Dr. Andrew Wakefield

Obveza cijepljenja temelji se na ideji da se “zahtijeva” cijepljenjem postignut “kolektivni imunitet” kako bi se “zaštitilo” one koji se ne mogu cijepiti, no ovaj video dr. Wakefielda jasno objašnjava kako cijepljenje zapravo uništava prirodni kolektivni imunitet i tako više ljudi izlaže riziku!!!

Prirodni kolektivni imunitet je ono što zaista štiti populaciju od mortaliteta (smrti) i morbiditeta (stope bolesti). Dr. Andrew Wakefield (* ) u ovom videu objašnjava kako djeluje prirodni kolektivni imunitet na primjerima ospica, zaušnjaka te vodenih kozica. Ovaj video morate pogledati prije nego se upustite u raspravu s nekim tko zagovara obvezu cijepljenja.

Transkript

Reći ću prvo nešto ukratko o kolektivnom imunitetu jer se radi o vrlo važnom konceptu na kojem se temelji uvođenje ili održavanje obveze cijepljenja. Navodna potreba za održavanjem visokog imuniteta u populaciji uporabom cjepiva kako bi se spriječilo obolijevanje onih koji se, na primjer, ne smiju cijepiti: ili su premladi ili imaju kompromitiran imunosni sustav zbog kemoterapije ili zbog uporabe steroida ili tome slično. Vrlo je važno ovo razumjeti i biti u stanju to izraziti kako bi se moglo raspravljati s onima koji uporno tvrde da je kolektivni imunitet okosnica nametanja obveze cijepljenja djece. Želim odvojiti prirodni kolektivni imunitet koji je postojao prije uvođenja cijepljenja od percepcije kolektivnog imuniteta u današnje vrijeme masovnog cijepljenja.

Prvo, prirodni kolektivni imunitet nije sprječavao infekciju. Njegova je uloga bila spriječiti inficiranje onih koji su imali najveći rizik od komplikacija. Na primjer, najmlađe. Objasnit ću kako. Pogledajmo ospice.

Prirodni kolektivni imunitet, koji štiti od teških oblika bolesti i smrtnosti: njihov je broj dramatično pao za ospice daleko prije negoli su uvedena cjepiva. Dakle, kolektivni se imunitet mijenjao tijekom vremena, poboljšavao se, do te mjere da je nakon 1920. godine u UK i SAD-u bio dramatičan pad u stopi smrtnosti za 99,6% prije uvođenja masovnog cijepljenja protiv ospica. Postavlja se pitanje što bi se dogodilo da nikad nismo uveli cijepljenje? Kad biste slijedili prirodni trend te krivulje, vidjeli biste da se približava nuli. Bi li u odsustvu cijepljenja krivulja došla do nule? Odgovor je, vrlo vjerojatno, da! To je bio prirodni trend. Naravno, nikad nećemo točno znati, jer smo intervenirali cjepivima. Zašto?

Zašto je stopa smrtnosti i ozbiljnost same infekcije i njenih komplikacija tako dramatično pala? To ima veze s obrascem izloženosti infekciji kao i sa socioekonomskim okolnostima. Jedan od rizika ozbiljnih komplikacija od ospica bio je intenzitet izloženosti infekciji. Količina virusa koje pokupite. Kako se smanjivala veličina obitelji, a posljedično i napučenost sirotinjskih naselja, manje je djece dijelilo krevete i sobe pa je pao intenzitet izloženosti virusu. Istovremeno se i popravljao status uhranjenosti djece.

Tako je boljom prehranom povećan unos vitamina C, D i A pa je i to doprinijelo jačanju imuniteta. Dakle, ono što smo imali bio je očiti pad, i to prirodni pad, težine bolesti davno prije negoli je uvedeno cijepljenje. Ovo je bio primjer prirodnog imuniteta. On je služio zaštiti beba.

Drugi dio prirodnog kolektivnog imuniteta je majčin imunitet, pasivni majčin imunitet. Majka koja je i sama bila izložena ospicama kao dijete, stvorila je doživotni imunitet i tijekom trudnoće i dojenja prenosila je preko placente i kasnije dojenja tu zaštitu tijekom prve godine djetetova života. TO je prirodni kolektivni imunitet. Bebe su pod najvećim rizikom od komplikacija ospica tijekom prve godine jer njihov imunosni sustav nije potpuno razvijen. Barem jednim dijelom. Stoga je prirodni kolektivni imunitet od majke štitio bebu tijekom tog osjetljivog razdoblja.

Uvođenjem cijepljenja prirodni je kolektivni imunitet uništen. Danas imamo majke koje su cijepljene kao djeca, nisu prirodno preboljele tu bolest, imaju vrlo vrlo slab pasivni imunitet kojeg su prenijele djeci i stoga su te bebe vrlo podložne zarazi u prvoj godini života. Taj dio prirodnog kolektivnog imuniteta smo uništitili. To je nenamjerna i neočekivana posljedica cijepljenja.

Mogli biste reći da, ako se vrate ospice, imamo, upravo zbog masovnog cijepljenja, puno osjetljivih beba i mogućih problema s infekcijom. Taj se problem stvorio upravo ZBOG programa cijepljenja.

Uzmimo drugi primjer: zaušnjake. Cjepivo protiv zaušnjaka ne djeluje. Stoga se često događaju manje ili veće epidemije zaušnjaka posvuda u svijetu među populacijom koja je primila dvije, tri ili čak četiri doze cjepiva. Cjepivo protiv zaušnjaka je nedjelotvorno, a zašto je to tako je drugi problem koji se odnosi na činjenicu da je Merck nastojao prikriti nedjelotvornost cjepiva, ali nećemo sad o tome.

Zaušnjaci su tijekom povijesti bili bolest koju bi se dobilo u dobi oko 5 do 7 godina nakon čega bi djeca stekla doživotni imunitet. Zaušnjaci su u djece trivijalna bolest. Da je to trivijalna dječja bolest priznato je i službeno jer su zaista CDC i britanski Department of Health potvrdili da nije bilo potrebe uvoditi cijepljenje protiv zaušnjaka jer je bolest bila blaga, a komplikacije lakšeg oblika. Svejedno, pretpostavljam iz komercijalnih razloga, cjepivo je uvedeno u kalendar cijepljenja i za mnoge je obvezno.

S obzirom da cjepivo ne djeluje ili ne štiti dovoljno dugo, svjedoci smo pojavljivanja zaušnjaka u starijoj populaciji, kod tinejdžera i studenata. I sad nastaju problemi, s obzirom da su zaušnjaci u toj dobi puno ozbiljnija bolest jer tada mogu razviti upalu testisa, upalu uha i sterilitet.

Stoga, cjepivo protiv zaušnjaka ne samo da je nedjelotvorno, već je i opasno. Jer uništava prirodni imunitet, odnosno izloženost bolesti u vrijeme kad je bolest blaga, i premješta je u stariju dob kada može imati puno teže posljedice. Dakle, nismo samo uništili prirodni imunitet, već smo od zaušnjaka stvorili opasniju bolest nego što je ranije bila.

Sljedeći primjer, vodene kozice. One su bile blaga, redovna bolest u djetinjstvu, ali onda je krenula promidžba koja je naglašavala potrebu da majke budu na radnom mjestu, dakle iz ekonomskih razloga, da bi trebalo uvesti i cjepivo protiv vodenih kozica. Uskoro se promijenila promidžbena taktika. Vodene su kozice i promidžbene poruke vezane za tu bolest poprimile puno ozbiljniji ton.

No, virus vodenih kozica ima sposobnost preživljavanja u tijelu i vraćanja u obliku herpesa. To je vrlo ozbiljna tegoba. Danas herpes vidimo kod imunokompromitiranih i starijih osoba. Herpes je bio iznimno rijedak u djece i onih koji su bili općenito zdravi.

Ono što se dogodilo uvođenjem cijepljenja protiv vodenih kozica je sljedeće: nekad se imunitet jačao prirodnom cirkulacijom virusa vodenih kozica u populaciji. Tako da ne samo da ste ih dobili kao dijete, već ste povremeno dobivali i prirodne/divlje “boostere” ili “revakcinaciju” tijekom ponovne izloženosti virusu kad su oboljela vaša djeca i unučad. To je držalo virus pod kontrolom i jačalo imunosni sustav. No uvođenjem cjepiva prirodni se obrazac jačanja imuniteta i cirkulacije virusa uništio, više se ne dobiva “prirodna revakcinacija” već smo postali osjetljiviji na virus i on se vraća kao herpes.

Danas imamo epidemije herpesa u zemljama s masovnim cijepljenjem protiv vodenih kozica. Ne samo kod imunokompromitiranih i starijih osoba, već u svim dobnim skupinama i to je vrlo, vrlo zabrinjavajuće. A kako na to reagiraju proizvođači lijekova? “Vau, imamo novo tržište! Kreirali smo novu epidemiju. Napravimo novo cjepivo protiv toga.”

I tako su uzeli cjepivo protiv vodenih kozica, pojačali dozu 10 puta i napravili ZOSTAVAX, odnosno cjepivo protiv herpesa. I u svakom će problemu koji nastane vidjeti za sebe priliku. Ali dao sam vam tri primjera kako je funkcionirao kolektivni imunitet u predvakcinalnoj eri i kako je uništen procesom vakcinacije.

Na kraju, govore nam da je potreban 95% imunitet unutar populacije dobiven cjepivima da bi se spriječilo izbijanje bolesti poput ospica. No, znamo da zaštita od cjepiva kroz godine slabi pa možda 96% populacije nije imuno na tu bolest. To je nonsens jer se u tom postotku govori samo o populaciji djece.

Što je s odraslima koji nisu imuni na bolesti jer su se davno cijepili protiv njih, a nikad nisu bili dodatno cijepljeni i imunitet im je potpuno oslabio? Cijeli taj koncept kolektivnog imuniteta koji se temelji na 95% procijepljenosti male djece, ne računa na milijune odraslih koji više nisu imuni. I koji su, bez obzira na njihove kriterije, u stanju pokupiti i prenositi zarazne bolesti. Događa li se to? Ne.

Dakle, ono na čemu temelje argumentaciju za obvezu cijepljenja, drugim riječima, potrebu zaštićivanja nezaštićenih i najosjetljivijih masovnim procjepljivanjem, potpuno je, potpuno pogrešno. No ono što mene najviše brine, više od ičega, je činjenica da smo uništili prirodni kolektivni imunitet. Jesmo li stvorili populaciju koja je sad na neki način ovisna o toj potpuno pogrešnoj vakcinalnoj politici?

I što se sad događa kad virus ili bakterija pobjegnu imunitetu koji smo stvorili cijepljenjem? Recimo bakterija hripavca. Priroda popunjava vakuum i dobivamo mutante upravo zahvaljujući cjepivima, dobivamo mutante koji postaju dominantni soj na koji nemamo imunitet.

Što se događa kad se pojavi supervirus ili superbakterija, kao što se to dogodilo s antibioticima i bakterijama, pa više nemamo odgovor na to? Vjerujem da stvaramo nezavidnu situaciju za buduće generacije, jer nismo dovoljno pažljivo promislili o posljedicama, niti smo izvukli pouke iz iskustva s antibioticima, prije nego smo uveli ovakav, po meni vrlo opasan, vakcinalni program.

Izvor: Vaccination Destroys Natural Herd Immunity and Weakens The Population

Prijevod: Suzana Peša Vučković

(* ) Dr. Andrew Wakefield žestoko je napadan od dijela medicinske struke nakon što je sa suradnicima 1998. godine objavio znanstveni rad kojim ukazuje na moguću povezanost cijepljenja i autizma. Optužili su ga za neznanstven i neetičan pristup, a unatoč tome što su se u međuvremenu pojavili novi dokazi koji potvrđuju navode Andrewa Wakefielda, i dalje ga pojedinci na osnovu iskrivljenih činjenica “blate” i neopravdano ističu da je riječ o šarlatanu među antivakcinistima.

Napis L’affaire Wakefield: Shades of Dreyfus & BMJ’s Descent into Tabloid Science vrlo detaljno opisuje sve što se događalo od 1998. godine kada je rad Wakefielda i njegovih kolega objavljen pa do danas i potvrđuje da je cijela hajka protiv njega namještena od strane farmako-mafije. U napisu se mogu naći, između ostaloga, i pojedinačne izjave najpoznatijih svjetskih stručnjaka kada su cjepiva u pitanju koji potvrđuju navode Andrewa Wakefielda.

Preporučujemo na uvid i napise Cjepiva ne uzrokuju autizam (A zašto je onda dr. Andrew Wakefield takva prijetnja farmaceutskoj industriji?) te “Izgubio sam zvanje, licencu za rad, stipendije,… jer sam izabrao pomoći autističnoj djeci”.

Comments closed.