministarstvu zdravstva (MZ). Nakon što od njih nije dobila suvisle, konkretne i potpune odgovore, odlučila je istupiti u javnosti.

Njeno dijete primilo je cjepivo za koje se prethodno nije proveo nikakav postupak odobrenja za stavljanje u promet (centralizirani, decentralizirani ili međusobno priznavanje). Stoga su aktivisti HURA-e prošle 2017. godine, iščekujući ishod saborske rasprave o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koju je inicirao Živi zid, izradili prikladan video u kojem je iz potpuno drukčijeg rakursa prikazana emisija “Provjereno” Nove TV koja je 12. listopada 2017. emitirala priču o nuspojavama kćerke Alme Demirović (https://youtu.be/bVDuhhtO-5U):

Odgovorne osobe iz nadležnih institucija su se nakon emisije vratile u svoje komforne fotelje, s radošću zaboravivši na ukazane propuste, a osnivač Živog zida Ivan Pernar pokazao se kao jedina osoba sa sluhom i željom za pomoć Almi Demirović da detektirani problemi u sustavu provođenja imunizacije i dalje ostanu u “žiži” javnosti.

Nakon priopćenja za javnost Alme Demirović od 29.3.2018. koje smo objavili na našim stranicama (http://cijepljenje.info/lijecnica-majka-djeteta-tesko-oboljelog-od-cjepiva-svim-je-roditeljima-cilj-isti-zastititi-svoje-dijete/), saborski zastupnik Pernar javio joj se s prijedlogom da je uživo intervjuira 31.3.2018., dan prije Uskrsa, kad je većina radno aktivne populacije slobodna. Intervju je objavljen na njegovom Facebook profilu i pogledan je više od 150.000 puta. Može se naći i na YouTube-u (https://youtu.be/jrXRAI6Jeto):

Nakon intervjua, spontano je izrađena parodija na surovu realnost nezakonitog poticanja prijava samo “neobičnih i neočekivanih” nuspojava na cjepiva, u kojoj su glavnu ulogu imali Bernard Kaić iz HZJZ-a, Goran Tešović iz Klinike za infektivne bolesti “dr. Fran Mihaljević” i Milivoj Jovančević, pedijatar i poduzetnik (https://youtu.be/dNPZ4guYLms):

Graf koji prikazuje kako se institucije igraju odgovornošću kao ping-pong lopticama, i dalje lagodno NE utvrđujući nadležno tijelo koje bi bilo dužno nadzirati neprijavljivanje sumnji na nuspojave cjepiva.

HALMED je u prosincu 2017. priznao da ne raspolaže podatkom o broju do sada sankcioniranih liječnika zbog neprijavljivanja sumnji na nuspojave lijeka/cjepiva te da će “inicirati rješavanje ove situacije” s Ministarstvom zdravstva.

Budući da je stupanj procijepljenosti povezan s povjerenjem u zdravstvene službe, Alma Demirović odlučila je ustrajati na tome da zdravstvo treba raditi na obnavljanju povjerenja svojih korisnika, a ne da se korisnici zdravstvenog sustava ušutkavaju. Stoga je, pored sudjelovanja na našoj tribini, također dala intervju i tjedniku Nacional, u kojem je zaključila kako su problematične točke sustava sljedeće:

1) proizvođači cjepiva ponašaju se monopolistički i uvjetuju kojim se cjepivima cijepi,

2) pravilnik kojim se reguliraju uvjeti interventnog uvoza cjepiva ne postoji,

3) stvarni broj nuspojava cijepljenja je nepoznat.

Borić, Tamara; Zbog cjepiva moja kći izgubila je kosu, a liječnici to zbog Kujundžića nisu prijavili; Tjednik Nacional, Zagreb, 29.5.2018., str. 50.

Na samom kraju tribine, kratko su naglašene kaznene odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenata koje su propisane u rasponu od 10.000 do 50.000 kn za zdravstvenu ustanovu u situaciji: 1) uskrate pacijentu prava na obaviještenost (informirani pristanak), 2) uskrate pacijentu prava na odbijanje pojedinog postupka te 3) povrede prava na povjerljivost podataka.

Postoji mogućnost da se pedijatre i školske liječnike (cjepitelje) prijavi radi počinjenja kaznenog djela nesavjesnog liječenja.

Zdravstveni radnici kazneno su odgovorni u slučaju neisključivanja kontraindikacija prije pristupa cijepljenju, a prekršajno su odgovorni u slučaju neprijavljivanja nuspojava cijepljenja.

Okrjepu za vrijeme pauze nam je osigurala BIOVEGA kojoj se ovim putem srdačno zahvaljujemo.

Hrvatski liječnički zbor zaključio je da prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom. Ukoliko liječnici imaju pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti – roditelji, zakonski zastupnici svoje djece, imaju isto pravo, ali ga ne koriste, budući da ne znaju za njega.

Cijepljenje – pravo izbora.

HURA!

A.N.

Comments closed.