Kasacijski sud u Italiji je dana 10. svibnja 2018. godine donio rješenje broj 11339 kojim se novčana odšteta ima isplatiti oštećenome od cjepiva protiv poliomijelitisa iako u vrijeme cijepljenja to cjepivo nije bilo obvezno već preporučeno.

“Nema razlike, u kvalitativnom smislu, između obveze i preporuke,” navodi se u rješenju, “jer je obveza cijepljenja tek jedan od instrumenata koje zdravstvene vlasti imaju na raspolaganju kako bi postigle željeni cilj, a to je čuvanje kolektivnog zdravlja.”

Jonas Salk, američki mikrobiolog koji je 1954. godine proizveo cjepivo protiv dječje paralize

Ovim je rješenjem Kasacijski sud dao za pravo muškarcu iz Cagliarija koji je 1959. godine, u dobi od dvije godine, dobio Salkovo cjepivo protiv poliomijelitisa koje se tada “snažno preporučivalo”. Ovo je cjepivo u Italiji obvezno od 1966.

Nakon primanja cjepiva, muškarcu su se oduzele obje noge, no tek je 2004. godine otkrio da to ima veze s cjepivom koje je primio te da može tražiti odštetu.

U objašnjenju sudskog rješenja navodi se kako se odšteta može tražiti ne samo za štetne posljedice obveznih cjepiva, već i onih koja su preporučena. Osim toga, podsjeća se u rješenju, svrha novčanih odšteta nije popravak nastale štete, već nadoknada za individualnu žrtvu koja je podnesena u svrhu zajedničkog dobra. U tom smislu, pravo na novčanu odštetu ne proizlazi iz činjenice da se osoba podvrgla zakonski obveznom zahvatu, već iz zahtjeva da se radi društvene solidarnosti netko podvrgne riziku medicinskog zahvata u interesu zajednice.

S. P. V.

Izvor: Menomazione causata dall’antipolio: indennizzo dovuto anche se all’epoca la vaccinazione non era obbligatoria

Comments closed.