U Ljubljani je 3. lipnja 2017. godine, kao i u mnogim drugim zemljama Europe, održan prosvjed za slobodu izbora pri cijepljenju te u sjećanje na sve žrtve cijepljenja, jer je taj dan proglašen Međunarodnim danom svjesnosti o oštećenima cjepivima.

Jedna od govornica na ljubljanskoj pozornici u Parku Zvezda bila je i mag. Karin Rižner. Donosimo prijevod cijelog njezinog govora:

“Najprije vas sve lijepo pozdravljam. Ime mi je Karin Rižner. Po obrazovanju sam biologinja i prošla sam potpuno jednaku indoktrinaciju kao studenti medicine i potpuno sam vjerovala u cijepljenje.

Zašto sam onda ovdje na prosvjedu za slobodu izbora pri cijepljenju?

Majka sam dvoje djece, oboje sam ih cijepila. Prije osamnaest godina spadala sam među prosječne roditelje koji smatraju da je cijepljenje korisna i potrebna preventiva i koji zapravo o cijepljenju ništa ne znaju.

Što mi se dogodilo da sam nekad bila zagovornica cijepljenja, a danas sam na drugoj strani?

Slučajno sam došla do nekih informacija koje nisu bile u skladu sa službenom doktrinom. Kad sam ih išla provjeravati, naišla sam na podatke koji su me još više uznemirili. Završila sam u medicinskoj knjižnici i tri sam godine proučavala na tisuće stranica stručne medicinske literature o cijepljenju.

Uslijedio je vrlo bolan proces – bilo je potrebno dosta ozbiljno propitivanje i vaganje savjesti da bi se došlo do ove današnje odluke.

Čovjeku je veliki šok kad otkrije kako je bio u velikom neznanju i da su stvari u koje je vjerovao samo bajka za djecu.

Osim toga, nije lako zauzeti stajalište zbog kojeg se otuđiš od 95% znananca, kolega i prijatelja i većine znanstvene zajednice.

Međutim, nakon velike količine podataka koju sam proučila, to je bila jedina mudra i razumna odluka.

Sada sam među ljudima koji žele imati odgovornost za zdravlje u vlastitim rukama, a jednako vrijedi i za našu djecu. Želim odlučivati o tome što unosim u tijelo, što ću izbjegavati, čime ću se hraniti i kako ću si pomoći pri liječenju ako se razbolim.

No ovo iskustvo s cijepljenjem profesionalno me je usmjerilo ka komplementarnoj medicini kojom se bavim gotovo 25 godina.

Danas imam profesionalnu medicinsku praksu u kojoj se redovno susrećem sa žrtvama cijepljenja i pokušavam im pomoći. Dolaze odasvud, čak i iz inozemstva, i teško mi je gledati kako ih je sve više. Stalno susrećem ljude koji poslije cijepljenja imaju uništene živote. Sve mi je teže slušati uvijek iste priče, ista iskustva, iste suze i iste bolesti. Teško mi je jer medicina i dalje stoji na svojim bedemima i svisoka radi štetu i sve ove godine ništa se ne mijenja. Naprotiv, zdravstvene vlasti naručuju i novcem nas – poreznih obveznika – plaćaju najbolje marketinške tvrtke da im pripremaju strategije za promociju cijepljenja i za komunikaciju s onima koji “sumnjaju u cjepiva”. A žrtava cijepljenja sve je više.

Dakle, koji su to razlozi zbog kojih danas smatram da je cijepljenje štetan postupak za pojedinca i cijelo društvo?

Kao prvo, ako stavim na stranu znanstvene činjenice, cijepljenje samo po sebi ima konceptualni problem. Cijepljenjem poručujemo djeci da sama sa svojim imunosnim sustavom nisu dovoljno dobra i da im treba pomoć “izvana”.

Time ih “osakatimo” i stvaramo nemoćne ljude koje se može držati u strahu i njima se lako manipulira. Cijepljenjem svima poručujemo da je čovjek iznad prirode, da je umjetni način bolji od prirodnoga i da je umjetni imunitet bolji od prirodnog. HA – HA!

Upravo pri cijepljenju pokazuje se krajnja bahatost ljudskog uma.

Cijepljenjem smo u samo dvije generacije uništili evolucijski proces uspostavljanja prirodnog imuniteta za najmlađu i najranjiviju populaciju kojeg je priroda stvarala kroz čitavu povijest ljudskog roda.

Zato će se sada zaista događati scenariji kojima nas zdravstvene vlasti straše već desetljećima, a do kojih ne bi došlo da su ulagali vrijeme i energiju u prave akcije koje bi nam zaista poboljšale zdravlje.

Problematika cijepljenja šira je od zdravstvene. Problem je sociološki, ideološki. U takvom sustavu ne valjaju znanstveni argumenti, već dogme, vjerovanja i uvjerenja. Pogledajmo neke činjenice:

Cijepljenje je “sveta krava medicine”, nedodirljiva tema o kojoj se ne raspravlja, jer svi znamo da je cijepljenje “sigurno i učinkovito”.

Medicina je u službi farmaceutske industrije od početka 20. stoljeća jer ima glavni utjecaj na obrazovanje liječnika.

Cijepljenje je vrlo unosna djelatnost.

Nema nezavisne kontrole studija sigurnosti i učinkovitosti cjepiva.

Studije su dizajnirane na način da dobiju rezultate koji potvrđuju sigurnost i učinkovitost cjepiva.

Misli li itko da bi u takvoj situaciji od zdravstvenih vlasti dobio objektivne informacije?

S druge strane, imamo statističke podatke koji nam jasno govore da cijepljenje ne spašava živote:

Nema nikakvih znanstvenih dokaza da se baš cijepljenju može pripisati eliminacija ijedne zarazne bolesti. Smrtnost i pobol za većinu zaraznih bolesti pala je za više od 90 % već prije negoli je počelo masovno cijepljenje.

Nasuprot tomu postoji mnogo podataka u znanstvenoj literaturi i u izvješćima u registrima nuspojava nakon cijepljenja, koji ukazuju na to da cijepljenje uzima živote i upropaštava ih.

Cijepljenjem u djecu unosimo mnoge otrovne i opasne tvari, a to može imati teške i raznovrsne posljedice. Nabrojat ću samo neke od njih:

Smrt
Oštećenja mozga
Encefalitis
Meningitis
Paraliza
Napadi grčeva
Multipla skleroza
Alzheimerova bolest
Autizam
Sindrom kroničnog umora
Artritisi
Ozbiljni poremećaji u krvi
Tumorska oboljenja
Reakcije preosjetljivosti
Poremećaji imuniteta
Alergije
Autoimune bolesti
Oslabljen imunitet
Bolesti koje su trebale biti spriječene cijepljenjem
Novi, virulentniji sojevi bakterija i virusa
I tako dalje…

Ako netko proučava sastojke cjepiva, postavlja mu se logično pitanje:

Kako može ubrizgavanje otrovnih tvari i mnogih nečistoća na ikoji način poboljšati zdravlje dojenčadi i male djece?

Djeca su u prve dvije godine života krajnje ranjiva:

Krvno-moždana barijera se još izgrađuje, što znači da u njihov mozak ulazi puno više otrova.

Živčani sustav još je nezreo i nezaštićen mijelinskom ovojnicom, što znači da ga opasni sastojci iz cjepiva mogu lako oštetiti.

Imunosni sustav je potpuno nerazvijen i u prvim mjesecima života naslanja se na mehanizme koje je preuzeo od majke tijekom trudnoće i dojenja.
Jetra su nezrela i imaju značajno manju mogućnost prerade i izlučivanja otrovnih tvari.
Bubrezi su nezreli i još ne obavljaju učinkovito svoju funkciju filtriranja.

Tko pri zdravoj pameti bi u takvoj situaciji ubrizgavao u djecu otrovne tvari koje su škodljive čak i u maloj količini kao što su NANO grami?

Populacija djece, omladine i odraslih je sve bolesnija. Zdravstvene, te posljedično psihičke i teškoće u učenju, danas su pravilo, a ne iznimka. Najcijepljenija generacija djece u povijesti ljudskog roda ujedno je kronično najbolesnija.

I kakva je reakcija zdravstvenih vlasti na katastrofalno zdravstveno stanje djece?
NOVE I NOVE DOZE CJEPIVA, kojima dječja populacija sve više zdravstveno tone. Umjesto da s velikim angažmanom istraže što se događa i što uzrokuje tu zdravstvenu katastrofu.

Mjere koje poduzimaju zdravstvene vlasti, sasvim očito NE DJELUJU. Koliko godina ili desetljeća i koliko žrtava još je potrebno da vlasti spoznaju da ovo NIJE PRAVI NAČIN?

Sad dolazim do, po mojem mišljenju, najgoreg dijela cijele priče – do društvenog i pravnog paradoksa cijepljenja i teorije kolektivnog imuniteta, koji ljude dijeli na dva pola:

Umjesto da stručnjaci razjasne zašto manji broj ljudi nakon infekcije razvije opasne komplikacije, cjepitelji nam preporučuju cijepljenje u svakoj prilici jer bi nas tako navodno zaštitili od bolesti koja velikoj većini cijepljenih ne bi predstavljala nikakvu opasnost?!?
Pritom čitavu populaciju izlažu riziku kratkoročnih i dugoročnih posljedica cijepljenja, a uz to i riziku od same bolesti jer cijepljenje nije sigurna mjera zaštite i ima kratkoročnu učinkovitost. Cijepljeni su, dakle, izloženi dvostrukom riziku.

Cjepitelji potrebu cijepljenja argumentiraju kolektivnim imunitetom kojim bismo zaštitili one rijetke pojedince koji se zbog svojeg zdravstvenog stanja ne smiju cijepiti. Stoga ih kao skupinu ne možemo “žrtvovati na oltaru zaraznih bolesti” – pa je dakle, pravno i društveno to neprihvatljivo. Međutim očito je društveno i pravno sasvim prihvatljivo žrtvovati one koji nakon cijepljenja dobiju teške nuspojave ili čak umru!?!

Ovakva konstrukcija može opstati samo tako da se veliča cijepljenje i njegova sigurnost i učinkovitost, a niječu njegove štetne posljedice za čitave generacije ljudi, što je u medicinskoj literaturi vrlo opsežno dokumentirano.

Ovakva konstrukcija održava se na životu samo uz veliku promidžbu, prikrivanje i izmjenu podataka, što zdravstvene vlasti po cijelom svijetu već desetljećima rade. Što više na vidjelo izlazi istina skrivena pod tepihom, to više jačaju pritisci i mjere za očuvanje iluzije o cjepivima. Slovenija pritom, nažalost, nije iznimka.

Još jednom naglašavam, cijepljenje je PREVENTIVNI medicinski postupak kojeg izvodimo na načelno ZDRAVOJ djeci, zato je svaka nuspojava IZRAVNO UGROŽAVANJE cijepljenika, što nikako ne bi smjelo biti niti društveno niti pravno prihvatljivo.

Zdravstvo postoji radi nas i mora biti u službi ljudi.

Ne treba nam bahati, pokroviteljski i agresivni zdravstveni sustav, potpuno smo sposobni o svom i zdravlju naše djece odlučivati sami. Hvala!”

Prijevod: Suzana Peša Vučković

Comments closed.