Neka od pitanja koja se tiču cijepljenja, a koja su bitna za odluku roditelja da li da cijepe ili ne cijepe dijete, su ona o sastavu cjepiva. Ta su pitanja od posebne važnosti pripadnicima pojedinih vjerskih i etičkih skupina kao što su članovi nekih crkvi, mirotvornih pokreta i udruženja, udruga za zaštitu ljudskih, ali i životinjskih prava, vegetarijancima i veganima… Od posebnog su im značenja već i stoga jer Ustav Republike Hrvatske jamči slobodnu savjesti i uvjerenja!

No, unatoč toga roditelji koji se na to pravo pozivaju kažnjavaju se na osnovu odredbe Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Stoga su se u Hrvatskoj roditelji okupili u nastojanju da se ostvare pravo na neobavezno cijepljenje djece. Pri tome je neophodno da raspolažu svim potrebnim spoznajama o cjepivima i njihovim učincima.

U napisu koji slijedi možete doznati što sve sadrže pojedina cjepiva, i to ne na osnovu “rekla-kazala” izvora, već uz pomoć odgovora koji nudi Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Tako možete saznati da cjepiva sadrže i životinjske tvari i stanice podrijetlom od ljudskih fetusa, a neka cjepiva se proizvode uz pomoć GMO tehnologije. Uz to se brojna cjepiva testiraju na životinjama.

pokus_na_zivotinji3_pz_400 (fotoizvor: prijatelji-zivotinja.hr)

U Hrvatskoj se unazad nekoliko mjeseci kažnjavaju roditelji koji se usuđuju drugačije razmišljati i vrednovati korisne i štetne strane cijepljenja te u skladu s time odbijaju pojedina cijepljenja svoje djece. I dok je u većini zemalja razvijene Europe takav “inkvizitorski” pristup nezamisliv, u Hrvatskoj se po pitanju cijepljenja niječe osnovno pravo ljudi na slobodu izbora pri odlučivanju o zdravlju vlastite djece.

Ljudi su djelomično zakinuti i za pravo na potpunu istinu o cjepivima jer se štetni učinci često prikrivaju i umanjuju. Jedini pravi odgovor na takav pristup “sustava cijepljenja” u Hrvatskoj je nepristrano i nenasilno prosvjećivanje na temelju svih činjenica potrebnih za donošenje slobodne roditeljske odluke.

Nepristran promatrač zbivanja u Hrvatskoj vezanih uz cijepljenje ne može se oteti dojmu da neki domaći stručnjaci i političari koji i dalje gorljivo ustraju na obaveznom cijepljenju djece, a s time posljedično i kažnjavanju onih koji ga odbijaju, takvim svojim pristupom dokazuju da ne znaju i ne žele procijepljivanju pristupiti na način na koji to čine demokratski i gospodarski napredne zemlje.

Time zapravo pokazuju da sami nisu demokratični, niti su u u punom smislu riječi stručni jer su za njih pristup i postignuća cijepljenja u zemljama gdje se ona ne provode putem pirisile ili nepoznanica ili, što je vjerojatnije, nepoželjna javnozdravstvena činjenica.

Što se sastava cjepiva tiče, u Hrvatskoj se uglavnom ne taji što cjepiva sadrže, no o etičnosti i štetnosti pojedinih sastojaka moglo bi se, ali i trebalo, puno toga javno reći i raspraviti (na kraju ovog napisa uredništvo Kameleona (* ) se tek kratko osvrnulo na neke od ponuđenih navoda Službe za epidemiologiju HZJZ-a).

Javnozdravstvena struka je neka od pitanja i odgovore vezane uz sastav cjepiva ponudila u dokumentu naslovljenom Pitanja i odgovori o cijepljenju 1 (pdf), objavljenom na stranicama HZJZ-a, a internetski magazin Kameleon ih prenosi u cjelosti:

Sastav cjepiva

Radi osiguranja djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova kao proizvoda od posebnog značaja za zdravstvenu zaštitu ljudi Zakonom o lijekovima (NN 71/07) te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lijekovima (NN 45/09) utvrđuje se postupak ispitivanja i stavljanja u promet, proizvodnja, označavanje, klasifikacija, promet, farmakovigilancija, oglašavanje i informiranje, nadzor nad lijekovima te provjera kakvoće lijekova.

Prema navedenim zakonima imunološki lijek (* 1) jest lijek koji jest ili sadrži cjepiva, toksine, serume ili alergene. Odobrenje za stavljanje gotovog lijeka u promet daje Agencija za lijekove i medicinske proizvode Republike Hrvatske.

U svrhu dobivanja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka (tako i cjepiva) u promet pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj podnosi zahtjev Agenciji za lijekove i medicinske proizvode RH. Uz zahtjev podnositelj obvezno mora priložiti dokumentaciju koja sadrži iscrpne podatke i dokumente, kako je propisano Zakonom.

Za svako cjepivo protiv influenze koje se primijenjuje u Hrvatskoj postoji takva iscrpna dokumentacija, a uz samo cjepivo priložena je uputa u kojoj su jasno naznačeni svi sastojci, uključujući i pomoćne tvari.

Potrebno je znati da svaki sastojak cjepiva ima svoju specifičnu funkciju. Sastojci cjepiva temeljito su ispitivani i sigurni su u količini u kojoj se nalaze u cjepivima za upotrebu u ljudi (* 2). Količine tih sastojaka u cjepivima znatno su niže nego količine s kojima djeca ili odrasli dolaze u kontakt u svojoj okolini, putem hrane ili vode (* 3).

Tako primjerice formaldehid ima dugu povijest primjene u proizvodnji bakterijskih i virusnih cjepiva. Postoje točni regulatorni propisi kolike količine formaldehida se smatraju dozvoljenim u krajnjem proizvodu. Kako su postojale bojazni oko rezidualnih količina formaldehida u cjepivu (toksični i karcinogeni potencijal), američka Agencija za zaštitu okoliša odredila je referentnu dozu za formaldehid za oralnu uporabu. Referentna doza za formaldehid (oralna primjena) je 0.2 mg/kg TT na dan. Količina rezidualnog formaldehida u cjepivima daleko je ispod te razine.

Osim toga treba navesti da je formaldehid prisutan u ljudskom tijelu kao rezultat različitih biokemijskih procesa. Količina formaldehida koja se kontinuirano nalazi u ljudskoj krvi veća je od količine rezidualnog formaldehida koja je prisutna u cjepivima.

Tiomersal s druge strane vrlo je učinkovit konzervans koji se koristi kako bi spriječio bakterijsku kontaminaciju cjepiva. Koristi se više od 50 godina. Sadrži etil-živu koja se razlikuje od metil-žive koju možemo naći u ribi i morskim plodovima. U izrazito visokim koncentracijama metil-živa može biti toksična za ljude, posebice za neurološki razvoj dojenčadi.

Zadnjih godina, nekoliko značajnih znanstvenih istraživanja ukazalo je da tiomersal sadržan u cjepivu ne dovodi do ozbiljnih neuroloških poremećaja, uključujući autizam. Bez obzira na to što je dokazano da tiomersal u količinama u kojima se nalazi u cjepivima ne uzrokuje nikakva oštećenja zdravlja, kako se načelno želi smanjiti izloženost ljudi živi, proizvođači cjepiva dobrovoljno (* 3) su promijenili metode proizvodnje cjepiva kako bi proizveli cjepiva koja tiomersal ne sadrže ili ga sadrže samo u tragovima.

Takav način proizvodnje prihvaćen je među proizvođačima jer je to bilo moguće napraviti, odnosno razlog nije bio postojanje dokaza o štetnosti tiomersala.

Jednodozna cjepiva protiv sezonske gripe ne sadrže tiomersal.

Želatina se koristi u nekim cjepivima kao stabilizator. Stabilizatori se nalaze u cjepivima kako bi spriječili degradaciju djelatnih tvari u cjepivu što se može dogoditi tijekom proizvodnje, transporta i skladištenja. Želatina se proizvodi iz svinjske kože ili papaka, a pažnja je potrebna s obzirom da otprilike 1 osoba od njih 2 milijuna može razviti ozbiljnu alergijsku reakciju. Međutim, alergije na želatinu izrazito su rijetka pojava. Želatina koja se koristi u cjepivima visoko je pročišćena i hidrolizirana (usitnjena vodom) te je time manja od želatine koju možemo naći u prirodi.

Bjelančevine jaja (ovalbumini) se nalaze u tragovima u svim cjepivima koji za proizvodnju antigena koriste pileće embrije ili jaja. Zbog toga je poznato da osobe koje su imale vrlo burnu alergijsku reakciju pri konzumaciji jaja ili pilećeg mesa, ne smiju primati ova cjepiva. Drugih opasnosti od ovalbumina u cjepivima nema.

Natrijeve soli su prirodno prisutne u organizmu u znatno većim količinama od onih koje se nalaze u cjepivima.

Triton X-100 (Octoxinol-9) je surfaktant koji se nalazi u cjepivima u tragovima, kao ostatak iz postupka pripreme antigena. U količinama u kojima se nalazi u cjepivu ne uzrokuje nikakve zdravstvene smetnje.

Svi su spomenuti sastojci u cjepivima prisutni već desetljećima i iskustva s primjenom brojnih milijuna doza cjepiva širom svijeta dokazuju da su ti sastojci u količinama koje se primaju cjepivom bezopasni za zdravlje.

* Cjepiva ne sadrže neurotoksine.

pokus_na_zivotinji1_pz_300 (fotoizvor: prijatelji-zivotinja.hr)

P. Ne želim da moje dijete konzumira cjepivo koje je testirano na životinjama. Da li postoji cjepivo koje nije na taj način povezano sa patnjom živih bića?

O. Ne postoji. Svi bismo bili sretni kada bi se moglo testirati neškodljivost sastojaka cjepiva za ljude na neživim tvarima, ali takav način testiranja neškodljivosti nije moguć. Ne znamo u kojoj su mjeri životinje patile (* 4) prilikom ispitivanja sastojaka cjepiva i pretkliničkim ispitivanjima cjepiva, ali znamo da su u kasnijim kliničkim ispitivanjima cjepiva primijenjena na ljudima, a nakon registracije su desetljećima u masovnoj primjeni na ljudima i “patnja” milijuna cijepljenih ljudi je minimalna i korist od smanjenja patnje uzrokovane bolešću znatno nadmašuje rizik od “patnje” uzrokovane cjepivom.

O Pentaxim-u

P. Od kojih tvari se sastoji cjepivo (Pentaxim)?

O. Cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize i H. influenzae tipa b sadrži slijedeće sastojke: toksoid difterije ≥ 30 internacionalnih jedinica (IU); toksoid tetanusa ≥ 40 internacionalnih jedinica (IU) ; antigene bakterije Bordetella pertussis: toksoid hripavca – 25 mikrograma i filamentozni hemaglutinin – 25 mikrograma; inaktivirani poliovirus: tip 1 (soj Mahoney) 40 DU, tip 2 (soj MEF-1) 8 DU, tip 3 (soj Saukett) 32 DU; polisaharid hemofilusa tip b (poliribozilribitolfosfat) 10 mikrograma
konjugiran na protein tetanusa – 18 – 30 mikrograma; saharoza; trometamol; podloga 199 s Hanksovim solima bez fenolnog crvenila (sadrži aminokiseline (uključujući fenilalanin), mineralne soli, vitamine i druge tvari (kao što je glukoza)); octena kiselina ili natrijev hidroksid (za podešavanje pH); formaldehid; 2 fenoksietanol (sadržan u 50% etanolu); voda za injekcije.

Inače, za sva cjepiva koja se u Hrvatskoj koriste, sastav možete pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (* 5).

P. Na koji način su dobivene te tvari?

O. Toksoidi difterije i tetanusa dobiveni su kultivacijom bakterija na hranjivom mediju u fermenterima, ekstrakcijom toksina filtracijom i kemijskim tretmanom toksina (detoksikacijom) formaldehidom. Poliovirusi su dobiveni kultivacijom na VERO staničnim kulturama, filtracijom radi postizanja sterilnosti i inaktivacijom formalinom. Pertusis toksoid je dobiven uzgajanjem bordetela na hranjivim podlogama, te ekstrakcijom i atenuacijom toksina, filamentozni hemaglutinin i polisaharid hemofilusa tipa b dobiveni su iz bordetela i hemofilusa uzgojenih na hranilištima i ekstrakcijom / purifikacijom antigena.

Za način dobivanja ostalih sastojaka cjepiva, molimo da se obratite Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode.

P. Da li cjepivo sadrži thimerosal ili aluminij?

O. Cjepivo ne sadrži tiomersal, a sadrži aluminij.

P. Da li cjepivo sadrži tvari životinjskog podrijetla?

O. Cjepivo može u tragovima sadržavati tvari životinjskog podrijetla.

P. Da li je testiranje bilo kojeg sastojka sprovedeno na životinjama?

O. Jeste.

P. Da li cjepivo sadrži genetski modificirane organizme, ili tvari koje su proizvedene pomoću genetski modificiranih organizama?

O. Cjepivo ne sadrži genetski modificirane organizme, ali sadrži tvari koje su
proizvedene pomoću genetski modificiranih organizama.

P. Navedite puni naziv proizvođača cjepiva, zemlju porijekla, godinu proizvodnje i dobavljača ili uvoznika.

O. Puni naziv proizvođača je Sanofi Pasteur, zemlja porijekla je Francuska, godina proizvodnje 2011. Uvoznik (Nositelj odobrenja za promet cjepiva) je Medoka d.o.o.

Inače, za sva cjepiva koja se u Hrvatskoj koriste, podatke o proizvođaču, zemlji proizvodnje i nositelju odobrenja možete pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (* 5).

pokus_na_zivotinji2_pz_400 (fotoizvor: prijatelji-zivotinja.hr)

Odgovori na naredna pitanja koja su uputili roditelji ne mogu se naći na internetskim stranicama Službe za epidemiologiju HZJZ-a. Na pitanja roditelja odgovorio je voditelj Službe za epidemiologiju HZJZ-a prim. dr. sc. Bernard Kaić, dr. med. 2. prosinca 2013. godine, a pitanja i odgovore također prenosimo u cjelosti:

Što su točno VERO stanice?

Vero stanice su epitelne stanice bubrega zelenog majmuna. Koriste se, između ostaloga, za uzgajanje virusa potrebnih za proizvodnju cjepiva protiv dječje paralize.

Inaktivni virus poliomijelitisa tip Mahoney, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Mahoney je naziv soja virusa dječje paralize tipa 1, koji se koristi u proizvodnji cjepiva protiv dječje paralize. To je laboratorijski soj “divljeg” virusa dječje paralize, koji se ne može primjenjivati živ, već se mora inaktivirati prije upotrebe. Dobiva se tako da se uzgoji na staničnim kulturama (najčešće na gore spomenutim kulturama VERO stanica) te se nakon žetve i postupaka koncentriranja, filtracije i inaktivacije koristi za cijepljenje.

Inaktivni virus poliomijelitisa tip MEF-1, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. MEF-1 je naziv soja virusa dječje paralize tipa 2, koji se koristi u proizvodnji cjepiva protiv dječje paralize. To je laboratorijski soj “divljeg” virusa dječje paralize, koji se ne može primjenjivati živ, već se mora inaktivirati prije upotrebe. Dobiva se tako da se uzgoji na staničnim kulturama (najčešće na gore spomenutim kulturama VERO stanica) te se nakon žetve i postupaka koncentriranja, filtracije i inaktivacije koristi za cijepljenje.

Inaktivni virus poliomijelitisa tip Saukett, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Saukett je naziv soja virusa dječje paralize tipa 3, koji se koristi u proizvodnji cjepiva protiv dječje paralize. To je laboratorijski soj “divljeg” virusa dječje paralize, koji se ne može primjenjivati živ, već se mora inaktivirati prije upotrebe. Dobiva se tako da se uzgoji na staničnim kulturama (najčešće na gore spomenutim kulturama VERO stanica) te se nakon žetve i postupaka koncentriranja, filtracije i inaktivacije koristi za cijepljenje.

Živi atenuirani virus morbila, soj Scwarz, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Radi se o živom, oslabljenom virusu ospica. Virus je dobiven iz soja Edmonston koji je izoliran od bolesnog djeteta koje se zvalo Edmonston i virus je višekratno pod različitim temperaturnim uvjetima presađivan preko različitih staničnih kultura s ciljem slabljenja patogenosti, a zadržavanja imunogenosti. Konačni cjepni soj imena Schwarz se u proizvodnji cjepiva umnaža na stanicama pilećih embrija. Nakon umnažanja, žetve, i postupaka pročišćavanja, živi cjepni virus se upotrebljava za cijepljenje protiv ospica.

Živi atenuirani virus parotitisa soj RIT 4385, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Radi se o živom, oslabljenom virusu mumpsa. Virus je dobiven iz soja Jeryl Lynn. Uzgojeni virus Jeryl Lynn, koji je nazvan po djevojčici iz čijeg je grla izoliran, je višekratno presađivan preko različitih staničnih kultura s ciljem slabljenja patogenosti, a zadržavanja imunogenosti. Jeryl Lynn je mješavina dva različita virusa mumpsa koji se razlikuju u nukleotidnoj sekvenci za 3%, a virus imena RIT 4385 je jedan od dva virusa koji čine Jeryl Lynn. RIT 4385 se u proizvodnji cjepiva umnaža na stanicama pilećih fibroblasta. Nakon umnažanja, žetve, i postupaka pročišćavanja, živi cjepni virus se upotrebljava za cijepljenje protiv mumpsa.

Soj Jeryl Lynn, što je i od čega se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Radi se o živom, oslabljenom virusu mumpsa. Virus je izoliran iz grla djevojčice imena Jeryl Lynn, kćeri znanstvenika M. Hillemana koji je zaslužan za proizvodnju tog cjepiva protiv mumpsa. Uzgojeni virus je višekratno presađivan preko različitih staničnih kultura s ciljem slabljenja patogenosti, a zadržavanja imunogenosti. Jeryl Lynn je mješavina dva različita virusa mumpsa koji se razlikuju u nukleotidnoj sekvenci za 3% u odnosu 5:1. Nakon umnažanja na stanicama pilećih embrija, žetve, i postupaka pročišćavanja, živi cjepni virus se upotrebljava za cijepljenje protiv mumpsa.

Živi atenuriani virus rubeole, soj Wistar RA 27/3, što je i kako se dobiva?

U samom pitanju je sadržan dio odgovora. Radi se o živom, oslabljenom virusu rubele. Virus je izoliran iz fetusa zaraženog u utrobi oboljele majke 1965. godine. Virus je višekratno pod različitim uvjetima presađivan preko različitih staničnih kultura ljudskih stanica (WI-38 i MRC-5) s ciljem slabljenja patogenosti, a zadržavanja imunogenosti. Umnoženi virusi se nakon žetve i postupaka pročišćavanja koriste za cijepljenje protiv rubeole.

Što su točno MRC-5 stanice i kako se dobivaju?

MRC-5 stanice su fibroblasti porijeklom iz pluća abortiranog fetusa starog 14 tjedana. Dobivaju se održavanjem i propagiranjem staničnih linija proizvedenih 1966. godine. Koriste se, između ostaloga, za uzgajanje virusa potrebnih za proizvodnju cjepiva rubeole.

(* 1) S pravom se može postaviti pitanje jesu li cijepiva lijekovi? Lijekovi se u pravilu daju oboljelim osobama kako bi pomogli njihovo izliječenje. Kod cjepiva je posve obrnuto, cijepe se isključivo zdrava djeca i mladi, ali i odrasle osobe. Uz to, cijepljenjem se nužno ne postiže očuvanje zdravlja ob bolesti protiv koji se cijepi, već je učinak cijepljenja nerijetko upravo – razbolijevanje djeteta od te iste bolesti.

(* 2) Ova tvrdnja tek djelomično odgovara istini. Poznati su slučajevi više cjepiva korištenih širom svijeta, pa tako i nekih u Hrvatskoj, koja su nakon višegodišnje upotrebe maknuta iz sustava procjepljivanja jer se pokazalo da izazivaju puno više štetnih i težih posljedica nego li se to prvotno pretpostavljalo. Već sama ta činjenica ukazuje na manjkavost “ispitivanja” kojima su ta cjepiva bila podvrgnuta. Drugim riječima, procjepljivanje takvim nepouzdanim cjepivima ravno je znanstveno (nedostatno utemeljenom) pokusu.

(* 3) Istina je da su prvobitne veće količine i udjeli pojedinih tvari u cjepivima s vremenom smanjivane. Također je istina da to nije uvijek činjeno dobrovoljno, već u nekim slučajevima pod pritiskom javnosti i nakon sudskih postupaka presuđenih u korist roditelja djece koja su oboljela nakon cijepljenja pojedinim cjepivima.

(* 4) Vršenje pokusa na životinjama za sve veći broj ljudi je neetično i pseudoznanstveno. Patnja životinja je itekako prisutna i značajna jer je riječ o bićima koja uvelike osjećaju bol i patnju. Pokusi koji se provode na životinjama nemaju uvijek za posljedicu sigurnost primjene testirane/ih tvari na ljudima. Pokusi koji se vrše na životinjama radi testiranja pojedinih lijekova otvaraju i niz drugih etičkih dvojbi, o čemu možete više doznati iz, primjerice, napisa Znanstveni holokaust i Pomaže li testiranje na životinjama ljudskoj medicini?, objavljenih na stranicama Prijatelja životinja.

(* 5) Podatke o cjepivima koja se koriste u Hrvatskoj na stranicama Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) najlakše možete dobiti tako da u tražilicu u desnom gornjem kutu upišete “cjepivo”. Tražilica će vam pod naslovom LIJEKOVI ponuditi linkove na cjepiva. Otvaranjem pojedinog linka (a potom i priloženih dokumenata u PDF-u) možete doznati sve osnovne podatke o cjepivu.

(* ) Napis je izvorno objavljen u internetskom magazinu Kameleon (u međuvremenu ugašenom) 29. prosinca 2013.

Comments closed.