Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objavila je u travnju 2018. godine Izvješće o provedbi cijepljenja u 2017. godini, koje prenosimo u cijelosti:

Izvješće o provedbi cijepljenja u 2017. godini

U 2017. godini se nastavio pad cijepnih obuhvata, koji uočavamo zadnjih šest godina. Najveći je pad uočen kod cijepljenja u drugoj godini života (MPR primarno cijepljenje i DTPa-IPV-hepB-Hib docjepljivanje) te pri drugom dTpa docjepljivanju u dobi od pet godina.

Tablica 1. prikazuje cijepne obuhvate postignute u primarnom cijepljenju i prvom docjepljivanju protiv difterije, tetanusa i hripavca po županijama. S obzirom da se u velikoj većini cijepljenja koristi kombinirano cjepivo DTPa-IPV-hepB-Hib, obuhvati za cijepljenje protiv dječje paralize, hepatitis B i Hib-a su jednaki DTP obuhvatima.

U drugoj dTpa revakcinaciji je obuhvat na razini Hrvatske 85,6 %, a razlike među županijama su vrlo velike – kreće se od 41,7 % u Dubrovačko-neretvanskoj županiji do 97,4 u Virovitičko-podravskoj županiji.

Na razini Hrvatske su cijepni obuhvati DTP primovakcinacijom i u docjepljivanju zadnjih šest godina u kontinuiranom padu, što ilustrira Slika 1.

U Tablici 2. su prikazani obuhvati cjepivom protiv ospica, rubele i mumpsa (MPR) po županijama u primarnom cijepljenju i docjepljivanju.

Obuhvati u primarnom MPR cijepljenju 2017. godine su 89 %, što je nastavak uočenog pada obuhvata. Primjerice, 2016. godine su obuhvati prvi put pali ispod 90 % nakon više od 20 godina postizanja visokih cijepnih obuhvata, tj. nakon 1994. godine, kad su bili 89,9 %.

Slika 2. prikazuje kretanje cijepnih obuhvata MPR cjepivom u zadnjih 16 godina.

Iako MPR obuhvati već šest godina padaju i pri upisu u školu, još su uvijek na visokoj razini i osiguravaju visoku razinu kolektivne zaštite školske djece od ospica, rubele i mumpsa. Međutim, kod djece predškolske dobi se iz godine u godinu povećava udio osjetljivih zbog necijepljenja, što predstavlja realnu opasnost od izbijanja epidemije tih bolesti kod djece predškolske dobi, pogotovo u županijama najnižim obuhvatima (Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska). Unutar županija, obuhvati također značajno variraju po ispostavama. Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji se cijepni obuhvati za primarno MPR cijepljenje po ispostavama kreću od 53,3 % (Hvar) do 100 % (Vis), a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji od 40,8 % (Dubrovnik) do 80,5 (Metković); u gradu Rijeci je obuhvat 78,3 % (niži nego lani), Splitu 78 % (viši nego lani), a u Osijeku 80,7% (niži nego lani).

Cijepljenjima koja se provode u školskoj dobi se još uvijek postižu visoki cijepni obuhvati, što značajno doprinosi održavanju kolektivnog imuniteta.

Na primjer, Td docjepljivanjem u osmom razredu osnovne škole je na razini Hrvatske postignut obuhvat od 94,4 % i razlike među županijama nisu toliko velike kao za cijepljenja u predškolskoj dobi, što je prikazano u Tablici 3.

Cijepljenjem protiv hepatitisa B u šestom razredu osnovne škole se također još uvijek postižu visoki cijepni obuhvati (96,3 %) uz male razlike među županijama, što je prikazano u desnim stupcima Tablice 4. Iznimka je Dubrovačko-neretvanska županija u kojoj je obuhvat 83,4 %.

Jedino cijepljenje koje ne pokazuje zamjetan trend pada obuhvata na razini Hrvatske je BCG koje se provodi u rodilištima. Slika 3. prikazuje kretanje BCG obuhvata u Hrvatskoj od 1991. do 2017. godine.

Tradicionalno se najniži obuhvati u Programu cijepljenja postižu pri docjepljivanju 60-godišnjaka cjepivom protiv tetanusa, iako i kod ovog cijepljenja neke županije uspijevaju postići relativno visoke obuhvate (npr. Šibensko-kninska 83,6 %; Varaždinska 86 %, Koprivničko-križevačka 70,5 %). Obuhvati prema županijama su prikazani u Tablici 5.

Na temelju izvješća možemo zaključiti da je zbog kontinuiranog pada cijepnih obuhvata ozbiljno ugrožena razina kolektivnog imuniteta, prvenstveno kod djece predškolske dobi u Hrvatskoj. Ako se pod hitno ne zaustavi trend pada cijepnih obuhvata, u skoroj budućnosti možemo očekivati epidemije ponajprije ospica, rubele, hripavca i mumpsa, otprilike tim redoslijedom.

Zagreb, travanj 2018. godine

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti

Pred Svjetski tjedan imunizacije Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) provela je u subotu, 21. travnja 2018., u Zagrebu osvještavanje o važnosti prijavljivanja nuspojava cjepiva.

Na temu cjepiva s Ivana Delaš iz HURA-e.

Posted by Ivan Pernar on Saturday, April 21, 2018

Michèle Rivasi (Zeleni / EFA) iz Francuske na debati o Dvojbama glede cijepljenja u Europskom parlamentu, 18. travnja 2018. (transkript):

Michèle Rivasi (izvor: wikipedia.org)

Gospođo Predsjednice, mislim da ova rezolucija ne odgovara na razloge za dvojbe glede cjepiva. Ljudi se ne protive cijepljenju nego više nemaju povjerenje.

Jedan od prvih problema je sukob interesa stručnjaka koji odlučuju o rasporedu cijepljenja. Gospodine Povjereniče, kada je došlo do gripe H1N1, tko je odlučio? Bila je to netransparentna skupina stručnjaka WHO-a koji su odlučili da je to pandemija. No, istraga od strane Vijeća Europe pokazala je da pandemije nije bilo, da su je izmislili i da je stručnu komisiju platila farmaceutska industrija.

Drugi problem, pomoćna sredstva. Pogledajte cijelu polemiku o aluminiju. Studije na životinjama pokazuju da postoje neurotoksični učinci, no niti jedna studija nije provedena na ljudima i djeci.

Treći problem, cjepivo je lijek. Svi lijekovi podliježu farmakokinetičkim ispitivanjima, ali ne i cjepiva. Drugim riječima, ne znamo sudbinu njihovih sastojaka u ljudskom tijelu.

Gospodine Povjereniče, javno vas molim da zatražite farmakokinetičke studije za sva cjepiva. Nećemo postići povjerenje silom, postići ćemo ga obrazovanjem, transparentnošću i sigurnošću proizvoda.

Izvor: Vaccine hesitancy and drop in vaccination rates in Europe (debate)

Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) uputila je danas, 18. travnja 2018. godine, svim zastupnicima u Europskom parlamentu iz Hrvatske dopis sljedećeg sadržaja:

Obaveza cijepljenja i način provođenja u Republici Hrvatskoj

Poštovani,

problemom obveznog cijepljenja se bavimo dugi niz godina u sklopu Građanske inicijative “Cijepljenje – pravo izbora”. Nizom akcija pokušavamo jasno iznijeti svoje spoznaje i iznijeti svoje stajalište – u Republici Hrvatskoj (HR) se cijepljenje provodi na nesiguran, nezakonit i upitno učinkovit način.

Povjerenje na relaciji liječnik – pacijent (roditelj/skrbnik) je stahovito narušeno, molim Vas, prije nego što zatvorite mail bez čitanja, molim Vas pročitajte koji su uzroci za nastanak ovog stanja:

1. Cijepljenje u RH se provodi protivno važećem Zakonu o zaštiti prava pacijenata!

Roditelja/skrbnika se u liječničkoj ordinaciji NIMALO ili NEDOVOLJNO obavještava o samom postupku, o njegovim prednostima i potencijalnim opasnostima. Institut informiranog pristanka je potpuno zanemarena kategorija, a temelj je provođenja SVAKOG medicinskog postupka i podsjećam, proizašao je iz Nürnberškog kodeksa kojim je definirano da je nužan dobrovoljan pristanak za provođenje svakog medicinskog postupka! Za postupanje suprotno ovom zakonu je propisana kaznena odredba.

Svakog roditelja koji se USUDI pitati liječnika svojeg djeteta o naravi postupka cijepljeja te od liječnika traži osnovne informacije, automatski se etiketira kao protivnika cijepljenja. Roditelji sustavno ostaju bez odgovora o nazivu cjepiva, nazivu proizvođača, sastavu cjepiva, mogućim kontraindikacijama i nuspojavama.

2. Cijepljenje u RH se provodi protivno važećem Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, istom onom kojim je propisana obaveza imunizacije!

Temeljem tog zakona je donesen Pravilnik o načinu provođenja imunizacije*** kojim se nedvojbeno definira da je nadležni liječnik PRIJE cijepljenja dužan isključiti kontraindikacije (zdravstvena stanja radi kojih dijete ne smije biti cijepljeno, koja u pravilu NISU vidljiva golim okom). Među njima je i preosjetljivost na komponente cjepiva na koju upozoravaju i sami proizvođači cjepiva u svojim uputama. Roditelji svoju djecu, potpuno nesvjesni mogućih rizika, izlažu cijepljenju “naslijepo”, a liječnici često nisu ni svjesni da krše svoju zakonsku obavezu. Za postupanje suprotno ovom zakonu (i pravilniku) je propisana kaznena odredba.

Svakog roditelja koji kod liječnika traži da se kod njegovog djeteta isključe kontraindikacije prije cijepljenja, redovito je suočen s optužbom da je protivnik cijepljenja!

3. Cijepljenje u RH se provodi protivno važećem Zakonu o lijekovima i Pravilniku o farmakovigilanciji!

Zakonom i Pravilnikom je jasno definirana obaveza liječnika da prijave svaku SUMNJU na nuspojavu cjepiva te je definirana i kaznena odredba za drugačije postupanje. Tragedija našeg sustava je u tome što NE POSTOJI nadležno tijelo koje bi imalo nadzor nad prijavljivanjem nuspojava, nego je to prepušteno dobroj volji liječnika. Radi “smirivanja duhova”, prije nekoliko godina je uvedena mogućnost da roditelji sami prijavljuju nuspojave cijepljenja, ali time se samo amortiziralo nezakonito postupanje liječnika. Roditelji ne bi trebali biti toliko upućeni i stručni da bi znali što su sve nuspojave cijepljenja, a obrazac za prijavu je vrlo složen i roditelj često ne raspolaže svim potrebnim podacima.

Svaki onaj roditelj koji je kod svojeg djeteta uočio nuspojavu cijepljenja, a koje su daleko učestalije i ozbiljnije od onih o kojima se uobičajeno govori, automatski se proglašava protivnikom cijepljenja!

4. Stalno smo izloženi uvjeravanju u “kolektivni imunitet” dok je istovremeno nemoguće razjasniti misterij: jesu li starije generacije zaštićene onim cjepivima koje su primile prije 30-40-50 godina (npr. cijepljenje protiv ospica je uvedeno 1969. godine)? Jesu li zaštićeni oni koji su zadnji puta cijepljeni prije 15 godina? Službeni podaci govore – nisu! Nije upitno da li će imunitet stečen umjetnom imunizacijom isteći – pitanje je samo kada, nakon 5, 10 ili 15 godina.

Također, jesmo li mi (starije generacije) zaštićeni protiv SVIH zaraznih bolesti protiv kojih je cijepljenje danas obavezno? Ne, nismo – jer protiv nekih nismo nikada ni cijepljeni. Kako je onda uopće održiva teorija “kolektivnog imuniteta”?

Svakog onog roditelja koji se usudi ustvrditi kako se ova teorija grubo sudara sa zdravom logikom se automatski proglašava protivnikom cijepljenja!

Ljubazno Vas molim da saslušate glas roditelja čija su djeca oštećena cjepivima, koji godinama od sustava ne uspijevaju dobiti ni objašnjenje niti pomoć! Roditelji su prepušteni sami sebi i svojim vlastitim sposobnostima i sredstvima kad se suoče s narušenim zdravljem svoje djece. Oni kod svoje djece jasno uočavaju da su zdravija s prestankom cijepljenja ili da su mlađa, necijepljena bitno boljeg zdravlja od starije braće. Neobjašnjive upale gornjeg dišnog sustava, učestale upale uha, atopijski dermatitis, egzemi, urtikarije, učestali proljevi, intolerancije i alergije na hranu, mnogi neurološki poremećaji, poteškoće u razvoju kod prethodno zdrave djece su poteškoće s kojima se mnogi roditelji susreću i svjedoče da su nastale nakon cijepljenja. Nažalost učestalost ovih pojava je daleko veća od onoga što službene brojke govore – zahvaljujući upravo neadekvatnom sustavu prijavljivanja nuspojava, jer svaki dokaz o mogućoj štetnosti cjepiva je NEPOŽELJAN.

https://drive.google.com/file/d/1MSdsGOaOfczGkFCSXA_m3cirkJNtY37c/view

Na gornjem linku je snimka sa jednog od stručnih skupova na kojima se promovira cijepljenje. U njemu možete čuti/vidjeti kako vodeći epidemiolog RH govori o tome kako NIJE POTREBNO prijaviti svaku nuspojavu jer bismo time imali prijavu 50.000-60.000 blagih nuspojava godišnje. Moje pitanje je: koliko se težih i teških nuspojava propusti prijaviti radi ovakvog stava?

Naime, po statistici se godišnje utroši oko 500.000 doza cjepiva. Pri tome se prijavi cca 140-150 nuspojava godišnje, to iznosi ispod 0,03% što je statistički NEMOGUĆE radi proizvođačevih upozorenja o pojavnosti nuspojava, navedenih u službenim uputama cjepiva!

Za svoju djecu želimo samo najbolje, najvišu moguću razinu dostupne zdravstvene zaštite te provođenje SVIH zdravstvenih mjera sukladno važećim propisima RH, kao i smjernicama koje daju sami proizvođači lijekova. Ništa manje niti išta više od toga.

Srdačan pozdrav,
Ivana Delaš dr. vet. med.
predsjednica Hrvatske udruge roditelja aktivista

Danas je na Trgu Republike u Ljubljani, s početkom u 10 sati, održan prosvjed na kojem je više tisuća slovenskih roditelja izrazilo negodovanje zbog najavljenih izmjena Zakona o zaraznim bolestima. Prosvjed je organiziralo Združenje za naravni razvoj otrok (Udruga za prirodni razvoj djece).

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaraznim bolestima u suprotnosti je s temeljnim vrijednostima demokratske i pravne države jer je na usvajanje poslan po žurnom postupku, bez javne rasprave.

Predložena izmjena zakona grubo zadire u temeljna ljudska prava jer necijepljenoj i nepotpuno cijepljenoj djeci onemogućuje upis u javne i privatne vrtiće s javno sufinanciranim programom pa čak i upis na neke škole i fakultete.

Prijedlog također grubo zadire u osjetljivo područje zdravlja djece, jer roditeljima oduzima mogućnost utjecaja na odluku o cijepljenju, unatoč opravdanim razlozima za izuzeće od cijepljenja. Izmjenama zakona ukinula bi se mogućnost da roditelji predaju zahtjev za izuzećem od cijepljenja, čak i u slučaju teških reakcija na cjepivo i drugih zakonom određenih razloga (bolesti ili alergije na sastojke cjepiva).

Prosvjednici su poručili: “Zajedno smo jaki. Zajedno možemo postići da nas državne vlasti poslušaju. Zajedno možemo postići slobodu odlučivanja i djeci omogućiti prirodni razvoj.”

Nakladnik Omega lan d.o.o. objavio je prvu knjigu hrvatskog autora koja na sveobuhvatan način, na 368 stranica te svima razumljivim jezikom propituje cijepljenje. Knjiga Darka Vujnovića “Zbogom cjepiva – štetna i neučinkovita” usitinu se može preporučiti svima koje zanima tema cjepiva i cijepljenja, od roditelja koji dvoje cijepiti ili ne cijepiti djecu do zdravstvenih radnika koji su dio sustava cijepljenja, ali i političara na kojima je, naposljetku, odluka o obavezi ili preporuci cijepljenja.

“Kako djeluju cjepiva? Kakav je sastav cjepiva? Kako se ispituju prije primjene? Koje su nuspojave cjepiva? Smiju li cjepiva biti nametana pučanstvu zbog nekog višeg cilja? Kakva je prava priroda bolesti? Na ta i na mnoga druga pitanja autor daje jednostavan odgovor: nakon više od dva stoljeća primjene više različitih vrsta cjepiva, cjepiva su se dokazano pokazala štetnim i neučinkovitim, posve nepotrebnim.”, ističe nakladnik knjige objavljene u biblioteci znakovitog imena “Novi dokazi”.

Prvo predstavljanje knjige najavljeno je za ponedjeljak, 23. travnja, od 17:30 sati u Knjižnici grada Zagreba – Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Ulici Petra Preradovića 5 u Zagrebu. Knjigu će predstaviti sam autor, poznat kao izdavač knjiga koje se tiču pravilnih, prirodnih i logičkih načina liječenja raka i drugih bolesti današnjice.

U pozivu na predstavljanje ističe se: “”Zbogom cjepiva – štetna i neučinkovita” autora Darka Vujnovića jedna je od rijetkih knjiga koja upozorova na neučinkovitost i štetnost cjepiva sa zaključkom: cjepiva nas nisu zaštitila od bolesti i nikad niti neće zbog sustavne greške zamisli djelovanja antigenskog materijala na ljude i životinje.”

Dr. Andrew Wakefield

Obveza cijepljenja temelji se na ideji da se “zahtijeva” cijepljenjem postignut “kolektivni imunitet” kako bi se “zaštitilo” one koji se ne mogu cijepiti, no ovaj video dr. Wakefielda jasno objašnjava kako cijepljenje zapravo uništava prirodni kolektivni imunitet i tako više ljudi izlaže riziku!!!

Prirodni kolektivni imunitet je ono što zaista štiti populaciju od mortaliteta (smrti) i morbiditeta (stope bolesti). Dr. Andrew Wakefield (* ) u ovom videu objašnjava kako djeluje prirodni kolektivni imunitet na primjerima ospica, zaušnjaka te vodenih kozica. Ovaj video morate pogledati prije nego se upustite u raspravu s nekim tko zagovara obvezu cijepljenja.

Transkript

Reći ću prvo nešto ukratko o kolektivnom imunitetu jer se radi o vrlo važnom konceptu na kojem se temelji uvođenje ili održavanje obveze cijepljenja. Navodna potreba za održavanjem visokog imuniteta u populaciji uporabom cjepiva kako bi se spriječilo obolijevanje onih koji se, na primjer, ne smiju cijepiti: ili su premladi ili imaju kompromitiran imunosni sustav zbog kemoterapije ili zbog uporabe steroida ili tome slično. Vrlo je važno ovo razumjeti i biti u stanju to izraziti kako bi se moglo raspravljati s onima koji uporno tvrde da je kolektivni imunitet okosnica nametanja obveze cijepljenja djece. Želim odvojiti prirodni kolektivni imunitet koji je postojao prije uvođenja cijepljenja od percepcije kolektivnog imuniteta u današnje vrijeme masovnog cijepljenja.

More »

Hrvatska udruga roditelja aktivista – HURA poslala je 10. travnja 2018. godine dopis na više e-mail adresa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Rijeci, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora sljedećeg sadržaja:

Poštovani,

dana 29. ožujka 2018. godine je u organizaciji Sveučilišta u Rijeci održan okrugli stol naziva Cijepljenje – kontroverze. Jedan od govornika bio je i prof. Elvio Baccarini, pročelnik Odsjeka za filozofiju Sveučilišta u Rijeci, etičar i politički filozof. Prof. Baccarini bio je službeno pozvani predavač na Okruglom stolu i nastupio je umjesto prof. Dragana Primorca koji je, zbog nenadanih obaveza, morao otkazati predavanje u zadnji čas.

U svome obraćanju javnosti, prof. Baccarini je, između ostalog izjavio sljedeće:

“Tako je, naravno, formulirana i Hipokratova zakletva kojoj je u današnjem svijetu potrebna nužna reforma. Krećem od ovog načela “prvo ne naštetiti pacijentu”. To je nešto što je moglo vrijediti u Hipokratovo vrijeme kad su Hipokrat i njegove kolege imali vrlo ograničene resurse za pomaganje svojim pacijentima pa je onda princip bio “hajde se potrudi da im ne načiniš zlo”. Danas, uz mnogobrojne resurse za pomagati pacijentima, odnosno ne ja, nego kolege liječnici imaju te resurse, naravno da nam ne može temeljno načelo, nadjačavajuće, biti “prvo ne naštetiti pacijentu”. “

Ovaj je stav prenesen i službeno objavljen i u nekoliko medija koji su popratili navedeni Okrugli stol (primjerice Novi list).

Prema našim spoznajama, nije se pristupilo reformi Hipokratove zakletve niti smatramo da je prikladno ovakav stav javno isticati i promovirati. Iznošenjem ovakvog mišljenja narušava se ugled liječničkog poziva i omalovažavaju pacijenti. Uvredljiv je za sve sudionike u sustavu zdravstvene zaštite.

Molimo Vas za očitovanje po pitanju gore navedene sporne izjave te postupanje u skladu sa zakonskim propisima te stručnim i etičkim načelima.

U povodu javno iskazanog mišljenja prof. Elvia Baccarinija o potrebi mijenjanja Hpokratove zakletve, Građanska inicijativa “Cijepljenje – pravo izbora” očitovala se 2. travnja video-uratkom:

Na portalu Telegram 9. travnja 2018. godine objavljen je odličan napis Silvane Menđušić Moj sin je autist. Kad sam si to napokon priznao, počeo sam ga čupati i sad, mimo svih izgleda, ide u školu, o predanom nastojanju Dalibora Talajića da svojeg sina iščupa iz ralja autizma.

Napis je objavljen u povodu skore objave njegove knjige naslovljene “Most ponad burne rijeke… ili o velikoj borbi jednog malog tatinog borca“. Dalibor, “akademskim zvanjem profesor klarineta, pozivom crtač stripova koji radi za Marvel”, vješto je ukoričio svoju životnu ispovijed o očinskoj požrtvovnosti i ljubavi spram bolesnog sina.

Dalibor Talajić (izvor: telegram.hr, foto: Vjekoslav Skledar)

Prenosimo tek nekoliko odlomaka iz spomenutog napisa:

Prije dvanaest godina u Zagrebu se rodio jedan dječak. Apgar mu je bio 10/10. Prvi put se nasmijao s dva mjeseca, sjediti je počeo s osam napunjenih mjeseci, prvu riječ sa značenjem izgovorio je s devet. S jedanaest je stajao na nogama. Oko prvog rođendan bivao je sve mirniji. Njegov se tata sjeća da mu je tada bilo malo žao što dječak više nije onaj glasni veseljak. Danas mu je žao jer misli da je već propustio primijetiti prvi znak. Ignorirao je osipe i prištiće koji su trajali duže od standardnog razdoblja čišćenja kože kroz koje prolaze djeca do drugog mjeseca života. Analiza krvi pokazala da je alergičan potencijalno na sve. Zamjera si što mu tada nije palo na pamet da sklonost alergijama upućuje da je metabolizam njegovog sina osjetljiv. Dječak je s četrnaest mjeseci prohodao. Onda je počeo trčati. I samo je trčao. I nije se obazirao. Nije se više smijao. Nije više ništa govorio. Nije gledao više u oči. Niti se više ikome u bilo kojoj situaciji odazivao… i sve je češće vrištao. I sve dulje.

Tako Dalibor Talajić ukratko opisuje prvu godinu i pol dana života svog sina. A zatim se na sljedećih gotovo 200 stranica knjige koju uskoro objavljuje, paragraf po paragraf, ispod nogu čitatelja otvara bezdan. Onaj u kojem otac govori kako je sin svakim danom bio sve dalji od njega, a pogled mu postaje sve prazniji. Onaj u kojem priznaje da je gledajući drugu djecu kako se igraju, osjećao i tugu i ljubomoru. U kojem otkriva da je silno želio da njegov sin bude poput druge djece. Onaj u kojem opisuje kako mu je sin u jednom trenutku biljka, u drugom divlja zvijer. Onaj u kojem se dijete izgubi u vrištanju, u kojem mu se pogled isprazni, kada se baca po podu ne mareći hoće li se ozlijediti… Onaj u kojem priznaje da se bojao vlastitog djeteta.

Na početku, u razdoblju kada je dijagnoza dobivala svoje ime, Dalibor se konzultirao s raznim stručnjacima. I nakon nekoliko godina zgrožen je savjetima nekih psihologa koji su mu savjetovali: vi imate svoj život, razmišljate što ćete sa svojim djetetom. Bilo mu je strašno slušati savjete kako ‘i mi, roditelji, imamo svoje živote i kako polako moramo razmišljati u koju ustanovu smjestiti svoje dijete jer uvijek će biti tako’.

“Ljudi, što vam je? To je moje dijete! Zar da ga vratim, jer nije ispravno?!”, odgovarao bi Dalibor. “Kolike sam samo ljude u dubini duše prokleo zbog takvih riječi? Kolike nisam ni pogledao, a kamo li pozdravio na odlasku iz njihovih ureda?” Ignorirajući s prezirom takve stručnjake čiji su savjeti u konačnici značili da bi njegovo dijete postao samo sedirani stanovnik neke ustanove i još jedna recka u statistici, Dalibor je okupio armiju drugih. Svakome od njih poimence i pažljivo u knjizi zahvaljuje na pomoći.

U razdoblju kada se suočio s problemom, umrla mu je majka. Raspao mu se brak, ostao je bez psa, život mu se potpuno urušio, istodobno je bio sve svjesniji koliko su čvrsti okovi kaveza u kojem je zatočen njegov sin.

Upoznao je i skup institucija i ustanova koje se arogantno nazivaju apstraktnim pojmom sustav, ali često ne pomažu nego još i podmeću nogu. Ponekad bi sve organizirao i posložio, a onda bi jedna administrativna odluka komisije u vrtiću srušila cijelu konstrukciju i zatvorila im svojim urudžbiranim rješenjem vrata svih gradskih vrtića.

Dalibor se ne usuđuje pomisliti da je jamac ičega, ni Radamesova (pseudonim Daliborovog sina, nap. ur.) oporavka. “Ali mogao sam garantirati jedno: činio sam, činim i činit ću sve što jest i nije u mojoj moći da ga spasim.” To što čini da ga spasi nije set kratkotrajnih terapija, nego svakodnevni višesatni rad s neizvjesnim ishodom. Svaki dan vježbaju puno sati, a rezultati će se vidjeti za par godina. Terapija kojom spašava svoje dijete znači da prema njemu mora biti strog i da mu umjesto igre mora nametati željeznu disciplinu. Postao je koterapeut svom sinu s kojim radi po metodi ABA. U Hrvatskoj za djecu sa sličnim poremećajima ne postoji adekvatna terapija, ali postoji u Beogradu. Tek odnedavno u Zagrebu se po tom pitanju stvari mijenjaju. Ali kad je njegovom sinu najpotrebnije bilo, ABA terapije nije bilo u Hrvatskoj.

Zamjera si i cijepljenje. “Postoji koincidencija, ali ne znam je li cjepivo krivo ili ne. Hrpa simptoma koje on ima koincidirala je s vremenom tog cijepljenja. No, ne mogu biti slijepi ratnik”, odgovara, vjerojatno procjenjujući da riskira da ga se na samu mogućnost propitivanja sigurnosti cjepiva diskreditira kao zatucanog primitivca. Zato na to pitanje ne odgovara.

Na portalu Narod.hr 6. kolovoza 2017. godine objavljen je napis Cjepiva proizvedena na stanicama koje potječu od abortirane djece, kojeg je napisao Antun Lisec, dr. med. Napis prenosimo u cijelosti:

Antun Lisec (fotoizvor: bedrudingusic.wordpress.com)

Ministarstvo zdravstva R.H. je u tzv. “obavezna” cjepiva uvrstilo i ona protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MO-PA-RU).

Agencija za lijekove i medicinske proizvode HALMED, koja je u nadležnosti istoga Ministarstva, dala je odobrenja za Priorix i M-M-RVAXPRO cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, te za Priorix, koje je cjepivo ne samo protiv ovih bolesti, nego još i protiv vodenih kozica.

Preko web stranice HALMED-a se dolazi do poveznica koji govore o sadržaju i načinu proizvodnje ovih cjepiva.

Tako se dolazi do podatka da Priorix sadrži živi, oslabljeni virus rubele (soj Wistar RA 27/3 ), umnožen na ljudskim diploidnim (MRC-5) stanicama.

M-M-RVAXPRO cjepivo sadrži isti taj živi, oslabljeni WISTAR RA 27/3 soj virusa rubeole, proizveden na WI-38 ljudskim diploidnim fibroblastma pluća.

ProQuad, sadrži živi, oslabljeni virus rubeole Rubella Wistar RA 27/3 proizveden na ljudskim stanicama pluća WI-38 i živi, oslabljeni virus vodenih kozica OKA/Merck proizveden na ljudskim MRC-5 stanicama.

Wikipedija i brojni drugi izvori izveštavaju da je porijeklo MRC-5 stanica plućno tkivo 14 tjedana starog abortiranog dječaka. Ove stanice je izolirao J.P. Jacobs s kolegama u rujnu 1966. godine. Na isti način se doznaje da su WI-38 ljudske stanice porijeklom od plućnog tikva djevojčice, duge 20 cm, abortirane 1962. u Švedskoj. More »