Cijepljenje je bila tema emisije “Otvoreno” prikazane na prvom programu Hrvatske televizije 10. siječnja 2018. godine. Gosti emisije su bili Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Vladimir Draženović, virusolog, voditelj Nacionalnog centra za gripu, Lidija Gajski, specijalistica interne medicine i Petra Šestak, članica Građanske inicijative Cijepljenje – pravo izbora.

U emisiji je bilo ponajviše riječi o trenutnom stanju zaraze gripom i ospicama u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, (ne)podudarnosti uvođenja cjepiva za pojedine zarazne bolesti i smanjenja pobola i smrtnosti u Hrvatskoj, nuspojavama cjepiva i njihovom (ne)prijavljivanju mjerodavnim zdravstvenim službama od strane pedijatara te nužnosti objektivnog informiranja roditelja o prednostima i nedostacima cjepiva, kao i zahtjevu uvođenja instituta slobodnog i informiranog pristanka na cijepljenje i u Hrvatskoj po uzoru na brojne zemlje Europe u kojima je cijepljenje preporučeno, a ne obavezno.

Emisiju je vodio novinar Mislav Togonal. Uvodni prilog sadrži izjave Goranke Petrović, epidemiologinje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZZJZ), Zlatibora Lončara, ministra zdravstva Republike Srbije, Eve Grlic, epidemiologinje Zavoda za javno zdravstvo Republike Slovenije, dr. sc. Bernarda Kaića, voditelja Odjela za prevenciju zaraznih bolesti i cijepljenje HZZJZ-a, prof. dr. sc. Milivoja Jovančevića, pedijatra, prof. dr. sc. Gorana Tešovića, pročelnika Zavoda za infektivne bolesti dječje klinike “Dr. Fran Mihaljević”, Maria Malnara, specijaliste obiteljske medicine iz Švedske i Elene Cindrić, majke.

Na kraju emisije prikazan je i izbor komentara gledatelja, među kojima je i onaj majke kojoj je liječnik poručio: “Ne morate cijepiti svu djecu. Samo onu koju želite zadržati.”.

  • Emisiju možete “skinuti” OVDJE.

Piše: Valerie Kochmann

Dr. Mateja Černič je autorica znanstvene monografije pod nazivom Ideološke konstrukcije o cijepljenju, a doktorirala je na Fakultetu za primijenjene društvene znanosti u Novoj Gorici. Prvenstveno istražuje teme društvene moći, ideologija i diskursa u području medicine i svakodnevnog života.

Već nekoliko godina slovensku javnost upozoravate na činjenicu da studije na temelju kojih su cjepiva dobila odobrenje za stavljanje u promet zaštićene kao poslovna tajna. Što ovo zapravo govori o stavu prema javnom zdravlju?

Doista, od 2013., s Javnom agencijom za lijekove i medicinske proizvode (u nastavku: JAZMP) se borim za javnu dostupnost studija o sigurnosti i učinkovitosti na temelju kojih svakom cjepivu izdaje dozvolu za promet. Ovdje treba naglasiti da nitko (osim osoblja JAZMP-a) nema pristup tim studijama. Ni nestručna javnost, ni stručna javnost. Liječnici se time ne opterećuju, nisu ni kao pojedinci, niti kao struka nikada zatražili (ili barem do 2013., kada sam prvi put započela s tim) pristup takvim studijama. Niti su ikad problematizirali zakone koji omogućuju da se sigurnosne i studije učinkovitosti podnesene u procesu registracije zaštite kao poslovna tajna.

Slučaj je sada drugi put na sudu, a argumenti koje koristi JAZMP su nevjerojatni. Prema njima, objavljivanje studija o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva dovelo bi do “lažnih” tumačenja, što bi dovelo do masovnog odbacivanja cijepljenja. Daljnji argumenti su da bi otkrivanje studija prouzročilo značajnu štetu proizvođačima koji bi počeli napuštati tržište, da bi pojedini proizvođači bili stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju itd.

JAZMP dosljedno djeluje kao zagriženi branitelj interesa farmaceutske industrije a ni na koji način kao zaštitnik javnog zdravlja, premda mu je to zakonom propisan zadatak. Istovremeno, u Agenciji također bijesno štite sami sebe – studije na temelju kojih cjepiva dobivaju dozvole za stavljanje na tržište (doma i u inozemstvu), metodološki su jako loše napravljene. Dizajnirane su na takav način da ni slučajno ne dopuštaju realnu procjenu ili kratkoročni, a kamoli srednji i dugoročni učinak cjepiva. More »

Doveli ste dijete na sistematski pregled.

Jer je ono vaše zlato, vaš centar svijeta i želite mu dati najbolju moguću skrb. Vjerujete da je u zdravstvenom sustavu, pogotovo kad je u pitanju preventiva zdravlja djece, sve onako kako baš treba biti – sigurno, učinkovito i maksimalno kvalitetno. Vjerujete i djetetovom pedijatru da čini najbolje za zdravlje vašeg djeteta.

O cijepljenju ne znate puno, osim onog što vam kaže liječnik i brošure i web stranice javnozdravstvenih ustanova. Uostalom, mora se, takav je zakon.

Znate li možda kako će liječnik utvrditi je li vaše dijete dovoljno zdravo da može primiti cjepivo?

Znate li kako će liječnik utvrditi preosjetljivost vašeg djeteta na neki sastojak u cjepivu?

Znate li koje cjepivo vaše dijete prima?

Znate li koje su moguće nuspojave cjepiva?

Je li vam liječnik dao da pročitate uputu/deklaraciju o cjepivu koje namjerava dati vašem djetetu?

Jeste li dobili obrazac informiranog pristanka na cijepljenje?

Je li vas liječnik uputio da mu prijavite svaku nuspojavu ili vam napomenuo da to možete učiniti i sami?

Znate li gdje možete sami prijaviti nuspojave na cjepivo?

Znate li sve podatke potrebne za prijavu nuspojave Halmedu?

Na fotografijama su cijepne knjižice iz dviju zemalja: žuta iz Njemačke (primjer zemlje u kojoj je cijepljenje PREPORUČENO), bijela iz Hrvatske (u kojoj je cijepljenje OBAVEZNO). Uočavate ključnu razliku? Ako želite prijaviti nuspojavu, u hrvatskima najčešće nedostaju ključni podaci – proizvođač i serijski broj.

Ali što će to vama/nama, kad nuspojava u Hrvatskoj i nema? Osim iznimno blagih. I iznimno rijetkih. I iznimno neprijavljivanih. I nepriznatih. Odnosno, “to je sve sasvim normalno”.

Na portalu Logično 4. siječnja 2018. godine objavljen je napis Kako je polemika o cjepivu (vakcini) protiv ospica otkrila nepoznate informacije, kojeg prenosimo u cijelosti:

Nakon što su hrvatski mediji objavili članak o smrtnosti ospica, razvila se žustra polemika na društvenim mrežama oko istinitosti objavljenih informacija, a posebno oko potrebe za cijepljenjem što većeg broja hrvatskih građana. Sugovornici su se pozivali na statističke podatke, razum, logiku, glupost, “guštere”, a neki i na teorije zavjere. Bilo je tu informatičara, pravnika, ekonomista kao i jedan hrvatski pedijatar – veliki pobornik cijepljenja.

Tijekom žustrih, ali za neke i vrlo korisnih razgovora, nenadano je isplivala interesantna informacija o stvarnoj učinkovitosti cjepiva protiv ospica.

Hrvatska je vrlo mlada zemlja. U nedostatku valjanih statistika kroz vrijeme, hrvatski znanstvenici temelje svoje spoznanje na literaturi koja im je dostupna, a koja je često manjkava. Svi zaključci temeljeni na parcijalnim informacijama ne mogu biti objektivni. Kako bismo dobili što objektivniju informaciju o ospicama, prenosimo izvorne informacije francuskih znanstvenika kojima su dostupni vrlo detaljni statistički podaci o ospicama u zadnjih 100 godina.

U narodu ih nazivamo “dječje ospice”, što već svojim imenom govore da se radi o bolesti djece. Ospice su bolest koju je nekada gotovo svako dijete “moralo” preboljeti. Identičan opis ospica možemo pronaći i u francuskoj literaturi koja također govori o “bezopasnoj bolesti”.

“Vrlo je teško sistematski cijepiti populaciju protiv bezopasne bolesti kao što su ospice, gdje smrtnost kod najtežih hospitaliziranih slučajeva iznosi samo 1 od 588 osoba. Ovdje se ne radi o globalnoj oboljeloj populaciji, nego samo onima koji imaju teže komplikacije”, piše profesor Bastin 1977. godine.

Deset godina kasnije, na konferenciji koja je imala za cilj promovirati program cijepljenja, profesor Jacques Roux, direktor pri Ministarstvu zdravlja Republike Francuske, prezentira načine kako senzibilizirati javnost i liječnike o “opasnoj bolesti s vrlo teškim posljedicama“.

Profesor Jacques Roux, član Komunističke partije Francuske (PCF) i bivši predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije, 1993. godine je osuđen uvjetno na tri godine zatvora zbog skandala kontaminirane krvi, a što će ostaviti neizbrisivu mrlju u njegovoj karijeri.

Što kažu statistike o ospicama?

Oni koji tvrde da su ospice iskorijenjene cjepivima, nemaju pravo. Grafikon ispod vrlo jasno pokazuje regresiju smrtnih slučajeva u Francuskoj za koje su odgovorne ospice.

 Broj umrlih od ospica u Francuskoj 1953.

Između 1906. i 1983. prije nego je pokrenuta kampanja za cijepljenje protiv ospica, broj smrtnih slučajeva se smanjio s 3.754 na 20. Naravno, bez obzira na povećanje populacije za 33%. (Annuaire statistique de la France).

 “Annuaire statistique de la France” iz 1953. – Provjera podataka

Korišteni argumenti za stvaranje straha kod majki su vezani za dvije teže komplikacije: encefalitis (upala mozga) i Subakutni sklerozirajući panencefalitis SSPE (progresivno oštećenje mozga) koje se mogu pojaviti godinama nakon prebolijevanja ospica.

Interesantno, 1934. godine u Francuskoj je od ospica umro 1.349 osoba. O tome je napravljena i službena zabilješka:

“U nekoliko stotina slučajeva ospica kod djece i odraslih, već dvije godine pratimo stanje u bolnici “Cloude Bernard” gdje smo imali samo jedan slučaj encefalitisa (upalu mozga)”.

Nakon 1983. godine, kada je započela masovna kampanja cijepljenja, zabilježeno je 11 slučajeva encefalitisa i 12 slučajeva SSPEa.

U “Médecine praticienne – n°664/travanj 1977“. citirano je jedno britansko znanstveno istraživanje koje govori o smrtnosti ospica. Smrtnost za djeca između 5 i 9 godina je bila najmanja. Upravo u toj dobi su djeca najviše obolijevala od ospica. Smrtnost djece do jedne godine starosti bila je 4 puta veća, a za osobe preko 25 godina rizik je bio 8,5 puta veći. Ovi podatci nisu bili nešto novo, pošto je WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) 1950. tvrdila slijedeće:

“Danas ne postoji ništa što će imunizirati populaciju od ospica. Samo doživotna imunizacija može biti predmet sistematskog cijepljenja, u protivnom imat ćemo odgađanje bolesti i njeno pojavljivanje u dobi kada je rizik najveći.”

Ovo potvrđuje “narodno” mišljene da je ospice bolje preboljeti na vrijeme, nego odgoditi njihovo pojavljivanje. Zbog toga su ospice i dobile naziv dječja bolest.

1960. godine farmaceutska kompanija Merck je razvila cjepivo MMRII

Zbog uvjerenja da jaka doza cjepiva doživotno imunizira, Sjedinjene Američke Države su planirale sistematsko cijepljenje već početkom 60-tih godina, što su i učinile. Nakon sistematskog cijepljenja cilj je doista postignut. Zabilježeno je spektakularno smanjenje broja oboljelih. Međutim, krajem 80-tih došlo je do naglog povećanja broja oboljelih s velikim brojem smrtnih slučajeva. Povećanje oboljelih je primijećeno kod dojenčadi (djeca mlađa od jedne godine) i osoba preko 25 godina, a što je već 10 godina ranije tvrdio da će se dogoditi profesor Bastin.

Novonastala situacija je natjerala američke znanstvenike da preporuče drugu dozu cjepiva 1989. godine. Identična situacija se dogodila u Francuskoj i Švicarskoj gdje se nova doza cjepiva poreporuča u 6. i 15. godini.

Iz svega navedenog, očito je da prirodna imunizacija nakon preboljele bolesti traje puno dulje, nego imunizacija stvorena cijepljenjem.

U prvoj fazi nakon cijepljenja, osoba doista stječe određenu dozu imuniteta koja ga štiti od ospica. Virus u prirodnom okruženju je također manje prisutan, zbog umanjenog broja oboljelih.

U drugoj fazi imamo populaciju kojoj slabi imunizacija i koja ima potrebu za obnavljanjem cijepljenja kako bi se iznova zaštitila u budućnosti.

Majke imunizirane cjepivom zbog kojeg nisu nikada imale ospice, više ne prenose antitijela na svoje bebe jer tih antitijela nemaju. Zbog toga bebe postaju osjetljive na virus ospica. Upravo je ovo razlog, što imamo veliku smrtnost kod dojenčadi, a za što je odgovorna imunizacija tj. cijepljenje. Što se populacija više cijepi, ona postaje osjetljivija.

Uzimajući u obzir navedenu situaciju, izvršeno je matematičko modeliranje koje je trebalo objasniti što će biti s ospicama u budućnosti. Bez obzira na kampanje koje promoviraju cijepljenje, procijepljenost iznosi oko 80%. S jedne strane imamo populaciju koja treba nove doze cjepiva, a s druge strane osobe koje su prirodno imunizirane.

Sada razumijemo zašto su ospice i pored cijepljenja ipak ostale neiskorijenjene. Imamo slučaj u Sjedinjenim Državama gdje je procijepljenost gotovo 99%-totna, a ipak imamo povećanje oboljelih. Naravno, razlozi za povećanje oboljelih su odmah “argumentirani”: prekasno cijepljenje, slaba imunizacija,…

U Francuskoj smo također svjedoci povećanja broja oboljelih kod procijepljene populacije. 1985. godine samo je 3% procijepljene populacije oboljevalo od ospica, a 1994. taj broj se povećao na 27%. Potpuno identičnu situaciju imamo i s drugim “dječjim bolestima”.

U nekim afričkim zemljama, smrtnost je bila veća kod procijepljene populacije, nego kod one koja nije bila cijepljena (Zimbabwe i Niger 1992.).

Znanstvenici i za afrički slučaj imaju opravdanje: “Velike vrućine su onemogućile distribuciju cjepiva”. Činjenica je da pothranjenost, nedostatak vitamina A, loša kvaliteta vode koja uzrokuje česte dijareje utječu na imunitet populacije u Africi, a time i sklonost ospicama.

Nije li bolje preboljeti ospice?

Iz svega navedenog, postavlja se logično pitanje zašto smo od bezopasne dječje bolesti napravili svjetski problem. Ne radi se samo o ospicama, nego i nekim drugim dječjim bolestima – primjer zaušnjaci.

Osobe koje su u djetinjstvu preboljele ospice u sebi nose antitijela. Prenose li majke antitijela na svoju djecu i time ih prirodno štite od smrtnosti, pitanje je na koje znanstvenici moraju dati odgovor.

Više znanstvenih studija potvrđuje vezu između osoba koje nisu preboljele ospice u djetinjstvu i vrlo ozbiljnih bolesti: autoimune bolesti, kožne bolesti, degenerativne bolesti kostiju pa čak i određenih vrsta raka (The Lancel 1985.).

Želeći zamijeniti prirodnu imunizaciju trajnu u vremenu, znanstvenici su dali prednost cjepivima. Povećanje komplikacija kod oboljelih dojenčadi, već od početka je bilo poznato, a što potvrđuju današnje statistike.

Radi li se ovdje o ekonomskom problemu koji zanemaruje zdravlje građana, legitimno je i prijeko potrebno pitanje? Građani imaju pravo znati što kažu intelektualno pošteni znanstvenici, a ne “amateri” kojima pripada i autor ovog članka, ali koji želi prenijeti mišljenje svih, a ne samo jednih.

Ako znanost nije u stanju svojim znanstvenim metodama objasniti običnom građaninu temeljne činjenice, onda to nije znanost, već manipulacija ili ignorancija znanstveno utemeljenih činjenica.

Izvori:

Radovi profesora Bastin vezanih za ospice

The Lancet 1979

Michel Georget, biolog

Službene statistike Republike Francuske

Službene statistike / digitalizirana baza

“Ako nemaju kruha, dajte im cjepiva” (Suvremena Marija Antoaneta)

Britanski dnevnik The Guardian objavio je 2010. godine članak u kojem se, između ostalog, za bolesti i smrti u svijetu optužuje one koji “šire paniku i strah od cjepiva”. Na članak je reagirao indijski liječnik dr. Jacob Puliyel (* ), no Guardian je objavio urednički dotjerano reagiranje, a mi donosimo integralnu verziju tog pisma, kao i njegov prijevod. Izbori na koje se dr. Puliyel poziva u tekstu, navedeni su na kraju originalnog teksta na engleskom.

 Jacob M. Puliyel

“Smatram vaš članak ‘Zašto strah od cjepiva uzrokuje strahote u zemljama u razvoju’ (11. listopada 2010) neuobičajeno netočnim i pristranim. Pišete da ‘indijske skupine za lobiranje, predvođene opozicijskim političarima’ tvrde da je cjepivo protiv Haemophilus influenzae nepotrebno, a odluku indijske vlade da preispita njegovu korist ‘mnoge živote dovodi u rizik’. Član sam Nacionalne skupine za savjetovanje o Imunizaciji pri vladi Indije. Ne znam ni za jednog političara u opoziciji koji vodi ijednu skupinu za lobiranje protiv cjepiva. Pitam se je li spominjanje ovog imalo za cilj sugerirati da se radi o “planu opozicije” da bi se zapravo pozvalo vladajuću koaliciju da se čvrsto tome odupre. Članak kaže da lokalne političare treba potaknuti da ‘preuzmu vlasništvo nad programom’. Spominjanje neimenovanih ‘opozicijskih političara’ možda je prvi korak.

Da bi cjepivo bilo uvedeno u nacionalni program imunizacije, ono mora smanjiti pobol do te mjere da bi opravdalo svoje troškove. Nažalost, Hib ne udovoljava tom zahtjevu u Aziji. U više su navrata studije u Aziji pokazale da nije bilo smanjenja slučajeva meningitisa ili pneumonije među onima koji su cjepivo primili. Nakon istraživanja Hib-a u Bangladešu, međunarodne agencije (uključujući Johns Hopkins, čijeg glasnogovornika citirate, Fondacija Billa i Melinde Gates koji su suradnici tog članka, SZO i Global Alliance for Vaccines (GAVI)) u javnost su izašli s obmanjujućom objavom za medije u kojoj se tvrdi da je cjepivo korisno. Ova je priča razotkrivena nedavno u British Medical Journalu. Nijedna od uključenih organizacija nije časopisu Britih Medical Journal poslala ikakvu opasku kojom bi opovrgnula navode ili navela olakotne okolnosti. No te iste organizacije ovdje liju krokodilske suze. Očito je da su nestručni mediji zahvalno područje za “spin doktore”. Jasno je da cjepivo ne spašava živote – ono jednostavno guta sredstva koja su se mogla uporabiti za intervencije koje zaista spašavaju živote – poput omogućavanja čiste pitke vode.

Analiza u Lancetu pokazala je da pneumokokno cjepivo smanjuje samo 4 slučaja pneumonije na 1000 djece. Trošak cijepljenja 1000 djece doseže 12.750 USD. Liječenje 4 slučaja pneumonije u Indiji prema protokolu Svjetske zdravstvene organizacije košta 1 USD. Sojevi pneumokoka koji prevladavaju u Indiji su gotovo svi osjetljivi na jeftine i dostupne antibiotike poput penicilina. U SAD-u, gdje se već neko vrijeme rabi pneumokokno cjepivo, dogodila se promjena sojeva – sojeve koje pokriva cjepivo zamijenili su drugi sojevi, puno otporniji na antibiotike. Cjepivo je zapravo problem pneumokoknih bolesti samo pogoršalo. Pa ipak se cjepivo “gura” u Africi i Aziji.

Indija je zemlja u kojoj 50% stanovništva ne primi 6 temeljnih cjepiva protiv difterije, hripavca, tetanusa, polija, tuberkuloze i ospica. Trošak potpune imunizacije tim cjepivima je manje od 1 USD po djetetu. Ipak sam danas imao bolno iskustvo objašnjavati majci smrt njene osmogodišnje djevojčice od difterije. Prije dva tjedna imali smo smrtni slučaj od iste bolesti. Napore da se nametnu skupa nova cjepiva treba gledati u tom kontekstu. Petovalentno cjepivo koje se priprema uvesti povećat će troškove DPT imunizacije 20 puta. U siromašnim se zemljama ne radi o izgubljenim životima – radi se samo o novcu. Ove organizacije i njihovi sponzori štite profite. Etika im pritom nije nikakav problem. Gdje je tu Guardian?”

Jacob M. Puliyel MD, St Stephens Hospital, Delhi 11054
Phone: 00 91 9868035091
Email: jacob@puliyel.com

Prijevod: Suzana Peša Vučković

Izvori:

“If they don’t have bread let them take vaccines”  (PDF)

Why fear of vaccination is spelling disaster in the developing world

(* ) Jacob M. Puliyel je voditelj pedijatrije u bolnici St. Stephens Delhi u Indiji te član Nacionalne tehničke savjetodavne skupine za imunizaciju (NTAGI) Vlade Indije. Dr. Puliyel predvodi skupinu pedijatara, zdravstvenih radnika, djelatnika u javnom zdravstvu i javnih dužnosnika koji se zalažu za promjene u loše osmišljenoj nacionalnoj politici cijepljenja u Indiji.

Predmetno cjepivo Infanrix Hexa, koje je kombinacija cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, poliomijelitisa, hepatitisa B i haemofilusa influenze B, proizvodi GlaxoSmithKline (GSK), a u Europi se koristi od listopada 2000. godine.

Prikrivanje dojenačkih smrti otkrili su Puliyel i Sathyamala analizirajući podatke u periodičnim izvješćima za ažuriranje sigurnosne procjene (PSUR) koja proizvođač GSK mora redovito dostavljati Europskoj agenciji za lijekove (EMA).

Ta povjerljiva sigurnosna izvješća o ovom cjepivu Puliyel je primio od talijanske istraživačice koja ih je zatražila od EMA-e prema zakonu o pravu na pristup informacijama.

Prema analizi ovih liječnika otkriveno je da su u najnovijem izvješću o sigurnosti cjepiva “Infanrix Hexa”, kojeg je GSK predao 2015. godine, izbrisani smrtni slučajevi koji su bili zabilježeni u 16. izvješću iz 2012. godine. Nejasno je kako je došlo do brisanja tih smrtnih slučajeva iz izvješća.

Autori Puliyel i Sathyamala navode da je deset godina nakon objavljivanja članka Centra za kontrolu bolesti (CDC), u kojem je ispitivan odnos između MMR cjepiva (ospice-zaušnjaci-rubela) i autizma, jedan od autora William Thompson priznao da su on i njegovi suradnici ispustili iz analize statistički značajne informacije – da afroamerička muška djeca kojima je cjepivo MMR dano prije dobi od 36 mjeseci imaju povećan rizik od autizma. Nakon što su Thompson i njegovi kolege pronašli dokaze o tom povećanom riziku, eliminirali su podatke o djeci bez rodnog lista (i na taj način su diskvalificirali nerazmjeran broj afroameričke djece) i predstavili svoje rezultate dokazujući da nije došlo do povećanog rizika od autizma. Nije jasno da li su autori PSUR 19 proveli sličnu retroaktivnu eliminaciju dokumentiranih podataka o umrloj dojenčadi iz PSUR 16.

“Da ti smrtni slučajevi nisu izbrisani, broj smrtnih slučajeva nakon cijepljenja bio bi znatno veći nego što se očekuje. Proizvođač bi morao priznati agenciji EMA da je cjepivo bilo uzrok tih brojnih smrti”

Puliyel i Sathyamala tvrde da proizvođač “mora objasniti očito pogrešne brojke koje je predstavio regulatornim tijelima”.

Do sada je proizvođač tvrdio da su smrti prijavljene nakon cijepljenja tim cjepivom “slučajne”, te da bi se dogodile čak i da bebe nisu primile cjepivo.

Međutim, u svom komentaru u časopisu, Puliyel i Sathyamala naglašavaju da je njihova analiza pokazala da se 83% prijavljenih smrtnih slučajeva dogodilo ubrzo nakon cijepljenja, u prvih 10 dana, a samo 17% se dogodilo u sljedećih deset dana.

“Da su smrti slučajne, onda se ne bi sve pojavile odmah nakon cijepljenja, nego bi bile ravnomjerno raspoređene tijekom razdoblja od 20 dana”

Puliyel i Sathyamala smatraju da nije prihvatljiv argument da su smrti nakon cijepljenja kompenzirane spašenim životima zahvaljujući cijepljenju, kao što bi bilo nezakonito ubiti osobu da bi se njezinim organima spasilo živote pet osoba.

“Skrivanje smrti nakon cijepljenja može spriječiti ili odgoditi procjenu sigurnosti cjepiva, a to može dovesti do nepotrebnih smrtnih slučajeva koje je s etičkog gledišta teško opravdati.”

Argentina, Australija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Kolumbija, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Italija, Poljska, SAD, Urugvaj, Velika Britanija, Švedska, SAD, filmske produkcijske tvrtke, europske i međunarodne udruge ujedinjene u jednom cilju

Autori naglašavaju da je Hexavac, slično cjepivo koje proizvodi Sanofi Pasteur, također uvedeno 2000. godine, povučeno s europskog tržišta 2005. godine. Utvrđeno je da je povećavalo broj dojenačkih smrti u roku dva dana nakon cijepljenja.

U indijskom slučaju autori ističu da Indijski centar za kontrolu lijekova (DCGI) treba razmotriti trenutnu politiku automatskog odobravanja svih lijekova odobrenih u SAD-u i Europi. “Povjerenje u postupak odobravanja cjepiva u agenciji EMA možda nije ispravno i treba ga preispitati.”

“Pentavac” kojeg proizvodi i distribuira Serum Institute of India, sličan je sada suspendiranom cjepivu Hexavac i cjepivu Infanrix Hexa o kojem pišemo, osim što je cjelostanično cjepivo protiv hripavca zamijenjeno acelularnim i dodana mu je šesta komponenta, polio.”

U svjetlu svog otkrića, Puliyel i Sathyamala ukazuju na to da je “važno da je DCGI svjestan izvještaja PSUR upućenih agenciji EMA i zabrinutosti koja se izražava ovim komentarom”.

Izvor: GSK – Dojenačke smrti

Giorgio Tremante, talijanski aktivist, otac četvero djece, od kojih su dva sina umrla od posljedica Sabinovog cjepiva protiv poliomijelitisa, a jedan sin doživotno je ostao vezan uz kolica i respirator, umro je 3. studenog 2017. u 76. godini života.

Giorgio Tremante posvetio je svoj život pokretu za istinu o cjepivima i njihovoj štetnosti, za potpuno informiranje roditelja i njihovo pravo na izbor. Prvorođeni sin Marco umro je u dobi od 6 godina 1971. godine, a nakon njega umro je s 4 godine i jedan od dvojice kasnije rođenih blizanaca, Andrea. Drugi blizanac, Alberto, još je uvijek živ, ali je teški invalid. O njemu su brinuli roditelji, Giorgio i supruga dok je bila živa, a potom mu je u njezi pomagao sin Luca koji je, srećom, odrastao zdrav.
More »

Snimka iz Varaždina s prosvjeda za slobodu izbora pri cijepljenju:

U nedjelju, 29. listopada 2017. godine roditelji iz Varaždina i Zadra prosvjednom šetnjom kroz svoje gradove izrazili su nezadovoljstvo trenutnom vakcinalnom politikom u Hrvatskoj, posebno kontinuiranom demonizacijom u medijima, prekršajnim kaznama, diskriminacijom i optužbama za zanemarivanje djece i kršenja njihova “prava na zdravlje”.

Tristotinjak roditelja u Varaždinu, a pedesetak u Zadru, prosvjednom su šetnjom ukazali na kontinuirano kršenje ljudskih i dječjih prava u Hrvatskoj zbog načina provođenja imunizacije: od načina odobravanja cjepiva za hrvatsko tržište, nedovoljnog informiranja korisnika, nepriznavanja prava na informirani pristanak, do neučinkovitog sustava farmakovigilancije, odnosno sustava praćenja nuspojava cjepiva te nepostojanja stvarne odgovornosti nadležnih u slučaju pojave istih.

Tijekom prosvjeda u više je navrata naglašeno da se ovdje ne radi samo o medicinskom, već prvenstveno o problemu nepoštovanja ljudskih prava, jer nijedan medicinski zahvat, bez obzira koliko znanost bila uvjerena u njegovu korist i dobrobit, ne može se i ne smije provoditi putem zakonske ili nekog drugog oblika prisile i represije.

Roditelji su pozivali na uvođenje preporuke, umjesto sadašnje obveze koja u slučaju neizvršavanja cijepljenja po kalendaru nosi novčanu kaznu, prijetnje, odbijanje davanja usluge primarne zdravstvene zaštite, odbijanje upisa u vrtić. Situacija koja je jednako mučna kako roditeljima, tako i liječnicima.

Nedavno je u Saboru glatko odbijen prijedlog izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a koji je predviđao uvođenje informiranog pristanka, testiranje na preosjetljivost na komponente cjepiva te ukidanje prekršajnih odredbi. Na prosvjedu se moglo čuti da su “po saborskim hodnicima i odborima zastupnici bili na strani roditelja i ljudskih prava, no kad je trebalo glasati nisu se pojavili u saborskim klupama ili su glasali protiv izmjena, jer moraju glasati ne onako kako im nalaže savjest, već onako kako im nalažu oni koji financiraju njihove kampanje”.

“Gdje postoji rizik, mora postojati IZBOR!”, slogan je varaždinskog i zadarskog prosvjeda.

Danas su u Varaždinu i Zadru održane prosvjedne šetnje kojima je javnosti u Hrvatskoj još jednom prenijeta poruka da je SLOBODA IZBORA temeljno ljudsko pravo, koje je nužno poštovati i kada je u pitanju odlučivanje roditelja o cijepljenju ili necijepljenju djece.

U Varaždinu se okupilo oko 300 roditelja i mališana s istaknutim transparentima, narančastim maramama i zviždaljkama, bedževima građanske inicijative “Za slobodu izbora!”, … Prosvjedna šetnja i poruke govornika su bili dostojanstveni i veličanstveni.

Skup su među ostalima podržali te se obratili prosvjednicima i hrvatskoj javnosti saborski zastupnik Živoga zida Branimir Bunjac i supredsjednik stranke Slobodna Hrvatska Ivan Pokupec.

Evo kako je o prosvjednoj šetnji u Varaždinu izvijestio, u riječima i fotografijama, portal Varaždinske vijesti:

S ciljem da se podigne svijesti o obavezi cijepljenja kao represiji i pritisku na roditelje, a bez odgovornosti nadležnih službi i institucija u slučaju pojave nuspojava na cijepljenje krenula je danas prosvjedna šetnja za slobodu izbora pri cijepljenju od Kapucinskog trga prema Korzu.

Iz inicijative za slobodu izbora pri cijepljenju koji je organizator ove prosvjedne šetnje ističu da tako žele zaštititi svoju djecu, žele ukazati na manjkavost sustava u kojem se nameće zakonska obaveza cijepljenja, a bez prethodne provjere sigurnosti primjene cjepiva na djeci, koju ordinira i svaki proizvođač u uputama koje su priložene cjepivima, da se utvrde alergije na pojedine sastojke cjepiva kao kontraindikacija za cijepljenje.

– Želimo ukazati na problem modernih cjepiva, tzv. “koktela” kod kojih se u nejaki dječji imunološki sustav ubrizgava čak pet, i u novije vrijeme šest uzročnika, uz sve prateće konzervanse, adjuvanse i ostale tvari koje su klasificirane kao poslovna tajna. Želimo ukazati i na problem neprijavljivanja pojedinih nuspojava nakon cjepiva od strane pedijatara, iako uz svaku uputu o lijeku u cjepivima stoji da se svaka i najmanja sumnja mora prijaviti – dodaju organizatori.

Izvor: Izašli brojni građani te transparentima i zviždaljkama ukazali na slobodu izbora pri cijepljenju