“Više od 140.000 australskih obitelji ostalo je bez dječjeg doplatka jer su odbili cijepiti svoju djecu, javlja 9news. Radi se o prvim brojkama nakon što je savezna vlada uvela pravilo ‘nema uboda, nema uplate’, koje zaustavlja isplatu socijalne naknade roditeljima čija djeca nisu cijepljena, osim ako njihovo dijete ima zdravstveni problem zbog kojeg cijepljenje nije preporučeno.

Pod novim pravilima, od siječnja prošle godine cijepilo se čak 200.000 djece koja prethodno nisu bila cijepljena. – Ovo su dobre vijesti, no imamo još puno posla pa ćemo nastaviti pritisak, rekao je ministar zdravstva Greg Hunt. – To je strogo pravilo jer se ovdje radi o javnom zdravstvu i sigurnosti naše prekrasne djece.

Prema novim pravilima, država više ne uvažava ‘prigovor savjesti’ roditelja u slučaju cijepljenja, osim ako postoji zdravstveni razlog. Ukupno su zbog necijepljenja bez naknade ostali roditelji 142.793 djece. Iznos naknade za roditelje doseže i do 15.000 australskih dolara (80.530 kuna) godišnje.

 Prosječni postotak procijepljenosti u Australiji je samo 92,2 posto, dok u istočnim predgrađima Sydneyja pada do 88,9 posto. Za učinkovitu zaštitu cijele populacije, takozvani ‘imunitet krda’ koji sprječava epidemije, potrebna je procijepljenost od oko 95 posto.”
Gornji napis objavljen je 18. veljače 2017. godine na internetskim stranicama Jutarnjeg lista, pod naslovom Više od 140.000 obitelji ostalo bez dječjeg doplatka jer nisu cijepili djecu. Napis je samo jedan u nizu nedavno objavljenih u vodećim novinama u Hrvatskoj, kroz koje se sustavno zastrašuje roditelje kaznama ukoliko odluče ne cijepiti djecu Zastrašuje ih se ne samo prekršajnom novčanom kaznom, zakonski propisanom u Hrvatskoj, već i “poučnim primjerima” domaćih i stranih uskraćivanja temeljnih ljudskih prava roditelja i njihove djece.
Tako, primjerice, sredstva javnog priopćavanja u Hrvatskoj, kroz svoje napise a posebice njihove naslove, prijete oduzimanjem djece roditeljima necjepišama (u Hrvatskoj zakonski neutemeljeno), prijete uskraćivanjem upisivanja necijepljene djece u vrtiće i jaslice (u Hrvatskoj zakonski neutemeljeno), prijete uskraćivanjem prava na liječenje necijepljenog djeteta kod odabranog pedijatra (u Hrvatskoj zakonski neutemeljeno), prijete uvođenjem dodatnih novčanih kazni (“poreza” i slično) za roditelje koji ne žele cijepiti djecu po uzoru na gore navedeno postupanje u Australiji, prijete ponovnim vraćanjem epidemija ospica,…
handcuffs-964522_960_720
Članica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, liječnica Đula Rušinović Sunara osvrnula se na spomenuti napis iz Jutarnjeg lista ovim riječima:

“Što je javno zdravstvo i što se misli pod sigurnosti koje i koliko djece? Radi se o sigurnosti već iz nekog razloga u zdravlju unesrećene djece, koji predstavljaju manjinu, a očekuje se da se zdrava djeca (većina) s namjerom dovode u opasnost čak iako je ta opsanost postala znatno veća od zabilježenih tekućih posljedica oboljenja protiv kojih se cijepi. To bi ukratko bila poanta.
Promjene se ne prihvaćaju rado, iako su zapravo te promjene pozitivne: imamo smanjen pobol pa i komplikacije pobola. Negativnosti toga se očituju u sve većem broju komplikacija od cijepljenja. Što treba prevagnuti? Vjerojatno kritična masa javnog miljenja. No, kako se ne dozvoljava javnosti da se petlja u zdravstvenu politiku te mase ne predstavljaju partnere u sustavu nego krave muzare.
Onda ćemo morati slušati one koji su dobili milijarde da bi nas uvjerili kako je cijepljenje milijuna bolje od drugih mjera zaštite od zaraznih bolesti koje su proglašene nebitnima iako su zapravo istinski zaslužne za smanjenje pobola pd svih zaraznih bolesti: dostupna čista voda, uredno uspostavljena odvodnja zagađenih voda, zdravstvena kultura u obanšanju osobne higijene, ispravna i zdrava prehrana te uvjeti stanovanja… Tamo gdje je sve to dostupno gotovo da nije uopće potrebno nikoga cijepiti.
Dakle, uskraćuje se dječje doplatke Aboriđinima, domicilnom stanovništvu, kao i svima koji žive u neprimjerenim higijenskim uvjetima iako bi im ta novčana pomoć trebala osigurati upravo te higijenske uvjete za njihovu djecu, a time i osigurati zdravlje njihove djece i zaštitu ukupnog stanovništva. Tko je tu pametan a tko izvan pameti naprosto nije moguće zaključivati iz pozicje žabe u bunaru…
Zato i nemamo dovoljo informacija niti imamo dovoljno obrazloženja koja “piju vodu”. Nekome je očito važno da svoje interese postavi iznad interesa društva upravo se pravdajući interesima većine. No, ta većina je odavno prestala biti većinom i ta je argumentacija odavno upitna. I nije ni malo slučajno da se nakon zabrane rasprave u EU Parlamentu o toj temi pojavljuju ovakvi “slučajevi” diljem svijeta: naime jest diljem svijeta potrebno imati kupce za cjepiva jer jedna zemlja pojedinačno ne može donijeti nikakvu relevantnu zaradu od cjepiva, ali ako je većina zemalja svijeta ugurana u “krdo” koje slijedi svoga predvodnika onda je zacijelo sigurno da će se netko jako obogatiti ma što da je posljedica toga na ukupnu populaciju. Tako su iz nekih sumnjivih razloga i interesa gotovo izumrli slonovi, tigrovi, lavovi, kitovi, dupini, pa čak i pčele.
Djeca ne smiju biti izrabljivana kako bi omogućila prihode nikome, ali kada je cijepljenje u pitanju onda je to “za njihovo dobro” iako ima sve više autistčne djece i iako taj broj sve više nadilazi broj zabilježenih posljedica od bolesti protiv kojih su cijepljeni i baš tako postali autistični.
NIje ovo nikakva urota nego sasvim normalni slijed interesa kapitala. Ukoliko želimo da taj interes nadiše interes domicilnog stanovništva morati će se domicilno stanovništvo oko nečega konačno složiti. Kako nije moguće složiti se oko nečega što je sasvim nejasno, ostaje nam vjerovati, a vjera je intimno i privatno pitanje opredjeljenja zaštićeno Ustavom RH. Kada se napada uvjerenje i vjera onih koji ne vjeruju u Boga onda su mnogi uključeni u obranu prava ne vjerovanja u Boga svemogućega.
Kada netko kaže da ne vjeruje u liječnike ili priče koje nemaju nikakva znanstvenog obrazloženja onda se vjerska uvjerenja ne vrednuju istim aršinom. A što je medicina? Nema nikakve znanstvene potvrde da će bilo što primjenjeno na jednoj jedinci biti s istim rezultatom u 100 posto slučajeva biti primjenjivo na drugoj! Ma, tko koga i zašto? To je pitanje nad pitanjima.”

Comments closed.